Priča o Lotu

U 19. poglavlju Knjige postanka imamo prilično bljutavu priču o tome kako je uništena Sodoma, ali je spašen Lot. U slučaju da se pitate tko je Lot, e pa naravno, Lot je nećak Abrahama, velikog patrijarha svih patrijarha židovskog naroda, onog sa kojim je Bog napravio posebnu pogodbu da će blagoslivljati potomke i umnožiti ih kao pijesak na obali. On je sa Abrahamom napravio vrlo poseban ugovor, bar tako tvrde Židovi, ali o tome ćemo više u drugoj priči. Ovdje je dovoljno reći da je Lot bio Abrahamov nećak, koji je sa njim i njegovom ženom napustio Egipat i otišao na jug.

Očito da se Lot nastanio u Sodomi, koja je bila jedan vrlo grješan grad, kako kaže 19. poglavlje. Evidentno da se Bog baš posebno zainteresirao za ovog Židova Lota, pa je poslao dva anđela u Sodomu, jedne večeri dok je Lot sjedio na gradskim vratima. Oni su se prerušeni nalazili u njegovoj kući. Ispekao je beskvasni kruh i ugostio ih.

Očigledno, nastavlja se ova živopisna priča (a ja se držim 19. poglavlja), da su dva stranca, koja su došla u Lotove kuću, pobudila interes svih izopačenih homoseksualaca, koji su živjeli u gradu, do te mjere da “građani Sodome slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svih krajeva, i vikaše Lotu i govoriše mu: gdje su ljudi što dođoše sinoć k tebi? Izvedi ih k nama da ih upoznamo.”

Izgleda prilično čudno da je Lot, nećak velikog “izabranika” božjeg, a koji je i sam pobudio poseban interes božji i dobio njegov blagoslov, mogao živjeti u gradu toliko prenatrpanom homoseksualcima, da se čitav grad sjatio oko njegove kuće, čim je čuo da su mu u posjetu dva stranca i poželio da ih se dokopa. Kako bilo da bilo, izgleda da je Lot odlučio da ih sačuva, pa je umjesto njih ponudio svoje dvije kćerke: “njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja”.

Možete li zamisliti izopačeniju i idiotskiju situaciju? Možete li se sjetiti nekog tako neodgovornog, gnusnog oca, koji bi bacio svoje kćerke divljoj bandi perverznjaka i to dobrovoljno?

U svakom slučaju, ima tu dosta hokus-pokusa. Gomila biva smetena, oslijepljena, pa odustaje od svojih razvratnih namjera, a anđeli spašeni od nasilja rulje homoseksualaca.

“Anđeli” ga onda obavještavaju da će Gospod uništiti Sodomu i Gomoru i da mu je bolje da napusti ovo grješno mjesto i povede sa sobom ženu, kćerke i rodbinu. No, očigledno, zetove nije uspio uvjeriti, pa su oni ostali u gradu. Tek što je ova mala grupa napustila grad, Bog je sručio kišu ognja i sumpora na Sodomu i Gomoru.

Rečeno im je da se ne osvrću kada budu odlazili. Lotova žena je napravila fatalnu grešku, učinivši upravo to, i pretvorila se u stup od soli. Prilično čudna i neuobičajena kazna za nekog tko se okrenuo da pogleda katastrofu koja se događa iza njega, što je nešto što bi gotovo svatko instinktivno učinio.

Međutim, ova bizarna priča se nastavlja. Lot i njegove dvije kćeri otišli su u planine i nastanili se u pećini. Ova uvrnuta priča nam i ovdje nastavlja pokazivanje opakih i grotesknih skretanja židovskog uma, koja kao i obično, vode u pornografiju.

Izgleda da njegove dvije kćerke, misleći da na licu zemlje za njih nije ostao ni jedan jedini raspoloživi muškarac, odluče da izvedu mali trik sa svojim ocem tako da ne ostane bez potomstva kada umre. Starija je predložila mlađoj da napiju oca, a da onda ona legne sa njim. Ovaj čin incesta je očigledno bio potpuno uspješan, pa je starija sestra slavodobitno rekla mlađoj da i ona isto učini sljedeće večeri.

