Bok društvo.
Kako ste? Šta ima?
Vidim novi kafić je otvoren, pa rekoh da i ovdje skinem junf nakon Selskog Dernec-a. Posjeta i nije na nekom visokom nivou, ali toplo se nadam da će i kod vas procvjetati poso.
E sad. Ja ovdje nisam svratila bez razloga. Au contraire, radi se o malo ozbiljnijem problemu, o tome kako sam bila zajebana od strane određenih ljudi, među kojima je bio i B

. Naime, ne znam da li ste upućeni, ali ovih dana se u rezidenciji mene i B-a

odvijaju određeni zahvati sa ciljem uljepšanja našeg kupatila. I tako prekjučer navečer majstori popravljaju i na kraju smjene zaborave prespojit vodu na kotlić. Naravno, ja i B

to nismo znali te je tu nastao problem. I jučer ujutro, oko 7, pol 6 - pol 7, tako nekako. Taman prije negoli su majstori stigli, a mene stisne. I šta sad, moram na istovar, rekoh bolje da to obavim sad nego da njima poslije smetam.
Bilo je naporno, trajalo 20-ak minuta. Štono se kaže, ostavila sam dušu na WC-u. Obrišem se sa guzobrisom i povučem vodu. Ali vode nema. Voda ne curi. Šta sad? Po cijeloj školjki su vidljivi "tragovi kočenja". Zovem B-a

da pitam šta da radim, ali đubre isključilo mobitel. Jesi me zajebo, nou soup for you iduća 3 dana. Pamti pa vrati.
Svi me zajebaše, ja obrukana pred svima. I što je najgore, sad još 5 dana moram trpit podsmjehivanje majstora svaki put kad prolazim pored njih.
Težak je moj križ.
Do idućeg čitanja
Najljepša