Ne volem,niog lutko takav mi je narav
kao odzak star i garav....
NAMCOR, definitivno najbolja od njega,mada mi "kere varosanke" i "ja vas kanda znam"
kao smesne isto uvek dignu raspolozenje.
CAR!!!

 Napisao bih sada koje su mi njegove najbolje pjesme,ali ima ih previše!

 Meni je fenomenalna Kako su razbucali proslavu (Jevrem)

Loša vest pa još sve puta šest o la la prepotentni su sretni -vidim ja bolje rat nego rad......Ta mi je pjesma zakon!

Inače znam sve pjesme napamet,čak i one neobjavljene,ludi sam fan Đoleta,bio sam na koncertu u Puli,Domašincu,Virovitici i pred godinu dana u Varaždinu! 

 Jedini od Srpskih pjevača kojega mogu slušati.

sto,nemas pesama od drugih,da ti posaljem postom

nikad mi Djole nije bas "sjeo"... a nije da nisam probao i da nisam iz okoline bio konstantno bombardiran njegovim pjesmama... meni je cijelo njegovo djelo napravljeno na isti kalup i nakon pola sata slusanja samo zavrsim u depresiji...

a covjek je fino od 1991. naovamo izgradio karijeru na imidzu "postenog Srbina" - valjda jedini prekodrinac koji ce uvijek biti docekan u HR bez sumnjicavosti... znamo svi sto se kaze za zabranjeno voce, a Djole je najmanje kriv sto mu je jedina glazbena konkurencija koja je od 1991. do danas dosla iz Srbije u HR turbo-folk, pa u tom kontekstu ispada gotovo svetac i mesija normalne glazbe... pa one ljige tipa "Zagreb i ja se volimo tajno" i slicno... bio sam prisiljen pogledat par njegovih koncerata na VHS i DVD-u i cesto mi se glavom premetala misao "ovdje je jako tanka granica izmedju detaljno isplaniranog showa i slabo prikrivene manipulacije", komentar koji je izazvao zaprepastenje moje okoline... interesantan je fenomen da mu curice od 18 godina daruju Bajadere na koncertima - te iste curice ga se naravno ne sjecaju prije 1991. i ne znaju ga drukcije nego iz te brizljivo uredjene ambalaze "naseg dobrog Srbina"... 

     

Eto to je to, samo sto ja ne znam objasniti

I ovo dole sto kazes, izbrisao sam zbog ovog dijela citata, njegovi koncerti i meni nekada djeluju vise kao isplanirani depra show nego neko iskreno ispoljavanje emocija sa njegove strane.
Mozda grijesim ali tako mi djeluje. Kao, on je vidio da publiku lozi njegovo "eto... prijatelji moji... nakon deset godina... ja... ja sam opet u mom Zagrebu/Sarajevu/Ljubljani... i svi oni meci... mogu nam raniti tijela... ali srce.. dusa..."

 

Disk player mi jedino njegove učitava