Tako je i bilo, obje su ostale trudne. Lot je očigledno bio nevin u cijeloj stvari, prema priči (ako vjerujete u nju), jer je bio i suviše pijan da bi znao što je radio sa kćerkama. Vrlo nevjerojatna priča, ali tako nam je pripovijeda židovska “sveta biblija”. Zapamtite, ja ovo nisam izmislio, sve se to nalazi u 19. poglavlju Knjige postanka.

Kao što Židovi vole pričati, svaki od tih kopilana je kasnije postao otac nacija. Prvorođeni, imajući sina pod imenom Moab postao je otac Moabita, a druga kćerka je također imala sina, i on je postao otac djece Amnona do dana današnjeg. Barem tako piše u Knjizi postanka.

Ovdje imamo još jedan blistav primjer kakav je to odvratni “narod božji”. Gospod je očigledno sa velikom naklonošću gledao na Lota, kao najboljeg u gradu Sodomi, a budući da je ovaj nećak velikog patrijarha Abrahama, mora da mu je odobrio da se napije i počini incest sa svoje dvije kćeri. Ako nije, zašto je onda odabrao ovakvu vrstu za svoje “izabrane”?

Kako netko može smatrati ovakvu knjigu kao “svetu”, kao nešto čemu trebamo učiti svoju djecu; kao primjer “dobre knjige”; koju trebamo proučavati i iz koje trebamo crpiti mudrost, van svake je pameti.

Priča o Abrahamu

Idemo sada pogledati priču o samom Abrahamu, tom velikom, velikom patrijarhu sa kojim je Bog bio tako strašno očaran da je s njim napravio sve moguće posebne ugovore i pogodbe, preko i iznad svih dugih ljudi, da mu je dao mnoge zemlje, koje su već nastanjivala druga plemena, da mu je dao sve vrste obećanja koja su izuzetno dalekosežna. Očevidno ga je Gospod smatrao izuzetno posebnim, izuzetno “dobrim čovjekom”. Pogledajmo sada koliko je “dobar” bio Abraham i što je to on učinio, što mu je dalo specijalni status u božjim očima.

Ponovno nailazimo na neobičnu i uvrnutu priču, koja sasvim sigurno ne podržava ideju Gospoda da odabere bludnika kao što je Abraham da bi mu garantirao sva ta neizreciva prava i načinio ga patrijarhom “izabranog naroda”. Ako sve ove stvari izgledaju neobično bizarne i čudne, da ne kažem smiješne, trebamo zapamtiti da priča ide onako kako su je Židovi ispričali i da, u stvari, samo oslikava najdublja krivudanja kolektivnog, izopačenog židovskog uma.

U Knjizi postanka, 12. poglavlje, Bog je (iz nepoznatih razloga) bio prinuđen uputiti poseban pozdrav Abrahamu. Gospod je tada dao neka prilično ekstravagantna, velikodušna i dalekosežna obećanja Abrahamu. Zašto je odabrao baš ovog momka teško je razumjeti, ali u svakom slučaju, evo što nam židovska biblija kaže u 12. poglavlju: “Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one koji tebe proklinju; i u tebi će biti blagoslovljena sva plemena na zemlji.” A u prethodnom stihu: “I učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te, i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov.” Kada pogledamo na neka prilično sumnjiva i nemoralna djela koja je taj lik, Abraham, počinio, nalazimo da je jako teško povjerovati da je Bog od svih ljudi odabrao baš ovog ljigavog pokvarenjaka. Moramo, međutim, zapamtiti da je ovo priča koju nam kazuje židovska Biblija, koju su napisali Židovi i u korist Židova.

