Dobro došli u zemlju odmora 
SPAJANJEM DVA PRAZNIKA I DVA VIKENDA BALKANSKI EKONOMSKI TIGAR SA DESTODNEVNIM RASPUSTOM GRABI KA EVROPI

San crnogoraca da poneka srijeda bude jedini radni dan, od preksjutra neće biti samo vic.
Danas se odmaramo od produženog vikenda, sjutra ćemo se pripremati za
toliko željenu neradnu srijedu, u četvrtak ćemo konačno moći da
odmorimo od neradnog dana, pa da se u petak na tenane pripremimo za
vikend. Sve sa stolicom pored kreveta, da se, nakon jutarnjeg programa
u podne, odmorimo kada ustanemo.
Po ko zna koji put sve će stati zbog vjerskog i državnog praznika, ali
i zbog originalnog praznovanja između praznika, nacionalnog proizvoda
odomaćenog pod terminom - spajanje. Zato se na prste mogu prebrojiti
radni zadaci koji će u Crnoj Gori biti obavljani od Velikog petka 25.
aprila do 5. maja, tokom kojih će Vaskrs i Prvi maj biti prespojeni sa
dva vikenda.
Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja saopštilo je da na
osnovu Zakona o svetkovanju vjerskih praznika, vjernici pravoslavne
vjeroispovjesti imaju pravo na plaćeno odsustvo za Veliki petak, 25.
aprila i danas, na drugi dan Vaskrsa. Navodi se i da su, na osnovu
Zakona o državnim i drugim praznicima, neradni dani za Prvomajski
praznik četvrtak i petak, 1. i 2. maj.
Državni i organi lokalne samouprave, javne ustanove i preduzeća, kao i
institucije koje obavljaju djelatnosti od javnog interesa, dužni su da
tokom praznika obezbijede vršenje poslova, čijim bi prekidom mogle
nastupiti štetne posljedice po građane ili državu, saopštilo je
ministarstvo u čijim prostorijama tokom utorka i srijede ne treba
očekivati punu radnu angažovanost.
Kako će jedan, prema navodnim predrasudama, lijeni narod, stići na
vrijeme da ispuni na hiljade zahtjeva briselske administracije, kako bi
Crna Gora postala kandidat za ulazak u EU?
Posao se seli kući
Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade Crne Gore, ispričao je da ustaje u
šest sati ujutro, da radi u prosjeku po 11 sati dnevno, odnosno da
poslove završava u 9 ili 10 uveče. On smatra da je od broja neradnih
dana važniji doprinos tokom radnih.
Nezahvalno je govoriti o tome da li je mnogo praznika i neradnih dana.
Naročito kada je u pitanju Crna Gora. Mnogo je bitnije koliko su ljudi
tokom radnih dana aktivni i efikasni i kolika nam je produktivnost,
kazao je Lazović.
On je podvukao da smo ušli u zonu ekonomije gdje radno vrijeme nije
glavni kriterijum za kvalitet obavljenog posla koliko realizacija
podijeljenog zadatka i rezultat projekta.
Ulazimo u zonu kada se posao seli kući, a kuća se seli na posao. S
druge, sociološke strane, veoma su bitni praznici, jer tada su poslovni
ljudi, koji imaju dosta obaveza, u prilici da provedu vrijeme sa svojom
porodicom, što, u konačnom, čini ono bitno, suštinu života. Na taj
način kompenzujemo to vrijeme tokom praznika, rekao je Lazović.
Vicepremijer radno vrijeme ne posmatra kao ograničenje za posao, već radi cijeli dan.
Poziv članova Vlade je takav, prosto dinamika obaveza koju imamo,
program rada koji imamo je dosta ambiciozan i zahtjevan. Traži od nas
da bukvalno radimo do 10 ili 11 sati uveče. Prosto ministri,
potpredsjednici i premijer su na svom radnom mjestu ili nekom drugom
gdje obavljaju poslove od interesa za Vladu i državu. Naša pozicija je
jedna od najzahtjevnijih, pa radimo i preko vikenda i tokom praznika.
Pred nama su obaveze sa definisanim rokovima koje moramo realizovati,
kazao je Lazović.
Na pitanje kolika je produktivnost Crnogoraca, on je odgovorio da to
zavisi od firme do firme, od institucije do institucije, jer ima ljudi
koji rade i sat vremena.
Imate neke koji su na poslu penzioneri, rekao je Lazović.
Praznici, svetkovine, sveci, karnevali, godišnice, godišnji odmori i
bolovanja gotovo svi običaji civilazicije koji podrazumijavaju neradni
dan, našli su mjesto u našoj maloj zemlji. Neradni dani jednako se
poštuju među svim religijskim zajendicama, na sjeveru i jugu, među
konzervativcima i demokratama, kod bogatih i siromašnih. Kada dodamo
vikende, ogromna većina crnogoraca nema obavezu da na posao dolazi od
135 do 145 dana u godini. Tu su i dani provedeni na bolovanju, a
prosjek u regionu je 10 dana godišnje.
Carstvo slobode
Ljiljana Vujadinović, sociolog, podsjeća da se rad odavno shvata kao
tegobna, monotona i trajna aktivnost koju je teško izdržati.
