Cehinje? Hm, stavit cu i ja selotejp....

Ovdje sam otkrio Ruskinje i Ukrajinke... tko se s njima uspije nosit, taj je sve prosao!

(pa opet selotejp)

citirat cu nekog veoma ti dragog

xexe, dobar

no, ona izjava je temeljeno na vrlo konkretnim i brojnim iskustvima

ma jok, al valjda stignem jos... samo ove zapadne gubernije i jednu divnu Tatarku iz Kubana... sad znam zasto su Tatarke bile omiljena roba u sultanovim haremima...

 Prva priča za zbirku Hotel Erotica

dakle desilo se to jednom u gradu uz more dok je naš glavni lik-zamislite arhitekta u najboljim godinama,bio u kriznoj fazi s voljenom koja je privremeno odselila...i naš je Owen (uvijek mi se sviđalo to ime)ostao sam u svom potkrovnom stanu zatrpanom knjigama i c/b fotkama iz newyorških i londonskih dana...i da,utjehu je kao uvijek-nalazio u svojim omiljenim pjesnicima,među kojima je Arsen bio uvijek prvi i najvažniji,On...no kako život piše romane-barem onima koji ih vole,u (doslovce) susjedni potkrovni stan useljava jedna prelijepa i preseksi susjeda,u ranim 20im i medicinska sestra po zanimanju(good as it gets!)...vjerujte mi da ne pretjerujem,znam Owena dugo i naš je Owen imao puno žena,puno lijepih žena, ali ovako seksi i putenu još vidio nije...I počeli se njih dvoje pozdravljati na stubištu,počela ona dolaziti posuditi kavu,šećer,ulje,bušilicu,peglu,toster...sve dok naš tudum nije shvatio da je kemija među ljudima stvar od koje se braniti ne treba,kao i da je shvatio da mlade cure možda ipak vole prosijede,kao i da je shvatio da je došlo vrijeme kad cure vole preuzeti inicijativu...a povod za druženje pronašli su u,beleive or not,u poeziji...počela je tako naša...Manuela? zajedno sa svojim E-cups (nešto neviđeno još na krhkom tijelu...) pohoditi Owena,počeli su slušati nekakvog Milesa i Cohena,a kad je red došao na Arsena,Manuela će:'Ajme ovaj me prOganja mjesecima'...možete zamisliti upitnik i uskličnik veličine kontrabasa koji se pojavio Owenu iznad glave...'Arsen tebe proganja????'...'ma da pusti ga,upoznali se na nekom party-u u Zg i otad me neprestano zivka...'...za potpuno razumijevanje situacije treba reći da je u tom trenutku Rade Šerbedžija s linije govorio-'Ne daj se Ines,ne daj se...'i prije nego je rekao '...godinama,moja Ines...',zazvonio je Manuelin mobitel.'Halo?,o Arsene...ma tu sam kod susjeda...ne,neću doći na premijeru tvoje predstave u Puli...je...mlađi je od tebe...je i zgodniji...je...stalo mi je do njega...reći ću mu...da ti ga dam?...a dobro?'...i tada pruži Owenu slušalicu...'Halo'-dosta drhtavo i u falsetu javio se Owen...a s druge strane Arsen je rekao-'momak,i ja sam to radio u tvojim godinama...Upri!...i ja bih da mi je dala...'...No te zadnje riječi Owen i Manuela više nisu čuli,nisu više imali vremena za razgovore...

možda će mi zbog ovog biti žao,ali hebiga,kaže mi Owen da je priča-istinita.

ako se ista od mojih tadasnjih zavrzlama moze nazvat nekakvom "ljubavnom" vezom onda je to nesto sto sam imao sa jednom tatarkom, nekakva plesacica je bila, radi nje sam i pobrao batina (bila je necija, od neakog navodno vaznog tipa pa je samim time bila bar nekakav izazov). pomalo luda i histericna, bio mi problem zaspat kraj nje, ne samo iz svima razumljivih razloga nego me bilo strah da cu se probudit skracen za glavu il glavicu jer je ludaca saznala za neku od mojih avantura.