Pjevat cu ti pjesmu
zemljo moja
Ova ce ti pjesma reci sve

Rodila sam tebi sina
isto k'o što od davnina
radale su majke za tebe

Reci cu mu jednom kad poraste
To je tvoja zemlja i tvoj dom
Modro more,maslinici
zlatno klasje u ravnici
bi' ce uvijek tu u oku tvom

Dajem ti srce ,zemljo moja
i bi' cu s tobom
u dobru i u zlu
i nema sile da mi te uzme
Ja bi' cu s tobom ,ostat cu tu

Dajem ti život,zemljo moja
i bi' cu s tobom
u dobru i u zlu
Podijelit s tobom srecu i tugu
Bog neka cuva moju HRVATSKU

Usne moje krunicu dok mole
naši stari odlaze na put
Dok sa crkve zvona zvone
igraju se djeca nova
što za nama ostati ce tu...
 

U slutnji, u čežnji daljine, daljine,
u srcu, u dahu planine, planine

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga

I bjesak slavna šestopera,
I miris, miris kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem.

Da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasne

Da više ne znam sebe sama
Ni dima bola u maglama

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem.
 

Šotovoće piva klapa
u to gluvo litnje doba
iprolazi ispo’ skala
di se suši tvoja roba.
Do pergula riči lete,
pun se misec smije gradu;
ti se dižeš iz koćete
da poslušaš serenadu.

S ponistre se vidi Šolta,
piva klapa ispo’ volta.
U dajini svitle koće,
piva klapa šotovoće.
Ti se ozireš po sobi
slika je na kantunalu
oneg ča ga more odni
u daleken fortunalu.

Opustila davno riva,
zatvoreni su portuni.
Ispo’ volta klapa piva
tvoji mirišu lancuni.
Tiho razmičeš koltrinu,
zrila si ka litnje voće;
o jubavi i o vinu
piva klapa šotovoće.

S ponistre se vidi Šolta,
piva klapa ispo’ volta.
U dajini svitle koće,
piva klapa šotovoće.
Niko neće te kaštigat
ka bi skinila korotu;
žalost će te svu deštrigat,
a još moreš dat lipotu.

S ponistre se vidi Šolta,
žmiga svitlo ispo’ volta.
U po bota, kada pasa,
piva klapa ispo’ glasa.

Odavno te lipšu nisan čuja,
sve ti riči pizaju ka zlato
Pivaš oriš o jubavi zboriš
ponosiš se imenom i glasom
štuješ povist, zemlju roda moga
Uzoritu svak te sluša rado
Tepliš dušu i lagodiš srcu
Intrigaješ i staro i mlado

Pismo mora kamena i škoja
Dalmatinska lipa pismo moja
prođi noćas pjacon ikaleton
zapivaj mi srcon i dišpetom

Pismo moja, pismo Dalmacije
uveja bi da mi tebe nije
Ti si moja radost i lipota
Zlatna nota i kapja života

Otvori mi ponistre i škure
da te slušan do u sitne ure

Klapo moja pismon me u srići
Narani mi dušu lipon riči

Pismo moja kamena i škoja
Dalmatinska lipa pismo moja  

Tamo gdje sam rodjen vole ljude
Tamo se dobra djeca jutrom bude
Tamo ih brizne majke uvijek uce na ljubav i mir
Tamo gdje moje misli sada plove
Drugi zive moje snove
A u dvoristu mome sada druga djeca igraju

Tamo gdje bijela jedra morem plove
U veceri plave, kad stara zvona zvone
Tamo gdje ljudi nedjeljom na misu uvijek odlaze
Tamo se crven, bijel i plavi vije
Tamo se pjesme pjevaju k'o prije
A moja braca uvijek iste snove snivaju

Sada me stare pjesme i zvuci mandoline
U davne dane vracaju
A moja pjesnicka dusa pise dragu pjesmu
za moju domovinu, domovinu

Tamo gdje bijela jedra morem plove
U veceri plave, kad stara zvona zvone
Tamo gdje ljudi nedjeljom na misu uvijek odlaze
Tamo se crven, bijel i plavi vije
Tamo se pjesme pjevaju k'o prije
A moja braca uvijek iste snove snivaju

Sada me stare pjesme i zvuci mandoline
U davne dane vracaju
A moja pjesnicka dusa pise dragu pjesmu
za moju domovinu, domovinu

Tamo gdje bijela jedra morem plove
U veceri plave, kad stara zvona zvone
Tamo gdje ljudi nedjeljom na misu uvijek odlaze
Tamo se crven, bijel i plavi vije
Tamo se pjesme pjevaju k'o prije
A moja dobra majka i moja braca jos me cekaju  

Svako misto svoju feštu ima,
Svako misto ima svoj dan
A festa draga je svima
Jer tu se piva po cili dan
A mi volimo festu
I ribu kod staroga Duje
Veceras je nasa festa
Nek se daleko cuje

Veceras je nasa festa
Veceras se vino pije
Nek se igra, nek se piva
Jer ko ne piva Dalmatinac nije

Veceras je nasa festa
Veceras se vino pije
Nek se igra, nek se piva
Jer ko ne piva Dalmatinac nije

Svakom isto svoju festu ima
Svakom isto ima svoj dan
A festa draga je svima
Jer tu se piva po cili dan
A mi volimo festu
I ribu kod staroga Duje
Veceras je nasa festa
Nek se daleko cuje

Veceras je nasa festa
Veceras se vino pije
Nek se igra, nek se piva
Jer ko ne piva Dalmatinac nije

Veceras je nasa festa
Veceras se vino pije
Nek se igra, nek se piva
Jer ko ne piva Dalmatinac nije

Veceras je nasa festa
Veceras se vino pije
Nek se igra, nek se piva
Jer ko ne piva Dalmatinac nije  

Palo sunce iza surih hridi,
mati ceka da se otac vrati.
Umoran, sa polja, ka i svi tezaci.
Vec je vrime da se podje spati.

Ali otac, ka uvik, po svome,
u konobu na kapljicu svrati
pa zapiva onu pismu
ca mu lipu mladost vrati.

Zapivajmo nocas u konobi,
nek se stare uspomene bude.
Tudji covik nikad nece znati
sto to veze dalmatinske ljude.
Zapivajmo nocas u konobi,
nasoj srici dignut cemo case!
I onda kad ne bude nas bilo,pivat ce se pisme nase!  

Ja san dite s mora
Moja mati je Dalmacija
Imam barku i gitaru
Srce koje ljubit zna

Nema meni do mog juga
I do mojih borova
Svo bi zlato ovog svita
Za moj bili kamen da

Dalmatinac sam
Tu sam rođen ja
Plavo more zna
Da je volin ja
Vilu s Jadrana

Dalmatinac sam
Ovo je moj dom
Tu su moji didovi
Davno sidro bacili
Mene vezali

Ja san dite s bilog žala
Di je pisma galeba
Di je zemlja vode žedna
Di su stabla maslina
Di su ljudi iste loze
Di je sveta nedilja
Svo bi zlato ovog svita
Za moj bili kamen da