Gle, tebi Konti opraštam jer si vjerojatno neupućen u kompletnu političku situaciju što se BiH tiče, ali onaj gore je sasvim očigledno maliciozan, pa je zato slijedio onakav odgovor, e sad...
Naravno da politički singularizam kad-tad dovodi do mogućnosti nepotizma (no to nije boljka samo hrvatske politike u BiH, nego sve 3 strane, pitajte prosječnog Bošnjaka što misli o Bakiru i Sebiji, pitajte prosječnog Srbina što misli o Dodiku, ali kad dođe dan izbora svaki taj bira onog koji će najbolje zaštititi prava i interese vlastita naroda).
Sa druge strane, postavlja se pitanje kako ostvariti politički pluralizam Hrvata u BiH bez uvođenja novog izbornog zakona (nakon što su Daytonske odredbe grubo narušene amandmanima visokih predstavnika na štetu Hrvata), a da im onda Bošnjaci ne nameću predstavnike izabrane svojim glasovima.
Znači, pluralizam je sasvim sigurno najbolja opcija, no on bez izbornog zakona nije moguć, te vodi samo i jedino tome da nam "Mujo i Haso" izaberu "Sejdu" Komšića (ili nekog drugog sitnog šibicara iz probošnjačkih, unitarističkih stranki koji će se izjasniti političkim Hrvatom) za hrvatskog prestavnika u predsjedništvu BiH, kao i niz sličnih predstavnika u hrvatskom domu naroda.
Također, Dragan Čović sasvim sigurno nije sveta krava (bezgrešan), i nije da ne postoje automatizmi putem kojih bi bio smijenjen sa vrha HDZ BiH ako bi žešće zabrazdio ukrivo, no on je, da naglasim, trenutno najbolje što hrvatska politika u BiH može ponuditi u obranu prava hrvatskog naroda (nažalost ili nasreću, ovisno iz koje i čije, probošnjačke/prohrvatske perspektive se gleda).
[uredio Mijat Tomić - 21. veljače 2018. u 01:03]