Drago Prgomet: 'Branitelji, vrijeme je za prekid prosvjeda'
http://www.vecernji.hr/hrvatska/branitelji-vrijeme-je-za-prekid-prosvjeda-987592

- Početkom lipnja Splićane  je potresla tragična sudbina majke i devetogodišnjeg djeteta koji žive pod stubištem u krajnje nehumanim uvjetima. Kao i uvijek u sličnim situacijama, Split se digao na noge i u iznimno kratkom roku je sakupljeno preko 120 000,00 kn na računu koji je gospodin Zoran Erceg (pokretač akcije) otvorio na svoje ime u suglasnosti sa Uredom državne uprave i Centrom za socijalnu skrb grada Splita. Na žalost,  umjesto da budemo ponosni na, još jednu, uspješno odrađenu humanitarnu akciju kojom su zbrinuti potrebiti, ovih dana svjedočimo sagi kojoj se ne nazire kraj, ali kakav god bio da bio, ostavit će 'gorak okus u ustima'.

Naime, uz novčanu pomoć, brojni građani su bili voljni pomoći i materijalnim donacijama u vidu hrane, namještaja, odjeće i sl. Za prikupljanje takve vrste donacija gospodin Erceg je ustupio prostoriju unutar svoje Foto akademije u Iločkoj. Kako sam nije bio u stanju odraditi tako velik posao, angažirao je desetak volontera. Po njihovim tvrdnjama, pristiglo je preko 300 donacija koje su uredno popisane te unešene u laptop gdina Ercega kako bi lakše izvršio primopredaju nakon završetka akcije. Po riječima volontera, uz hranu, među donacijama su bili i krevet, 3 madraca, dva TV-a, dvije glazbene linije, jedan playstation, dva kompjutora, kuhinjski stol, posteljina i suđe.

Nakon desetak dana trajanja akcije, majka za koju su se sakupljale stvari, osobno se požalila volonterima kako je, na brzinu i ne snašavši se, gospodinu Ercegu potpisala papir na kom se spominje kako će on upravljati njenom imovinom te rekla kako bi voljela ponovo vidjeti što je točno potpisala. Slijedom toga 12. i 13. lipnja, volonteri, zajedno sa majkom,  bezuspješno pokušavaju, dobiti papir na uvid te prekidaju suradnju s njim, a Erceg (samoinicijativno), proglašava akciju završenom iako je, po odobrenju Državne Uprave mogla trajati još cca 14 dana jer je odaziv donatora nadmašio sva očekivanja.  O daljnjem tijeku zbivanja citiramo potpisanu izjavu volontera:

    “Nakon što se pojavila sumnja u namjere gospodina Ercega, o spornom problemu majka (uz svjedočenje volontera) pravovremeno i argumentirano obavještava nadležne institucije te prilaže i svu dokumentaciju vođenu tijekom humanitarne akcije:

    Uprava MUPa, Odjel maloljetne delikvencije, gđa Sunčica Gunčić
    Državna Uprava, Služba za državne djelatnosti, gđa Slavica Paladin
    Centar za socijalnu skrb grada Splita, ravnatejica gđa Tatjana Vukman
    I Policijska postaja, 13.06.2013. te II Policijska postaja, 16. I 24.06.2013.“

Nakon što je akciju proglasio završenom, gospodin Erceg  je, uz nadzor Centra za socijalnu skrb, izvršio predaju financijskih sredstava sa svog računa na račune dječaka i majke: sto tisuća kuna je uplaćeno za školovanje devetogodišnjaka, a ostatak novca za troškove režija i najam stana dani su majci.

I nakon službenog završetka akcija, majka ostaje u dobrim odnosima sa volonterima te joj oni pomažu u pronalaženju stana i posla. Trenutačno je na probnom roku u jednoj ST firmi na radnom mjestu čistačice. Volonteri su vodili  brigu i o dječaku te mu, organizirano, pomagali kod učenja kako bi uspješno završio školsku godinu. S vremena na vrijeme, majka je molila gospodina Ercega da joj preda ostatak pomoći koji je ostao iza zaključanih vrata njegove Fotoakademije. Sa zamolbom o primopredaji, gospodinu Ercegu je poslano par telegrama, dva e-maila i jedna poruka na njegov FB profil no on je odugovlačio pravdajući se kako "mora sve iznova popisati", "ne stigne sam", a "nove volontere nikako ne nalazi". I majka i volonteri su bili uzrujani jer se među doniranom hranom nalazila i roba sa ograničenim rokom valjanosti (npr. velika donacija mliječnih artikala od Dukata).

Zakonski rok za primopredaju je bio 17. srpanj, gotovo mjesec dana nakon što su stvari prikupljene i dan ranije, konačno, gospodin Erceg, poručuje majci da dođe po njih uz prijetnju da će ih sve dati u Caritas ukoliko se ne pojavi. Budući da se ona, u međuvremenu, zaposlila, daje pismenu punomoć sestri i trojici volontera da obave primopredaju umjesto nje te, o svom trošku, iznajmljuje kombi i vozača.

Budući da je gospodin Erceg zabranio volonterima da ulaze u njegove prostorije, oni čekaju vani dok on ne iznese kutije sa stvarima. Problem nastaje u trenutku kad gospodin Erceg izjavi kako nije doniran nikakav krevet (a oni znaju i tvrde da je) pa počnu kontrolirati nalazi li se u kutijama sve što su popisali kad su stvari zaprimali. Uostalom, nama kao nepristranim promatračima se čini da je logično da se provjeri je li se preuzelo uistinu sve što se nalazi na listi primopredaje.