Favorizovanjem rada u socijalizmu, odnos radnih i neradnih dana je imao
naredbodavni karakter, jer se prioritet davao njegovanom industrijskom
radu koji je zahtijevao prisustvo kontinuiteta. Proces proizvodnje se
nije smio prekinuti.
Sa urušavanjem socijalizma došlo je do povećanja broja neradnih dana
kao rezultata demokratizacije društva, što je uslovilo poštovanje
vjerskih i građanskih sloboda, a ujedno i naša tradicionalna sklonost
ka povezivanju državnih i vjerskih praznika, rekla je Vujadinović.
Ona je kazala da je činjenica da se radujemo nastupajaćem neradu jer je
to carstvo slobode, nasuprot radu koji se uvijek doživljava kao carstvo
nužnosti. Vujadinović je podsjetila da svestrani razvoj čovjekovih
sposobnosti sociolozi vezuju isključivo za slobodno vrijeme, koje se
javlja kao bitna pretpostavka umnožavanja čovjekovih opštekulturnih i
profesionalnih vrijednosti.
Stereotipe da smo neradnici, skloni praznovanju, ljenčarenju, uzaludnom
trošenju vremena... treba prevazići, jer je sociološki značajnije
pitanje kako i na koji način trošimo neradne dane i slobodno vrijeme,
kazala je Vujadinović.
Ona je upozorila da je u savremenim uslovima podjele rada, nepovoljne
strukture čovjekovog vremena, otuđenog i agresivnog uticaja masovne
kulture, najčešći sadržaj slobodnog (neradnog) vremena pasivni odmor i
pasivna razonoda.
Dosada ili razonoda
Da li će se nastupajući neradni dani pretvoriti u dosadu ili razonodu,
zavisi od naših individualnih sklonosti. Ne treba zaboraviti da u
tranzicijskom periodu ekonomski status trasira trošenje nerada: neko će
putovati, neko evocirati uspomene na prvomajske praznike. I u neradu
ima privilegovanih. Postignuta je saglasnost u sledećem: Srećni
praznici! kazala je Vujadinović.
Balkanski ekonomski tigar može se pohvaliti i tradicionalnim
kolektivnim odmorima tokom januara, kada dva novogodišnja praznika
spajamo božićnim i uklapamo u zimske školske ferije. Avgust, mjesec
kada ne radi gotovo cjelokupan državni aparat usaglašavamo sa
zapadnoevropskom praksom, u Italiji poznatom kao feragosto.
Državni praznici Crne Gore su 21. maj Dan nezavisnosti i 13. jul Dan
državnosti. Praznici u Crnoj Gori su i 1. januar Nova godina i 1. maj
Praznik rada.
Praznici se praznuju dva dana i to na dan praznika i narednog dana.
Praznični dani su neradni. Ukoliko je praznik nedjelja, neradni su dva
naredna dana. Ukoliko je drugi praznični dan nedjelja, neradni je prvi
naredni dan navodi se u zakonu. Kolektivni odmor, odbijanje od odmora,
nadoknađivanje subotom, uvođenje dežurstava... Ili revnosno prijanjanje
uz mizernu platu i evropske cijene. Izaberite sami. Jer, ko u utorak i
srijedu ne bude radio kajaće se, a ko bude, žaliće još više.
Dobro došli u zemlju odmora.
NIJESMO MI KASKADERI
Anegdota o deset crnogorskih zapovijesti i o tome hoće li svaka srijeda
biti radna? odavno kruže Evropom, a jedan od viceva o lijenosti
crnogorskih građana tretira Stivena Spilberga koji, snimajući film u
Crnoj Gori, dvojici statista zada da leže ispod drveta. Trećeg dana
zamoli ih da se premjeste ispod drugog, a oni odmahuju rukom Ej
Spilberže, Spilberže, nijesmo ti mi kaskaderi.
Prijatelji iz regiona ispričaće nam i vic o rađanju Crnogorca. Rođaci
stoje ispred porodilišta i obećavaju bebi svašta, samo da izađe iz
majkinog stomaka. Beba krene na garanciju da će biti general, pa
zastane i precizira General u penziju.
DALEKO JE DALEKI ISTOK
Japan, sa najvećim ekonomskom dohotkom, jedna je od rijetkih zemalja
koja na veb enciklopediji wikipedija nema osnovnu rubriku državni
praznici neradni dani. Japancima ne fail praznika, imaju ih najviše,
ali nijedan datum nije obavezno neradan.
Zaposleni u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji imaju po 11 neradnih dana
povodom državnih i vjerskih praznika, tri manje od kolega u Crnoj Gori.
Prosječna dnevna uposlenost radno angažovanih u Srbiji, prema
poslednjem istraživanju, je 48 minuta.
Nastupajući Praznik rada, Dan rada ili negjde samo Prvi maj, u Evropi
se slavi se 1. maja, a u Americi, iako je odabran po radničkoj pobuni u
Čikagu iz 1848, slavi se 1. septembar.
Da datum praznika ne mora zavisiti od konkretnog događaja pobrinuli su
se pragmatični Englezi koji su za proslavu rođendana svog suverena
odredili dan kada u Londonu statistički najrjeđe pada kiša, kako bi bio
zgodan za paradu.