Nisam znao da imamo predsjednika europskog odbojkaškog saveza... veliki intervju za SN
https://sportske.jutarnji.hr/sn/sport-mix/odbojka/odbojka-ostalo/hrvatska-ide-u-odlicnom-smjeru-vjerujem-da-ce-2028-dobiti-europsko-prvenstvo-15654304
Prošlo je nešto više od godinu dana otkako je bivši hrvatski reprezentativac Roko Sikirić izabran za predsjednika Europske odbojkaške konfederacije (CEV), a europska odbojka u tom je razdoblju doživjela snažan uzlet.
Kako iz vaše perspektive izgleda trenutačno stanje hrvatske odbojke, u muškoj i ženskoj konkurenciji?
- Hrvatska odbojka ima velik potencijal, kvalitetne trenere i tradiciju. U ženskoj konkurenciji vidljiv je kontinuitet rezultata i jasna prepoznatljivost na europskoj sceni, dok je muška odbojka trenutačno u određenom malom zaostatku. Općenito gledano, većina europskih saveza bilježi rast u širenju baze ženskih igračica i razvoju ženske odbojke, dok muška odbojka također raste, ali ne istim intenzitetom. Taj trend vidljiv je i u Hrvatskoj.
Hrvatska ženska reprezentacija godinama ostvaruje odlične rezultate. Što je potrebno da i muška reprezentacija napravi iskorak i približi se europskom vrhu?
- Odbojka je globalan sport, a europska odbojka danas jasno dominira svjetskom scenom, što najbolje pokazuje razina konkurencije. Primjerice, na Olimpijskim igrama u Parizu polovica muških i ženskih reprezentacija bila je iz Europe. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu sve medalje u muškoj konkurenciji osvojile su europske reprezentacije, a čak je i Češka igrala u polufinalu, dok Brazil ili Francuska, aktualni olimpijski pobjednik, nisu prošli ni skupinu. Sličan trend vidljiv je i u ženskoj odbojci, gdje je pet od osam reprezentacija u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva bilo iz Europe. U takvom okruženju, za iskorak hrvatske reprezentacije potrebna je dublja analiza cijelog sustava; od rada s mlađim kategorijama, suradnje s klubovima i regionalnim bazama, do jačanja domaće lige.
Kako danas izgleda hrvatska liga iz perspektive predsjednika CEV-a? Što bi trebalo unaprijediti da domaće natjecanje bude jače i konkurentnije?
- Hrvatska liga i klubovi suočavaju s izazovima koji danas pogađaju gotovo sve manje i srednje europske lige a to je zadržavanje mladih igrača.. Europsko tržište odbojke i dalje dominira, ali se na globalnoj razini vrlo brzo širi. Primjerice, Sjedinjene Američke Države u iznimno kratkom roku pokrenule su čak tri profesionalne lige, odbojka je tamo sve popularnija. Dovoljno je spomenuti da je finale NCAA ženske odbojke pratilo više od 90.000 gledatelja na stadionu. U takvim okolnostima mlade igračice više ne odlaze samo u jače europske klubove, nego i na američko tržište, koje se snažno otvorilo.
Što Hrvatska treba učiniti kako bi zadržala mlade igrače i trenerima omogućila kvalitetniji razvojni sustav?
- Kao što sam već istaknuo, odbojka je danas izrazito globalan sport i u ovako konkurentnom okruženju nije jednostavno zadržati mlade igrače. Najlakše je reći da je potrebno više novca i potpuna profesionalizacija, ali važno je biti realan i djelovati unutar okvira koje imamo. Zato me veseli vidjeti povratak nekih igrača u hrvatske klubove, jer time pomažu razvoju klubova, jačanju domaće lige i razvoju mladih igrača. Također, hrvatski treneri ostvaruju vrlo dobre rezultate u inozemstvu, što potvrđuje da imamo znanje i potencijal. Kao krovna europska organizacija kontinuirano ulažemo u edukaciju trenera. Nedavno smo u Zadru organizirali trenersku konvenciju usmjerenu na razvoj mladih trenera, a u narednim mjesecima planiramo edukacije s vrhunskim stručnjacima poput Velasca i De Giorgija. Ulaganje u edukaciju i usavršavanje trenera jedan je od ključnih temelja dugoročnog razvoja odbojke.