Bilo kako bilo, gospodin Erceg vraća kutije u svoj prostor i zove Policiju optužujući volontere za remećenje javnog reda i mira. Nakon razgovora na Prvoj policijskoj postaji, dolazi se do zaključka kako osnove za tužbu nema te svi volonteri bivaju vraćeni pred Iločku gdje su ostavili svoja osobna  vozila. U prisustvu policajca koji ih je vratio, jedna od volonerki staje na vrata Fotoakademije (nije ulazila unutra kako tvrdi Erceg) te se verbalno sukobi s njim našto on zatraži, od istog policajca, da ga sprovede u Policijsku postaju kako bi podnio novu tužbu. Naknadno saznajemo da je, nakon toga, završio na  Hitnom psihijatrijskom prijamu KBC-a gdje su mu prepisali jake sedative.

Budući da je Državnoj Upravi podnešen prijavak o tome da, usprkos isteku zakonskog roka, primopredaja nije izvršena, ostavljamo nadležnim organima da kompletan slučaj procesuiraju i rasvjetle, a nama svima ostaje da se nadamo kako će se neke nove humanitarne akcije voditi transparentno kako bi se izbjegle ovakve mučne situacije.

Kompletna, potpisana Izjava grupe volontera se nalazi u Redakciji, a za kraj navodimo dio:

    “Razlog našeg izlaska u medije je upoznati javnost, a posebno donatore sa stvarnim stanjem stvari kako bi spriječili svaku eventualnu, buduću pohlepu, krađu i samopromociju preko leđa nezaštićenih i nesretnih.“

U potpisu izjave stoje: Željko Baričević, Snježana Kraljević i Anita Birimiša.

Gospodina Ercega smo pokušali kontaktirati i prezentirati njegovu stranu priče, no odgovor nismo dobili.

-----------------

Preneseno s portala split.com.hr, srpanj 2013.

AIM, SPLIT, 20.02.1994. Sutra ujutro pred Vojnim sudom u Splitu pocinje sudjenje devetorici gradjana Splita optuzenim za terorizam, odnosno da su 28. rujna prosle godine postavili eksploziv u sjediste Dalmatinske akcije u Splitu, u Kruzicevoj 2. Od njih devetoro sestorica su clanovi Dalmatinske akcije: Zoran Erceg, Srecko Lorger, Mirko Bogdanovic, Bozidar Marusic, Srecko Rafanelli i Jurica Gilic. Prvooptuzeni Adverso Ben Djerek Nimani Slatkov, kao i Ivica Ancic i Edo Dekovic nisu clanovi stranke. Prvooptuzeni Adverso Ben Djerek Nimani Slatkov jos je u pritvoru, dok su svi ostali - nakon sto su bili zatvoreni izmedju 50 i 60 dana - u prilici da se brane sa slobode. Prema kvalifikaciji djela optuzene se moze osuditi na zatvor u vremenu od tri do petnaest godina, a branit ce ih petnaest advokata iz Splita i Zagreba medju kojima su i Silvije Degen i Slobodan Budak.

Optuzeni Zoran Erceg, tajnik regionalisticke i parlamentarne Dalmatinske akcije, o predstojecem sudjenju kaze: "Hrvatskoj se ozbiljno prijeti sankcijama zbog njene politike prema Bosni i Hercegovini i u toj atmosferi vjerujem da ce se smanjiti pritisak na sud. Vjerujem da ce sudsko vijece pravilno ocijeniti optuzbe prvooptuzenoga prema ostalima, te da ce uvidjeti da su one dane pod pritiskom i na kraju da ce donijeti oslobadjajucu presudu za sve clanove Dalmatinske akcije. Inace, nije mi jasno kako je i do sada policija poklanjala vise paznje iskazima jednog kriminalca koji je 15 godina proveo po zatvorima, a nikakvu vjeru nije pokazala iskazu dragovoljca domovinskog rata vise puta ranjavanom invalidu koji je izgubio zdravlje kako bi kamerom svijetu pokazao velikosrpsku agresiju. Ovaj politicki proces je u funkciji obracuna vladajuce stranke s opozicijom. Skupim sudskim procesom se financijski onemogucava rad, zatvaranjem celnih ljudi pokusava se preplasiti clanstvo, a ubacivanjem svojih ljudi u opozicijske stranke vladajuca stranka ih pokusava razjediniti kako bi se smanjio njihov utjecaj na politicka zbivanja. To sve govori da je glavni zadatak vladajucoj stranci ostati na vlasti a ne svekoliki rad na dobrobit nase domovine".

Zoran Erceg je inace 80-postotni invalid domovinskog rata koji je tri puta ranjavan kao snimatelj Hrvatske vojske. Unatoc tome sto je tezak bolesnik, dok je bio u splitskom istraznom zatvoru i u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, sedamnaest dana je strajkao gladju trazeci na taj nacin da se sto prije podigne optuznica i otpocne sudjenje kako bi se ovaj slucaj razrijesio. On danas izrazava nevjericu da predstojece sudjenje nece dovesti do otkrivanja pravog pocinitelja miniranja sjedista Dalmatinske akcije do cega je, inace, stranci jako stalo.

Erceg jos tvrdi da je citav slucaj iskonstruiran radi diskreditacije Dalmatinske akcije. Kaze da je od pocetka ona proskribirana u sirokom dijapazonu od procetnicke do protalijanske, a kad takve diskvalifikacije nisu dale rezultata onda je pokusano instrumentalizacijom nekoliko ljudi unijeti razdor unutar stranke. Dodaje da je i stvaranje Asocijacije regionalnih stranaka iritiralo hrvatsko celnistvo. Predsjednik Tudjman je nazvao protuhrvatskom udrugom na svecanosti u povodu pedesete godisnjice pripojenja Istre i dijelova Dalmacije matici domovini. Zato Zoran Erceg zakljucuje: "Kako to razumjeti nego kao poziv na linc. Dan kasnije doslo je do eksplozije".