Ovo je očigledno dobra priča za njih. Na osnovu ove pogodbe, oni su formirali moćno društvo pod imenom B'nai B'rith, što znači “sinovi saveza”. Ako povjerujemo u ovu priču, onda Židovi jesu posebno blagoslovljeni i izabrani od strane Gospoda, a mi smo izvan i samo promatramo. Prema Židovima, oni su blagoslovljeni, a mi ostali smo samo obični Gojimi, ljudska stoka, koju treba pljačkati, guliti i iskorištavati.

Kako bilo, kada pogledamo u priču da vidimo kakav je to momak bio Abraham, vidimo da je Abraham uzeo Saru za ženu, i da su se on i Lot i još nekolicina iz tog plemena iselili u Kanaan. Interesantna je uzgredna napomena da je Sara bila Abrahamova polusestra, pošto im je otac isti. No, u Trećoj knjizi Mojsijevoj, koja se zove Levitska 20:17, Gospod kaže Mojsiju: “ko bi uzeo sestru svoju, kćer oca svojega ili kćer matere svoje vidio bi golotinju njezinu i ona bi vidjela golotinju njegovu; sramota je; ima da se istrijebe ispred sinova naroda svojega.” To je zakon koji je dao Gospod, ali u isto vrijeme, bira baš takav par da budu začetnici njegovog “izabranog naroda”. Prava židovska priča!

Ali, da mi nastavimo. Očigledno da žetva nije bila previše dobra u Kanaanu i suočili su se sa gladi. Abraham i njegova žena onda su otišli u Egipat, gdje su žetve očito bolje izgledale. On je imao spreman adut u rukavu. Priča kaže da mu je žena bila prilično zgodna, pa se on odlučio da odmah unovči tu činjenicu. Planirao je da podmetne svoju ženu (i sestru) kao bludnicu egipatskom faraonu, radi profita. Naravno, da bi to od njega načinilo svodnika, a ona bi postala kurva.

Zbog toga je svojoj ženi rekao da će se, kad dođu u Egipat, pretvarati da nisu muž i žena, već da mu je ona sestra. Kada su stigli u Egipat, Egipćani su se složili da ona izgleda prilično dobro. Faraonovi knezovi su je vidjeli i preporučili je samom faraonu. Bila je smjesta odvedena do njega i očigledno mu se svidjela. U Knjizi postanka 12:16 se kaže: “I on činiše dobro Abrahamu radi nje; te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i deva.”

Vidimo, dakle, da je Abraham svoje bijedno djelo prepuštanja svoje vlastite žene faraonu prilično lijepo unovčio i da je izvukao od njega bogatstvo i imovinu. Običnim jezikom, ovo bi se nazvalo svodništvom ili podvođenjem.

Sada se događa čudna stvar. Naš dobri i pravedni Bog, koji ima dražesni ugovor sa Abrahamom, umjesto da njega kazni što igra nemoralnu i prevarantsku igru sa faraonom, naprotiv baca na faraona i njegovu kuću velika zla. Očigledno da je to, iz njegove pravdoljubivosti, trebalo biti lekcija faraonu da se ne igra sa Abrahamovom ženom, iako mu je nju Abraham prevarantski ponudio, kao svoju sestru. Izgleda da je vladar otkrio da mu je to žena, pa ga je ukorio što ga je obmanuo. Otjerao ih je oboje, a Abraham je sa sobom ponio i svoj, na prijevaru stečen plijen. Na početku 13. poglavlja Knjige postanka se kaže: “Tako otiđe Abraham iz Misira gore na jug, on i žena mu, i sve što imaše, također i Lot sa njim. A bijaše Abraham vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom.”

Prilično dobra žetva za svodnika koji je tamo otišao isključivo zbog gladi.