Kako ocjenjujete rad s mlađim kategorijama u Hrvatskoj i gdje vidite najveći potencijal za napredak?
- Gledajući kroz prizmu uvjeta koje je imala moja generacija i onih koje ima današnja generacija, razlika je doista velika, posebno kada govorimo o pripremama reprezentacija i radu s mlađim dobnim kategorijama. Danas su uvjeti, organizacija i logistika priprema na znatno višoj razini. Hrvatski odbojkaški savez ulaže značajna sredstva kako bi stvorio takvo okruženje, što smatram vrlo pozitivnim. Posebno bih istaknuo projekt CRO Team, koji ocjenjujem iznimno vrijednim razvojnim alatom. Kod ovakvih projekata ključno je imati strpljenja, rezultati ne dolaze odmah, već zahtijevaju vrijeme, kontinuitet i vjeru u sustav.
Suradnja CEV-a i Hrvatskog odbojkaškog saveza posljednjih je godina bila vrlo dobra. Možete li najaviti neke nove zajedničke projekte?
- Suradnja CEV-a i Hrvatskog odbojkaškog saveza u posljednje je vrijeme vrlo intenzivna i kvalitetna. Ove godine zajedno smo realizirali trenersku konvenciju u Zadru. Također, održali smo razgovore s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske, gospodinom Andrejem Plenkovićem, i ministrom sporta, gospodinom Tončijem Glavinom, o mogućnosti organizacije Europskog prvenstva 2028. za muškarce. Hrvatska Vlada bilježi rekordna ulaganja u sport, a Hrvatski odbojkaški savez pokazuje veliku proaktivnost i iskustvo u organizaciji međunarodnih natjecanja. Uvjeren sam da postoji realna osnova da se takav projekt i realizira.
Gdje vidite hrvatsku odbojku za pet do deset godina? Može li napraviti ozbiljan iskorak prema europskom vrhu?
- Hrvatska odbojka u sljedećih pet do deset godina može napraviti ozbiljan iskorak prema europskom vrhu, i to u obje konkurencije, pod uvjetom da se zadrže kontinuitet i jasna dugoročna strategija. Kao predsjednik CEV-a stojim na raspolaganju kako bih, u okviru svoje uloge, pomogao u ostvarivanju tog cilja.
Koliko vam osobno znači činjenica da ste prvi Hrvat na čelu jedne europske sportske konfederacije?
- Naravno da me čini iskreno ponosnim. Odrastao sam u skromnoj obitelji i sa samo 16 godina napustio svoj dom i rodno Bibinje, sljedeći svoje snove o odbojkaškoj karijeri, ni ne znajući kamo će me taj put odvesti. Iskreno, nikada nisam mogao ni zamisliti da ću jednog dana biti čelni čovjek europske odbojke. Upravo zato ovu ulogu doživljavam s velikim emocijama, ali i s ogromnom odgovornošću. To nije samo moje osobno postignuće, to je priznanje Hrvatskoj, zemlji iz koje dolazim i koju, gdje god se nalazio, nosim sa sobom. Ovakav uspjeh nije lako ostvariti kada dolazite iz male države. Svjestan sam da danas predstavljam 56 država članica CEV-a, ali jednako tako i svoju domovinu. U trenutku kada sam izabran bio sam najmlađi predsjednik u povijesti neke europske sportske konfederacije na međunarodnoj razini. To mi je dodatna motivacija da svakodnevno opravdam povjerenje koje mi je ukazano. I ako moja priča može barem jednoj mladoj osobi u Hrvatskoj biti inspiracija i pokazati da se uz rad, vjeru u sebe i hrabrost mogu ostvariti i naizgled nedostižni ciljevi, tada I ovaj uspjeh ima još dublji smisao.
Pax vobis. Memento mori qui. ludetis pilla