Do njega se stiže poslin duga puta
Kad se nema nigdi više poć.
Njega se drži ka materina skuta
Kad vitar nosi kad je teška noć.

On je kakav je, u brdu je klesan
Njegove skale vode me do dna
U njemu sam drugi, onaj pravi jesan
Osuđen da živin od pisme i sna
                   
To je grad šta grube riči ne uzme za zlo
On se svojon dicon diči, Šibenik je to
On sudbinu ne zaziva, a ne miri se s njon
Svoju dušu taj ne skriva, Šibenik je to

Na njega se misli kada tonu lađe
Kad te drži neka stara bol
Ne nudi puno al uvik ti nađe
Ponistru ka moru, posteju i stol

Dok Cetina teče uvik će nas biti
Čvrsti smo ka' stina, dragi Bog nas štiti
Tukli su nas vitri, nevere od rata
Al' slomili nisu granu od Hrvata

Zavonjalo smilje s krša, zapivali grdelini
Hrvatski se barjak vije na omiškoj stini
Ponosno i sad leprša taj barjak od zlata
Omiška je stina simbol nas Hrvata

 Grič, imam jedno pitanje za tebe. Vidim da si postirao Vela Luku, pa me zanima, šta znaš o poreklu te pesme? Ja sam još davno čuo da je njen autor zabraniop da je iko snimi jer je bio ljut što je nisu primili na splitski festival. Je li to tačno? I kako je onda Oliveru uspelo da je snimi, nekoliko godina kasnije?

Unapred zahvalan.

P.S. šta su to mrkinte, vale i Ošjak?

uvale

zanimljiv link

"Dalmatinci are well known for their tradition of singing about work, and not actually doing any work, olive tree being the favorite motive. When doing work (probably every fifty years, i.e. two times in a lifetime), an enormous amount of vino (Wine) must be consumed so that the individual can forget that he or she did anything, as work is considered disgraceful."

Cate dobila san na poklon CD s Poljudskog koncerta,pa ako sta triba od pisama-javi!!