Kako je Emir Kusturica postao Nemanja, ista stvar, neki BiH muslimani se osjećaju Srbima, neki Hrvatima, neki čak i Turcima ili vehabijama, a neki (danas najveći dio) je formirao zasebnu naciju koju su 1993. nazvali - Bošnjaci.
Dakle, Haris je možda bio iz mješane obitelji u kojoj je prevagnula srpska strana, možda su njegovi bili svjesni nekakva davna srpska porijekla i gajili srpski nacionalni identitet (ionako su današnji BiH muslimani potomci poturčenih i islamiziranih kršćana, katolika i pravoslavaca sa područja današnje BiH, Hrvatske, Mađarske, Srbije i Crne Gore), a možda je u pitanju bilo nešto treće (puki oportunizam).
Primjerice u 19.stoljeću je mnoštvo islamiziranih Srba protjerano sa područja uže Srbije prema tada još Osmanlijskom sandžaku Bosna, a dobar dio tih koji su se naselili u posavskim područjima i koji su znali za svoje srpsko porijeklo se u proteklom ratu borilo na srpskoj strani (brigada Meša Selimović), zatim imamo primjer hasan-paše Sokolovića (poznati most u Višegradu) koji je bio poturčeni Srbin i dogurao do visokog položaja u Osmanskom carstvu i slično.
Imamo naravno i primjere BiH muslimana koji su gajili hrvatski nacionalni osjećaj i identitet, poput Osmana i Džaferbega Kulenovića (no najveći dio njih je nažalost pobijen u jugo-komunističkim pogromima po završetku 2.svjetskog rata), primjer jedne takve osobe je i naš današnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović, kao i poznati pokojni general HV-a Nijaz Batlak (pseudonim "Mate Šarlija").
[uredio Papa Bear - 30. siječnja 2016. u 02:24]