senator je napisao/la:
I onda se postavi pitanje zasto mi takve ljude ipak nikad ne cijenimo dovoljno? Nego svi nekako radje romaticarski govorimo o onima koji se nisu savijali i koji su radje pucali, a i tu u masu slucajeva pretjerujemo, pa ljude koji su najvjerojatnije gledali samo svoj interes uzdizemo na razinu nacionalnih heroja i o njima pricamo bajke. (ne mislim tu na Tita, da se nitko ne mora javljat u njegovu obranu) Je li to sta mislis isto kod svih naroda ili je kod nas, a da ne govorim primjerice o Srbiji i njihovim povijesnim likovima, i ostalih "manjih" naroda izrazenije?
Vidi cijeli citat
pa iskreno mislim da je toga kod nas više nego drugdje...možda iz čistih razloga jer smo se dugo i mukotrpno borili za slobodu a stoljećima nam neovisnost nije uspjevala...e sad ima toga i kod drugih nacija recimo kod najveće primjerice David Crocket(sigurno si za toga trapera čul) istina navodno piše o njemu da je bil sve samo ne junak...
e sad možda je i ovaj rat došel kao i svaki u krivu vreme pa je takvo opće mišljenje a znam da je puška i takvi junaci kod nas uvek bilo cijenjeniji od onih koji su napravili nešto u kulturnom smilu,uglavnom krv i puška je bila uvijek bolje rangirana od kulture i obradivog kamena....
iskreno mislim da i jedni i drugi trebaju biti na istom kulturno visokom nivou...samo treba ove savitljive možda staviti uz bok nesavitljivima,hoću reći da i jedni i drugi zaslužuju sve počasti i povijesne knjige,daleko za ta 2 segmenta zaostaje naša diplomacija....tu nemamo nikakvih uspjeha niti savitljivih niti nesavitljivih tu smo luzeri
