Ne bi bilo dobro za vjernika kad bi samo na temelju svojega osobnoga razumijevanja Biblije, posebno kad je riječ o rubnim pitanjima za život, donosio zaključke kao što ste to Vi učinili i ustvrdili da Biblija zabranjuje konzumiranje krvi. Sličnu pogrešku čine i pripadnici različitih sljedba pri čitanju Biblije pa i oni zauzimaju često nakazne stavove pozivajući se na Bibliju, a zapravo su krivo razumjeli Bibliju. Ne smije se, naime, Biblija čitati isključivo doslovno, odnosno kako bi se danas reklo integristički ili fundamentalistički, nego treba za razumijevanje ispravne poruke uvažavati i književne vrste jer se nadahnuti biblijski pisci često služe prenesenim značenjem. Također za razumijevanje pojedinog pitanja u Bibliji trebalo bi uvažiti čitavu Bibliju, posebno Novi zavjet, jer se biblijski stavovi najbolje tumače upravo različitim biblijskim tekstovima. Svaki vjernik koji bi što dublje i bolje želio razumjeti Bibliju, trebao bi se pritom proučavanju oslanjati na dobre priručnike, među kojima je na prvome mjestu »Rječnik biblijske teologije«, a ne bi trebao nasjedati stavovima pripadnika različitih sljedba.

Zabrana blagovanja krvi i mesa životinja koje nisu zaklane prema obredu, a koju poznaje knjiga Ponovljenog zakona, religiozna i u stanovitom smislu civilizacijska je zabrana starija od Biblije. Ta zabrana u Starom zavjetu dobiva potpuno novo obrazloženje. Krv u Bibliji označava čovjeka u njegovoj propadljivoj naravi, odnosno označava život, a budući da je gospodar života samo Bog, tako i krv pripada samo Bogu. Kad se dakle u Starome zavjetu prinose žrtve životinja, onda je krv onaj dio koji pripada Bogu i čovjek ga ne smije uzeti sebi. Židovstvo je tu zabranu sačuvalo sve do danas. Da bi se olakšalo zajedništvo stola između kršćana i Židova na početku kršćanstva, i kršćani su prihvaćali tu zabranu te su se uzdržavali od blagovanja krvi. Tako je u raspravama u Antiohiji apostol Jakov zaiskao od kršćana koji su došli iz poganstva da se poput kršćana koji su došli iz židovstva uzdržavaju i od krvi.

No za cjelovit stav kršćana prema tom pitanju bitno je da Novi zavjet prekida u židovstvu uobičajene krvne žrtve – jer nakon krvne žrtve Sina čovječjega – sve su druge krvne žrtve bezvrijedne. Isusova nedužna krv nepravedno prolivena na križu postala je krv u kojoj se peru grijesi svih ljudi, dakle krv otkupljenja.

Također je za pitanje o konzumiranju krvi važno 10. poglavlje Djela apostolskih. Naime, to je pitanje sastavni dio tradicionalnoga poimanja čistoga, tj. da se samim fizičkim dodirom, neovisno o moralnoj odgovornosti, u određenim prilikama može postati nečist. Tako su u židovstvu kao zaštita protiv poganstva mnoge stvari držane nečistima: ratni plijen predan uništenju, plodovi osvojene zemlje kroz tri godine te neke životinje, npr. svinje.

Da bi se kršćanstvo oslobodilo tih židovskih običaja, bila je potrebna posebna Božja objava o kojoj se upravo izvješćuje u 10. poglavlju Djela apostolskih, a doživio ju je prvak apostolski Petar u viđenju posude u obliku velikoga platna u kojoj su bili »svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske« i poziv da kolje i jede. Kad je Petar to odbijao, glas mu reče: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim.« Na taj je način Bog objavio da nema nečiste hrane te su potvrđene Isusove riječi: »Nema ništa izvan čovjeka što bi ga moglo onečistiti kad uđe u njega... Jer iz nutrine, iz ljudskog srca izlaze zle misli.« Zato kršćani smiju sve konzumirati, pa i krv.