Ovdje imamo tipičan židovski trik. Abraham se klanja i iznajmljuje svoju ženu faraonu, a onda on i njegov židovski Bog krive faraona da je nitkov. Kao obično, Židovi bivaju protjerani, ali sa sobom odnose sav plijen koji su dobili od faraona. Faraon je, prema židovskoj priči, proklet, a naš lukavi mali heroj Abraham je blagoslovljen. Dalje se kaže da “Lot koji iđaše s Abrahamom imaše ovaca i goveda i šatora.” Sjetite se da su u Egipat otišli zbog gladi, praznih ruku, a da odatle odlaze, poslije svojih nečasnih djela, lukavstava i obmana, sa zlatom i srebrom, jatima i stadima, uspješno obavivši svoju svodničku operaciju.

Abraham nije odmah napustio Egipat, već je prvo sagradio žrtvenik i tu prizivao ime Gospodnje. Kada je to obavio, onda se kao što to obično biva među lopovima, posvađao se i razišao s Lotom. Pošto su uspjeli da se izvuku sa svojim, na prijevaru stečenim blagom, svatko je sa svojim dijelom otišao na svoju stranu.

Priča se nastavlja. Bog pošto ima specijalni dogovor sa Abrahamom mijenja njegovo ime iz (op.pr. engleski nazivi) “Abram u Abraham”, a Sari mijenja ime iz “Sarai u Sarah”. Ispriječila se mala prepreka na putu da Abraham postane otac nacije čijih će glava biti koliko i zvijezda na nebu. Naime, izgleda da je njegova žena Sara bila jalova. Kada je Abraham došao u osamdesete godine Sara mu je predložila da ode k njenoj robinji Agari, što je on i učinio, te je ona zatrudnjela.

Na ovom mjestu izgleda da je Sara promijenila mišljenje i otjerala Agaru od kuće. Onda opet imamo hokus-pokus. Anđeo gospodnji se javlja Agari i uvjerava ju da se vrati. Ona se vraća i Abrahamu rađa sina po imenu Ismail. Abraham je tada imao osamdeset i šest godina.

Zaista bismo trebali okončati priču, ali ona se nastavlja. Još jednom podsjećam da ja ništa ne izmišljam. Sve to piše u Knjizi postanka, poglavlja od 20 do 25.

Pošto u 19. poglavlju prođemo kroz sumornu priču o Lotu i njegovim kćerima, ponovno se u 20. poglavlju vraćamo Abrahamu. Moram dodati da je u 18. poglavlju Knjige postanka Bog obnovio svoj obavezujući savez sa Abrahamom i, iz nedokučivih razloga, dao još izuzetnih obećanja o zemljama, kraljevstvima i narodima u njima, iako se, prema ljudskim standardima, Abraham do sada već razotkrio kao nitkov, svodnik i varalica, da ne spominjemo i blud sa robinjom. U svakom slučaju, Bog mu je obećao da će u 99. godini života, on i njegova žena Sara, (koja sada već ima 90 godina i koja ne samo što je bila jalova sve ove godine, već je i odavno prešla dob u kojoj može imati djecu), da će iduće godine dobiti sina i da će se zvati Izak. Ovaj sin će biti patrijarh nadolazećeg Izabranog naroda.

Da mi nastavimo sa 20. poglavljem. Iz prethodnog smo razumjeli da je određeno da će Abraham živjeti u zemlji Kanaanskoj, sa svim blagom koje je izvukao na prijevaru od faraona, međutim, ovdje vidimo da on “otiđe odande na jug”, gdje god to bilo i “živio je kao došljak u Geraru”. U prethodna dva poglavlja Bog je prorekao Abrahamu i Sari da će dobiti sina Izaka, a saznajemo da oni sada imaju 99, odnosno 90 godina. No svejedno, Abraham i njegova partnerka u prijevari, Sara, pristupaju vladaru Gerara. I izvode isti “sestrinski” trik kao sa egipatskim faraonom. I kako židovski tekstopisci kažu, “kralj Gerara, Avimeleh, posla te uze Saru.” Zašto bi kralj bio očaran židovskom babuskarom, starom 90 godina i očigledno trudnom, prilično je nejasno, ali tako piše u 20. poglavlju. Možete li zamisliti išta gluplje od ovoga?

