BERLIN PAO, ODŽAK NIJE
U spomen na pomalo zaboravljene Vitezove odžačke obrane svibnja 1945.

Nakon pada Sarajeva i njemačkog povlačenja prema sjeveru, preko Zenice i Doboja, u centralnoj dolini oko rijeke Bosne spojili su se korpusi komunističkih formacija s jasnim instrukcijama da se u što kraćem roku spoje s jedinicama srijemskog fronta, zatim ujedinjeni nastave gonjenje njemačke vojske.

Na tom putu velika prepreka bilo je odžačko područje u Bosanskoj Posavini, što je natjeralo generalštabske oficire na promjenu plana, tako da su zaobišli Odžak i krenuli prema sjeverozapadu. Uskoro je pao i Berlin, što je značilo kraj II. svjetskog rata, ali se Odžak još uvijek nije predavao partizansko komunističkim vlastima. Odžak je bio opkoljen sa svih strana partizanskim jedinicama. Suprostavljeni partizanima stajali su obični ljudi koji su još prije nekoliko dana držali plug i motiku u rukama.

U odžački kraj slila se Hrvatska vojska i izbjegli civili s desne strane rijeke Bosne iz šamačke, modričke i gradačačke općine. U kutu između rijeke Save i Bosne, te planine vučjak, ostala je Hrvatska vojska zajedno sa svojim narodom i svećenstvom braniti svoje kuće i svoju svetu zemlju. U taj slobodni kut hrvatske zemlje sklonili su se ostaci ustaških postrojbi iz Modriče i Garevca sa zapovjednikom Dragutinom Vargom i 450 vojnika. Tu se sklonio i Ibrahim Pjanić, brnitelj utvrde Sokol kod Gračanice, sa svojom skupinom od 1000 vojnika. Pristigao je i Avdaga Hasić iz Kladnjasa sa svojom skupinom ***, te ustaška vojska s Plehana, Žepča, Sivše, te ustaški časnici iz Slavonije: Špinger, Perković, Spicer i Mrkonjić.

Glavni zapovjednik, vitez Petar Rajkovčić, našao se u ulozi posljednjeg vojskovođe Nezavisne Države Hrvatske. Rođen je 1919. godine u Bijelim Barama kod Odžaka; Bio je čovjek ili bolje reći mladić od 26 godina s ratnim iskustvom, ali bez stručne vojne naobrazbe.

Odmah je postrojbe postavio na sve važnije točke branjenog teritorija. Obrana je bila skupna i po dubini. Vanjska obrana postavljena je južno od Save, rubovima sela: Svilaj, Vrbovac, Lipik, Duge Njive, Potočani, Srnava, Pećnik, Jakeš, Dobor-kula. Zatim jugoistočno uz lijevu obalu rijeke Bosne: Odžak, Balegovac, Mrka Ada, Prud. Sa sjevera je obrana išla desnom obalom Save: Svilaj, Donji Brezik, Zorice, Trnjak, Devići i Prud.

Unutar tog prostora svako selo je utvrđeno rovovima i bunkerima. Središnje i zapovjedno mjesto unutarnje obrane je selo Vlaška Mala ( Vlaška Mahala).

Na zapadnoj strani Odžačke općine od Brusnice i Svilaja je pristizala partizanska tehnika i ljudstvo, a sa sjeverozapada su već bile upućene jake snage krajiških proletera s određenim ciljem k Vučjaku, Joševici i dalje prema Odžaku.

S desne strane rijeke Bosne partizanske snage su bile stacionirane u Modriči, Miloševcu, Crkvini, Obudovcu i Zasavici.

Komandant 56-te divizije Miloš Jovanović, prijeratni komunist, raspoređivao je partizanske jedinice čije su prethodnice bile nadomak Odžaka. Izvještaji su govorili da u Odžaku uopće nema partijske organizacije, niti se zna da u tom kraju ima iti jedan komunist.

Po ustaljenoj praksi sve su četničke vođe, izuzev Bože Matića koji je sa svojim četnicima bio stacioniran na Trebavi i u Dugoj njivi, svoje formacije dolaskom partizanskih jedinica stavile na raspolaganje «narodnoj» vojsci tj. partizanskim komunistima. Sada su u istom stroju gazili proleteri i bivši četnici iz vučjačkog i trebavskog četničkog odreda, koji su počinili teške zločine. Samo su u Garevcu, selu nadomak modriče, za jednu noć na zvjerski način mučili i ubili velik broj ljudi koji su bili okupljeni na Burića posjedu.

Dobro poznavajući teren, bili su odlični vodiči partizanskoj vojsci, ali zato još i bolja meta odžačkim braniteljima. Ono što se trebalo dogoditi na odžačkom prostoru trebalo je ostati tajna i radi vremenskog razdoblja kad se događalo i radi totalnog fijaska komunističko-partizanskih jedinica. Pobjednici, ali do nogu potučeni, morali su sakriti svoju sramotu.

Iskustva Srijemskog fronta govorila su da partizani kao napadači slave Pirove pobjede i da je slamanje Srijemskog fronta koštalo «narodnu» armiju više nego svih pet njemačkih ofenziva. Akcija frontalnog napada se u svojoj biti ne poklapa s osnovnim principima partizanskog načina ratovanja, pogotovo ako su u pitanju utvrđena i naseljena mjesta kakav je bio Odžak.
Smjenjivat će se napad za napadom, juriš za jurišem, od Pećnika do Save i od Brusnice do Bosne, ali crte obrane vojnih postrojbi odžačkog kraja ostat će nepomaknute.

