alo škvadro di ste mi nestali?...rekosmo da ćemo nešto o prijateljstvu popričati-pa čemu uostalom i birtija služi?
(no nisam zaboravio da nam Captain uporno prešućuje svoja vannastavna iskustva sa studenticama i tu ću biti ustrajan!...)
ma razmišljam si malo o tome-prijateljstvu dakle,i jedan sam od onih sretnika koji je Prijatelje uvijek pisao s velikim P,i imao ih 5-6 takvih da ti se krv sledi što smo sve prošli zajedno i kolko nas toga veže...no to što nas veže uglavnom je,hmmm-prošlost...doba nekih pijanstva,herojstva,tuča,prvih ljubavi,ženidba i rastava...danas se malkice plašim da idemo u različitim smjerovima;naime u nekim gestama i postupcima više ne prepoznajem te moje stare prijatelje...mijenjamo se,mijenjame se,znam...i koliko god je promjena dobra stvar,volio bih da je u prijateljstvima sve kao što je bilo 1988. ili 1998...a nije,i nikada više neće biti...
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age