Sada ćete pomisliti da bi se naš pravedni židovski Bog, kako ga opisuju isti ti tekstopisci, mogao razljutiti na Abrahama i Saru, što ponovno koriste provjereni prljavi trik. Ali ne. Umjesto toga, kaže se, da je Bog noću došao u Avimelehov san i rekao mu: “Poginut ćeš zbog žene koju si uzeo, jer ima muža.”

Zapažate dvostruke standarde. Kad David, na primjer, svjesno uzme tuđu ženu i sredi da joj muž pogine, ne upućuju mu se ovakve strašne prijetnje. A u slučaju Abrahama i Sare, koji su pravi nitkovi u ovoj prevarantskoj igri i imaju uloge svodnika i kurve, nisu oni kažnjeni, nego kralj Avimeleh. Bog ne samo da je kaznio Avimeleha zato što je, ne znajući, uzeo Saru za ženu, koju mu je na kraju krajeva, Abraham ponudio kao svoju sestru, već je kaznio i sve druge ljude u domu Avimelehovom, čak i njegove sluge i tko zna koga još. I ne samo to, već je sve ljude u kraljevini učinio jalovima. U Bibliji se kaže: “jer Gospod bijaše sasvim zatvorio svaku maternicu u domu Avimelehovom, radi Sare, žene Abrahamove.”

Podsjećam da ništa ne izmišljam u ovoj idiotskoj priči. Sve se to nalazi u 20. poglavlju Knjige postanka. U svakom slučaju, da nastavimo ovu bizarnu priču. Avimeleh, koji se smrtno uplašio Abrahamovog boga, ne samo da mu je vratio ženu Saru, veća “tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja te dade Abrahamu.” Ovo nije bio kraj kraljeve velikodušnosti prema Abrahamu, koji je izveo drski, prljavi, besramni trik i obmanuo ga. Dalje se kaže: “I reče Avimeleh Abrahamu: evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gdje ti je volja.” Dakle, očigledno mu je dao i zemlju. A Sari je rekao da je njenom bratu Abrahamu dao 1000 srebrnjaka.

Odakle sad ova priča o bratu? Kada je Avimeleh prozvao Abrahama zato što je bio lažljiv i lukav, ovaj mu je odgovorio da se bojao da će biti ubijen “radi žene svoje”, pa je zato morao se poslužiti lukavstvom. To je zaista besmislen argument, jer prije svega, nije tamo ni morao otići. Onda je nastavio i objasnio da Sara, ustvari, jest njegova sestra: “A upravo jest mi sestra, kći oca mojega, ali nije kći majke moje.” Dakle, očigledno da Abraham i Sara učestvuju u incestu, svodništvu i prostituciji, ali je Bog svejedno, oduševljen njihovom “čestitošću”.

Slijedi još mnogo toga, ali dozvolite mi da ovdje dodam da se spominje da je poslije Sarine smrti Abraham imao nekoliko priležnica koje su mu rodile sinove. Tih sinova se, međutim, otarasio davši ima po neki poklon i poslavši ih od sebe. Sve blago koje je pokrao sačuvao je za svog miljenika, sina Izaka.

Ovdje dakle vidimo nevjerojatno izopačeni moralni lik Židova. Abraham se upušta u incest i ženi se svojom polusestrom, a njegov nećak Lot se opija i bludniči sa svoje dvije kćerke.

Ovakvu vrstu ljudi Židovi smatraju velikim patrijarsima svog naroda i Bog njih “odabire” i voli. Zato što su toliko “fini”, on ih obasipa posebnim vrstama izuzetnih obećanja. Sve što mogu reći jest da me ovo podsjeća na primjedbu generala Granta koji je rekao da će onaj koji je dovoljno glup da u ovo vjeruje, povjerovati u bilo što.

