mljeveni djetic je napisao/la:
dodjem ja doma, svako mjesec dva.
Ja volim Hrvatsku, nikce, to je moja domovina. I naravno da cu se interesirati sto se u njoj dogadja.
Za nju sam se borio, na kraju krajeva, imam pravo.
Ne znam koliko ti kuzis to, ali ja nju volim. Ljude ne toliko, ali domovinu da. Tome sam naucen od roditelja, to je takozvana bezuslovna ljubav. Nesto sto volis bez da ocekujes bilo sto zauzvrat.
HDZ ne volim, glasovacu za Petrova u svakom slucaju, ali samo zbog vas esdepeovaca, radujem se povratku HDZ na vlast. Znam da ce oni zajebati svoje glasace, kao i uvijek, oni su prvaci svijeta u iznevjerivanju svojih glasaca, ali i njih vise volim vidjeti nego ovu crvenu bandu. Komunjare koji to nisu, da su bar komunisti, socijalisti, pa da kazes bore se za radnike... ja bi im kapu skinuo... nego, Josipovic 5 stanova ima a kao socijalist, to su govna.
Vidi cijeli citat
e Đetiću, skoro sam se rasplako
al niJEsam nešto s'vatio, pa da priupitam:
Kažeš: ...nju volim. Ljude ne toliko, ali domovinu da.
Pa Đetiću, šta je Domovina, ako to prvenstveno nisu njeni ljudi?
Ni Domovinu niti bilo koju državu prvenstveno ne čine njene zgrade, ceste, šume, rijeke, livade... već ljudi koji u njoj žive! Jer oni oblikuju svoju Domovinu kakva će biti.
Ne može se Domovina razdvajiti od ljudi koji u njoj žive, pa reći: volim Domovinu, al ne i ljude koji u njoj žive.
Recimo, da u Hrvatskoj sve zgrade, spomenici, ceste, imena ulica... sve, baš sve ostane kao što je sad, a da umjesto 4 mil. Hrvata ovdje živi 4 mil. Kineza, Japanaca ili bilo kojeg drugog naroda, jel' bi gledajući u Kineze mogli reć: To je moja Domovina?
E vidiš, Domovina su najprije njeni ljudi, oni koji u njoj žive - ma kakvi god bili. Koliko ih voliš toliko voliš i Domovinu.
Hrvati su Hrvatsku voljeli puno više 1991. ili 1995. nego 2001. ili 2009. a da ne pričamo o razini ljubavi danas 2015. ili što će tek biti 2025.
Zašto? Pa nije Hrvatska bila ljepša ili ne znam koliko drugačija početkom 90-ih godina od ove danas.
Ali njeni ljudi su sve iskvareniji i korumpiraniji, sve hladniji i otuđeniji jedni od drugih, a time i ljubav prema Domovini je danas kod većine osjetno manja nego prije 20 i kusur godina, kad je naciju nosio zanos slobode, neovisnosti i čega sve ne...
Ali je narod shvatio da bez obzira što ima Hrvatsku, u stvarnosti ne živi slobodno i neovisno, već je rob više nego ikad prije, jel zbog toga što crnči za nekog Velikog Domoljuba za bijednu plaću od 2.500-3.000kn i ne može kao čovjek uzdržavati svoju obitelj, jer taj poslodavac i Veliki Domoljub si mora za nekoliko mjeseci svog bavljenja biznisom kupiti i kuću i vilu i jahtu... da bi se mogao predstavljati kao uspješni hrvatski poduzetnik, a u biti je lopovčina prve kategorije koji gleda da što manje plati poreza svojoj Voljenoj Domovini, profiterčina koji iskorištava hrvatskog radnika i gle čuda, hrvatsku državu, ali on je svejedno Veliki Domoljub...
I onda je takav nesretni hrvatski mali i obični čovjek često rob i banaka koje su (jelte) sve redom naše hrvatske, jer mi smo neovisni i slobodni, pa nakon 10 god redovitog vraćanja kredita ima više vratiti nego kada je dizao taj kredit... Ali mi smo slobodni i neovisni, imamo Hrvatsku... bla, bla, bla...
Moj Đetiću, i to je Domovina. I tajkuni, i banke, i političari, i glumci, i intelektualci (koji šute, jer ne bi se nikom zamjerili). Naravno Domovina su i branitelji, i radnici, i bogataši, i sirotinja, i srednji sloj kojeg nemamo, jer ga je popapao divlji kapitalizam...
Domovina su i HDZ i SDP sa svojim satelitima koji neprestano svađaju i razjedinjuju tu istu Domovinu...
A zgrade, ceste, rijeke i livade... su sporedne...one nisu oblikovale ovakvu nam Domovinu, već njeni ljudi.
I koliko god netko te ljude volio ili ne, oni su ta Domovina! I baš kakvi su ljudi takva nam je i Domovina!