Sto se tice uvjeta tu se slazem, a o tome smo pisali, kod nas u svakom selu ima dvorana i mozes trenirat koji god dvoranski sport zelis.

Za mene od uvijeta dosta 😁

Evo moji ce za par godina moc birat valjda svaki sport osim nekih ekstremnih ili bas tipa skijanje i sl.

Nekad ni nije bilo drugih zanimaciju za djecu do fizičkih. Bicikl, lopta, more..

Ekrani svih vrsta su postali ozbiljna konkurencija. Bez obzira na ekrane, mislim da danas ne postoji talentirani klinac-nogometaš, koji neće dobiti priliku razviti se u prvoligaškog igrača. 

sjetim se kada sam bio klinac, po citavi dan vani, bicikla i sport. fudbal na ljeto i rukomet na zima.

internet i video igri unistio mladina.  imao nintendo i na moje vrijeme ali fizio kultura bila druga. nisu dozvolio deca vise od 2 sata nintendo.

danas nikoj briga. odgovornost ima roditelja.

brinim se prosek zivenje uskoro nece biti ni 70 godine po zapad.

Pa I meni to osobno djeluje kao objektivna obzervacija. Osim cinjenice da je djece manje, oni se danas zabavljaju tehnologijom I svojim elektricnim skuterima, a mi smo imali tri kanala, satelitsku eventualno a I ostatak tehnoloske zabave je bio ogranicen. I ovo sto sam mogao primjetiti I u ostatku europe, vecina klinaca koja se bavi nekim sportom su djeca imigranata. Htjedoh nadodat jos jednu primjedbu, ali bolje presutit da me se nebi krivo shvatilo 

ali što se tiče treniranja u klubovima, nogomet, rukomet, košarka, tenis, karate, gimnastika... mislim da više djece trenira nego kad sam ja bio dijete.

postoji i više sportskih klubova nego kad sam ja bio dijete i u najmanjim gradovima imaš dosta izbora što se tiče toga.

od tetke mali, ove godine puni 7 godina, išao je s 4 na gimnastiku dječju, kolut naprijed, kolut nazad, malo preče ovo ono, odlično za malo dijete. preko ljeta, iako smo na moru, ide u školu plivanja i to već dvije godine, a i nogomet trenira već pola godine.

ja na primjer ništa od toga nisam prošao, niti su me starci gurali u to. vjerojatno me nisu gurali u to jer me teško bilo natjerat da uđem u kuću izvana, stalno se igralo nešto, sami sebi bi zabavu napravili.

na stolu gdje je baba sušila smokve mi bi igrali stolni tenis, s papučama umjesto reketa smo igrali tenis, nismo imali mrežu, ali smo imali crtu na sredini. prozora sam razbio ne zna im se broj.

danas klinci imaju sve. kupio sam za rođendan tetkinom malom onu gumu što zavežeš oko struka, a na drugi kraj se zaveže lopta pa se može učit tehnika. imaju sve uvjete danas, ali nemaju volje i moraš ih tjerati na trening

Mislim da je drugi razlog, kod nas isto ima gimnastički klub i neki su trenirali gimnastiku i to je normalno okej, kom se trenira.

Ono što danas vidim je da roditelji guraju djecu, ne kazem da je to krivo - već da se meni ne svida i ja to necu radit, šta je dobro za njih kao razvijaju motoriku i sl. (opet ne kažem da ne razvijaju, garant razvijaju) - mi smo trenirali što nam se svidalo i di je bila ekipa u mom slučaju to su bili: košarka, nogomet i tenis pa kasnije "ozbiljno" samo košarka.

Nije to samo sa sportom, već i sa glazbenom školom, jezicima.

Ne treba mi mali bit atletični, glazbeno potkovani poliglot sa 7 godina, nek bude bezbrižan i sretan. Imat će i previše vremena u životu za učenje, sekiranje i stres.

https://www.youtube.com/watch?v=A_5YA0_P9yw