Nećemo trošiti više prostora na priču o ovom moralno izopačenom bludniku i svodniku. Ima još mnogo toga, ali sam siguran da je i ovo dovoljno da bih se stidio ako bi mi takav razuzdani nitkov bio praotac obiteljske loze. Pa, ipak, nas ovakvim smećem hrane. To je osnova velikog i “blagoslovljenog” židovskog naroda sa kojim je Bog načinio poseban ugovor i posebnu pogodbu: “Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju i proklet ću one koji tebe proklinju.” Ne mogu razumjeti ikoga tko obožava i smatra svetim ovakvo smeće...

Priča o Izaku

Na redu je jedna druga bajka o tome kako je Izak dobio svoju ženu Rebeku i da je Abraham konačno umro u 175. godini. U 26. poglavlju Knjige postanka imamo čudno ponavljanje trika što ga je Abraham izveo poturajući svoju ženu kralju Avimelehu iz Gerara, samo što je sada Izak u ulozi prevaranta. Međutim, vremenski slijed nikako se ne uklapa u sliku, osim ukoliko niste spremni da povjerujete u bilo što.

Ako se sjetimo da je Izak rođen u vrijeme kada je Abraham imao oko 100 godina i ako znamo da je Abraham umro u 175. godini, izgleda vrlo čudno da je Izak mogao tada otići kod istog onog Avimeleha iz Gerara, koji bi odavno morao biti mrtav. I on je, kao i njegov lažljivi otac rekao kralju da mu je žena, Rebeka, ustvari sestra. I ona je, također bila lijepa, a i Izak je dao istu izjavu, to jest da bi bio ubijen da nije slagao da mu je ona sestra. Ponovno dolazimo do istog pitanja: zašto ju je, prije svega, tamo i odveo? Ali, neka bude. Jednom je, poslije njihovog drugog boravka u kraljevstvu Avimeleh pogledao kroz prozor i vidio Izaka kako se “šali” sa Rebekom, za koju je vjerovao da je njegova, kraljeva, žena.

U svakom slučaju, igra se ponavlja. Kralj je vrlo uznemiren zato što je obmanut, te bi čovjek pomislio da, ako je onda Izak bio u opasnosti da izgubi glavu, kao što je tvrdio (baš je bio častan), da sada kralj ima isto tako dobar razlog da ga ubije, pošto je bio nečastan.

Začudo, umjesto toga vidimo Izaka kako zasijava svoju zemlju i kako u istoj godini dobiva 100 ovaca. Gospod ga je ponovno blagoslovio, pa se kaže: “I obogati se čovjek, i napredovaše sve, te postane moćan i imaše ovaca i goveda i mnogo sluga.” Na početku 26. poglavlja Knjige postanka piše da je Izak tamo otišao zato što je u zemlji opet vladala glad. Izgleda prilično čudno da je mogao doći do istog kralja Avimeleha iz Gerara, bježeći od gladi, i izvesti isti trik sa ženom, koja mu je tobože sestra, da isto kao i njegov otac završi posjedujući mnogo zemlje, velika stada i gomilu sluga. Kralj Avimeleh je i njega pustio da ode sa cjelokupnim bogatim plijenom. Ovdje, naravno, moramo dodati da je kralj Avimeleh, poslije svih tih godina, vjerojatno posenilio od starosti pošto je vladao najmanje 80 do 90 godina.

Kakav otac, takav sin. Ovdje imamo prve dvije generacije “odabranih od Boga” kako sudjeluju u kurvanju i podvođenju, samo da bi prikupili plijen. Abraham i Sara, sudeći prema priči, odigrali su ulogu svodnika i kurve i to ne jednom, već dva puta, u važnim razdobljima njihovih života. Izak i Rebeka su također išli putem svodništva i kurvanja kako bi sebi osigurali sredstva za život.

... mi trebamo povjerovati da je ovakav ološ nadahnuo Boga da ih uzima za svoje ljubimce, kao “poseban narod”.

