kao i svaka tema koja se makar rubno dotiče prošlosti, nakon pet postova završite na Tuđmanu, pretvorbi i još samo fali ekipa s nogometa s Canjugom i Kroacijom

Ne treba miješati političke sustave, niti ideologije jer nije tema. Istina je da je politika itekako upetljana i da nažalost je prijelaz u ovaj sustav što se razvoja sporta napravio jako puno štete, a glavni razlog tome je prvenstveno bio ulazak novca u isti. 

Infrastruktura je, a i nije bitna. Puno bitnije je ulaganje u trenere te moderne trendove koje sport nosi, naravno da je neke lakše ostvariti sa boljom i naprednijom infrastrukturom, no to ne mora biti ključno. Naš nogomet je tu dosta zaostajao i dalje zaostaje, pa smo postigli rezultate. U nekim sportovima je infrastruktura bila bolja, pa smo podbacili. Najgore je kada se krene zaostajati za modernim trendovima pojedinih sportova. 

Realno, naša ulaganja u infrastrukturu su jako jako mala, doslovno mizerna. Govorimo o zemlji koja je 2 puta u razmaku od 4 godine na najvećem svjetskom sportskom natjecanju uzela medalje što nije uspjelo daleko većim zemljama već desetljećima, pa su nam stadioni odron, zaradio je savez preko 100 miliona eura samo od natjecanja, a najveći dobitak je bio postavljanje saborskog zastupnika za predsjednika i ubacivanje hrpe veterana bez dana iskustva kao trenere na vodeća mjesta izbornika mlađih selekcija. Travnjaci su nažalost u jako lošem stanju što pak rezultira čestim ozljedama sportaša, posebice onih mladih, a momčadi nam ispadaju u pretkolima jer ne mogu tempirati formu i jer igrači imaju jako lošu kondiciju. 

Da se ne prepoucavamo o broju dvorana, ovo su statistike ulaganja u sport od 2017. 

Teško je uspoređivati se sa prošlim vremenima jer je sport bio amaterski na razini čitavog zapada ili tek u nekim početnim fazama profesionalizma. Imali smo tada generacije koje su imale oko 100 000 do 80 000 rođenih, klinci su se bavili više sportom, igrališta su bila puna, manje je bilo tehnologije kao i brze hrane gdje nam klinci spadaju u deblje u Europi.

Šta nam vrijeme neka igrališta, kad su danas prazna...Nekad si imao koš bez mrežice, potrganu tablu, a čekao si nekad čitav dan da dobiješ 15-ak minuta koliko su igrališta bila puna. Sad se teško može pronaći ekipa za basket ili neki sport...Valjda je jedan od nas 10-ak imao loptu i taj je igrao jer je lopta bila njegova, danas svako dijete može imati par lopti, a ima mobitel, play station i računalo.

Lige igrači nisu mogli napustiti do svoje 28 godine, normalno da je sva klasa bila grupirana i da su odmah niže lige bile daleko kvalitetnije, a opet imali smo daleko veću bazu. Puno uvijeta od tada nije moguće kopirati na ovaj sustav. Ne treba uspoređivati sa onim, ali je očigledan pad prvenstveno struke i ulaganja u mlađe kategorije bilo kroz trenere, bilo kroz način rada. 

Danas imamo više ljudi sa diplomama, to stoji. No, nebi rekao da su ljudi na nižim razinama, znači nastavnici u srednjim školama i osnovnim stručniji. Program je dosta zamršen, kompliciran i nabacan. I ako jesu stručni, toliko je toga u kalendaru da se ne stigne pratiti ritam, tj. jako teško jer se u istoj godini prolazi nekad od plesa, gimanstike, atletike, raznih mjerenja da tjelesni ispadne izuzetno naporan i besmislen. To govorim kao netko tko je volio sport, igrao nekoliko sportova u klubovima te borilačke i atletske sportove prije toga, a tjelesni mi je bio dosadan i naporan jer smo više plesali i izvodili nema mjerenja nego ove konkretnije stvari. 

S jedne strane danas svakako imamo mogućnost za bolja ulaganja, no u sport se ne ulaže jer ne postoje nikakve porezne olakšice koje bi olakšale ulaganja, barem privatno. Ako izuzmemo nogomet, ostatak je na rubu izumiranja jer nitko ne želi svoje slobodno vrijeme trošiti na treniranje gdje će biti na minimalcu kada može konobariti i zaraditi duplo više. Znam jednog dečka koji je trenirao mlađe rukometaše(juniore) u jednom slavonskom gradu za 3000 kn pred koronu i radio dodatan posao, kasnije je otišao za Njemačku. 

Treneri moraju ulagati u svoja znanja, putovati na seminare i kongrese, a to sigurno neće iz vlastitog džepa...

Viši sport je rezerviran za političare ili ljude usko povezane uz politiku te nema "sankcija" za loše rezultate. Eto, u košarci su nam sve kategorije ispale u B diviziju, A selekcija se nije plasirala na OI i pitanje je hoće li na Eurobasket bez da itko povlači neku odgovornost, još su nam brojni talenti otišli igrati za mlađe selekcije Njemačke iako su željeli prvo kod nas. 

Znači sustav je korumpiran i zaostao, ima previše onih koji gledaju vlastiti interes te guše sport. Tek kada se krene povlačiti pitanje odgovornosti onda ćemo moći naprijed. To nam se događa i u klupskom sportu, često oni koji odlučuju ostaju, a redaju se treneri da se zamaskiraju glavnu uzroci. 

Evo da nastavimo u normalnom tonu.

Zasto mislis/te da imamo losu infrastrukturu? I sto je zapravo infrastruktura?

Te o cemu pricamo? Nogometu prve lige ili o uvjetima za klince?

Da tereni tipa prve life i dobar dio stadiona je dosta los, ali koliko je to bitno za razvoj klinaca? Vrlo malo po meni, bitno je da svaki klinac ima sansu igrat neki sport, a to ima.