Evo jedne zanimljive recenzije koja čini mi se pogađa bit stvari...
'Borat': Politički nekorektno? Pa što kad je smiješno Piše: Jurica Pavičić
Znajući cijelu priču, otišao sam gledati ‘Borata’ duboko odlučan da neću dopustiti da mi se film svidi. Problem s tim Sachom Cohenom je, međutim, da mu ne možete odoljeti - ma koliko se trudili
Država Kazahstan ratuje s njim plaćenim oglasima. Optužuju ga da je rasist, homofob, čak i antisemit. Svojim “reality” humorom, kažu, prekršio je sve norme, kako dokumentarne tako i komičarske. Uvrijedio je baš sve: Kazake, Rome, Amerikance, homoseksualce, Balkance, crnce. Ipak - njegovi TV skečevi postali su kultni program, pa čak i formalno inovirali engleski jezik. Njegov novi film na Rotten Tomatoes stranici ima rekordnih 96% podrške. Sacha Baron Cohen - alias Borat Sagdijev - prerastao je format TV skeča i upravo kreće u pohod na veliki ekran. U gotovo tisuću američkih kina, u cijeloj Europi i istodobno u Hrvatskoj, najnekorektniji komičar sadašnjice danas će simultano krenuti u pohod na kinogledateljstvo.
Sacha Baron Cohen, odnosno Borat Sagdijev, te njegov Borat kulturni su fenomen prema kojem imam podvojene emocije kao prema malo kojem filmu. Jer, europski Istok - a na prvom mjestu SSSR i Balkan - trajna su meta Cohenove pokatkad rasističke satire, pri čemu mene manje ljuti taj Cohenov hiperbolični humor, a više me ljuti to što nijedan od zapadnih analitičara - tako senzibilnih na ostale političke nekorektnosti druga Borata - to nije ni uočio. Za zapadne komentatore pitanje je li Cohen uvredljiv za crne, Židove ili “gay” osobe relevantna je tema. Pitanje je li uvredljiv za Kazake, Rumunje ili Hrvate, nažalost, nije.
Negativne predrasude
BORAT: (Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan, V. Britanija 2006.) •režija: Larry Charles •scenarij: Sacha Baron Cohen, Anthony Hines •uloge: Sacha Baron Cohen, Pamela Anderson, Ken Davitian
 |
Znajući sve to, otišao sam pogledati Boratovo “Učenje o Amerika kultura” na Zagreb Film Festivalu pun negativnih predrasuda, duboko odlučan da neću dopustiti da mi se film svidi. Problem je, međutim, s tim nesretnim Sachom Cohenom taj da mu ne možete odoljeti ma koliko se trudili. U kino “Europa” te sam večeri ušao mrk i bijesan, neprijateljski nabrušen na film. Nakon dva sata izišao sam iz kina svjestan da se godinama nisam u kinu toliko smijao.
Jer, Boratovo “Učenje o Amerika” naprosto je prokleto duhovit film. Riječ je o filmu čiji je humor često toliko skaredan i prostački koliko to očekujete od filma kolji na špici ima potpisanog “davaoca izmeta”. Istovremeno, međutim, “Borat” je i briljantna, bezobrazna politička satira u kojoj Sacha Baron - inače cambridgeski doktor historije - secira najdublje, mračne atavizme moderne kulture - i to naročito američke kulture.
Najočitija i najprizemnija žrtva Cohenova boratizma je, naravno, europski Istok. Ali, Boratova satira na Istok toliko je pretjerana, toliko nadrealna i izvitoperena da je čak ni najgrozomorniji rasist na može uzeti zaozbiljno. U životu sam se susreo s kojekakvom zapadnom ignorancijom, ali sumnjam da čak i tamo postoje ljudi koji misle da se Istočnjaci umivaju u bideu, izmet pohranjuju u plastičnoj vrećici, napucavaju krpenu lutku židova i piju destiliranu konjsku pišalinu. Baron Cohenova satira na Istok groteskni je karneval koji ismijava jednako Istok koliko i klišeje o njemu. Boratova subverzija Amerike, međutim, mnogo je dublja. Odjeven u kazahstanskog klipana, Sacha Cohen je za potrebe filma prokrstario Amerikom od New Yorka do južnjačke provincije, sučelio se s feministima, vjerskim integristima, gay prideom, boravio na Thanks Giving Dayu, na rodeu i promociji knjige Pamele Anderson. Tijekom te semidokumentarističke odiseje Cohen/Borat je začeprkao američko srce tame, pokazujući kako je malo potrebno da se ispod fasade demokracije razotkrije mukla ignorancija.
Druga najgora stvar koju može počiniti recenzent “Borata” je da prepričava priču (koje gotovo i nema). Prva najgora koju može počiniti je da prepričava gegove, jer će vam time pokvariti furioznu zabavu. Ipak, da bih ilustrirao Cohenov metodu, prepričat ću samo jednu od Cohenovih subverzija u filmu. U jednoj od epizoda Borat Sagdijev biva pozvan da kao gost otpjeva američku himnu uoči rodea. Obraća se svjetini i izražava podršku američkoj borbi protiv terorizma. Slijedi buran pljesak. Potom zaželi Americi pobjedu u Iraku. Opet pljesak. Slijedi potom niz sve neumjerenijih militarističkih parola, sve dok na koncu ne poželi Amerikancima da “tako izbombardiraju Irak da tamo još tisuću godina ne proviri iz pijeska ništa osim guštera”. Dio publike i dalje plješće. Ostatak je izbezumljen, uhvaćen u trapulu vlastitih niskih strasti.
Inteligentni manipulator
Ovo je dobar primjer onoga što Sacha Cohen radi preko Borata. Koristeći kazahstanskog novinara kao lakmus, inteligentni manipulator s Cambridgea izvlači iz okružja ono najgore, mameći sugovornika u klopku vlastitih mračnih predrasuda. Pritom je Cohen pravi, tipični arogantni kurvin sin, čovjek koji se s visina inteligentnog masterminda poigrava s manje obrazovanima, glupljima, medijski naivnijima. Najradije biste bahatom doktoru povijesti batinom premjerili rebra, te ga šutnuli u njegov ružičnjak engleske middle class provincije. Ali, zaludu vam je sav bijes. Jer - gledajući “Borata” naprosto se ne možete prestati smijati!