Kako god gledali, ovo je apsurdna priča. Ali, to je način na koji su je židovski pisci napisali, a milijuni ljudi vjeruju u te besmislice i trabunjaju o njima s poštovanjem i strahom.

Priča o Jakovu

Izgleda da se Izak preselio na neko nepoznato mjesto, a da je Rebeka dobila blizance po imenu Isav i Jakov. To se očito dogodilo prije epizode sa kraljem Avimelehom. U svakom slučaju, Bog je obnovio svoju pogodbu sa Izakom i rekao njegovoj ženi, dok je još nosila blizance u utrobi, da će mlađi služiti prvorođenoga.

Kada je Izak ostario, kada su mu se oči potpuno zamutile i kada se spremao umrijeti, želio je dati svoj blagoslov Isavu, prvorođenomu sinu. Čuvši za ovo, Rebeka se sastala sa Jakovom, svojim ljubimcem i uvjerila ga da na prijevaru preotme blagoslov od Isava. Svi smo već čuli priču kako je Rebekea uzela jareće krzno i stavila ga Jakovu na ruke i vrat (pošto je Isav bio dlakav tip) i kako je onda Jakov otišao do svog slijepog oca i prevario ga.

Izak je, sumnjajući po glasu da to nije Isav nego Jakov, opipao dlake na rukama i vratu i onda dao Jakovu blagoslov koji mu nije pripadao. Ovdje, dakle, vidimo novi primjer lažljivog Židova, koji vara svog slijepog oca na samrti, a rođenom bratu otima pravo koje mu kao prvorođenom pripada.

Ubrzo poslije toga, Jakov se oženio sa dvije kćerke čovjeka po imenu Lavan, koji je također bio Abrahamov rođak. Naravno, bilo je tu dosta hokus-pokusa, dok se ovi brakovi nisu realizirali, ali je lukavi Jakov vrlo brzo opelješio svog tasta za stoku i deve i magarce. I kako se to vrlo često događa s židovskim prijevarama, vidimo Jakova kako bježi pred Lavanovim gnjevom, a ovaj ga žestoko goni.

Prema ovoj dugačkoj, rastegnutoj priči koju su nam Židovi servirali, od 12 Jakovljevih sinova, koje je imao sa svoje dvije žene, Liom i Rahelom, nastalo je čitavo pleme Juda. Ako je to istina, onda samo mogu reći da imaju zaista žalosne, prevarantske pretke na kojima tobože počiva čitavo njihovo nasljeđe.

Izgleda vrlo čudno, vrlo neobično i vrlo nevjerojatno, da bi natprirodno biće iz nepoznatih prostora načinilo toliko izuzetne i dalekosežne ugovore i pogodbe sa ovom šarenom grupom varalica, nitkova, bludnika, svodnika, prostitutki i lopova, kako je opisano u različitim poglavljima Knjige postanka.

Ni na trenutak ne vjerujem u sve te besmislice. Puno su vjerodostojnije egipatske priče koje nam govore da su Židovi bili gomila koljača i lopova još u ono davno vrijeme. Ovo se, vjerujem, mnogo bolje slaže sa povijesnim činjenicama.

Izgleda mi puno vjerojatnije da su ti prevaranti sami napisali kompliciranu povijest i mitologiju, oko koje su ujedinili svoju lopovsku bandu. Pozivanje na blagoslov, koji je njihov Bog dao navodno Abrahamu, Izaku i Jakovu i tvrdnja da imaju posebnu pogodbu, bez obzira koliko lažljivo, lopovski i ubilački se ponašali, da je Bog uvijek sa njima, pomoglo je ne samo da se više zbliži ova banda lopova, nego i da se zbune i smetu njihovi neprijatelji. To je utrlo put eksploataciji i otimanju dobara od naroda na koje su se kasnije obrušavali. Najbolji primjer njihovog obmanjivanja, iskorištavanja, a na kraju i uništavanja naroda, nalazi se u biblijskoj priči o Esteri o kojoj ćemo opširnije govoriti nešto kasnije.