Hrabri branitelji iskazali su neviđeno junaštvo u borbi za rodnu grudu. Utihnula je i pobjednička partizanska pjesma «kud narodna vojska prođe, sretna će se zemlja zvati.»

Komuniste je malo zanimala prošlost, često su govorili da vide samo budućnost, a nisu znali da će mnogi iz tih istih redova , u toj sretnoj budućnosti, završiti na Golom otoku, KP Zenici i mnogim drugim mjestima širom zemlje koju su silom stvorili.

Prvi pokušaj proboja obrambenih linija partizani će napraviti na pećničkim brdima, gdje će ih dočekati odvažna obrana pod zapovjedništvom Ive Rajkovčića (brata glavnog zapovjednika odžačke obrane, Petra Rajkovčića).

Dobro utvrđena, ukopana i s posebno dobrim poznavanjem terena, obrana je na svim svojim položajima djelovala sigurno, a partizanski napadi nisu davali nikakvog rezultata.

Time je bila otupljena oštrica proleterskih brigada, a nije postojala neka posebna motivacija za pogibiju nakon službenog svršetka rata, tu nadomak Odžaka. Međutim, ipak će morati krenuti, sve u duhu predavanja političkih komesara koji su im na satovima političke nastave govorilim da trebaju biti ponosni što mogu sudjelovati u posljednjoj bitci za oslobođenje zemlje i rušenju zadnje hrvatske vlasti na tim prostorima.
U tim žestokim partizanskim napadima obrambene postrojbe bit će stjerana u Vlašku Malu, Dubicu, Vojskovu, Osječak, Zorice i Prud. Velika bitka vodit će se za Vlašku Malu, gdje su partizani imali ogromne gubitke. Koča Popović, Ivan Gošnjak, Peko Dapčević i Kosta Nađ, generali četiri armije jugoslavenske vojske odlučili su na Odžak poslati zrakoplove koji su bojno djelovali 23. i 24. svibnja 1945. godine. Svoje smrtonosne terete istresli su na Odžak, Adu, Balegovac, Dubicu, Prud, Vojskovu i Vlašku Malu.

Organizirani otpor partizanskoj vojsci u samom Odžaku je trajao do 24. svibnja 1945. godine, kada je Odžak zvanično pao u partizanske ruke. Posljednje jače uporište ostalo je u Vlaškoj Maloj, odakle se jedan dio boraca probio prema Prudu. Nakon mnogih partizanskih juriša, do posljednjeg su izginuli branitelji toga kraja. Tako će u partizanske ruke pasti bolnica obrambenih snaga i velik broj civila. Odmazda je uslijedila odmah, partizani su pobili sve ranjenike i civile koje su tu našli. Tu se danas nalazi zajednička grobnica poznata pod nazivom Nujića Bašča, koja je za Hrvate bila simbol dolaska partizanske «slobode» na području posavske regije. Cjelokupna Vlaška Mala pala je u partizanske ruke 25. svibnja 1945. godine. Zadnje borbe vodit će se još kod Pruda na ušću Bosne u Savu, gdje su partizani nekoliko puta forsirali rijeku Bosnu, ali su u njoj mnogi i ostali. Padom Pruda pao je i posljednji slobodni hrvatski teritorij pod komunističku velikosrpsku vlast.

Samo kopiram, da neki pametnjakovic nebi nesta rekao... zanimljiva stranica iz povijesti hrvatskog naroda.

Je li bio netko sinoć na Thompsonu?

Ovo kopiram sa drugog foruma

Kiša je lijevala ko iz kabla prije početka, a i koncert je kasnio nekih sat vremen. Anyway, ja sam se ugodfno iznenadio, koncert je bio ful dobar i dapače jedan od najboljih na kojima sam bio, a bio sam na puno njih. Prejeben osjećaj kad svi zapjevaju, prestane pjesma, pogledaš ljude okolo po balkonima, stupovima, wc-ima, ogradama, i onda Marko kaže: "Po policijskoj procjeni skupilo nas se 120,000!" Mi se u nevjerici gledamo, onak, 120,000?! Za moj slobodni duh i ukus možda malo previše govorancije o Norcu i Gotovini, a ni uz najveći trud nisam mogao zapljeskati na spomen Tuđmana, no i efekti, i izvedba, sve - bilo je predobro.
Sada da se osvrnem na ono o čemu svi pišu. Ja sam došao na koncert očekujući ipak i ustaška sranja i slično. Ne kažem da ih nije bilo, ali ih je bilo toliko malo da nije vrijedno spomena. Većinom je ekipa nosila thompsonove majice, ili one s gotovinom i tipa "Izdajice, jude, bojovnike sude". Ne ulazim u to koliko oni znaju o čemu, pogotovo oni od 16-17 godina, no ja sam nosio Sergio Tacchinni i drago mi je kaj me novinari nisu vidli jer bi vjerojatno skužili da je talijanska marka pa rekli da sam fašist. Došao sam tamo oko pola osam, i bio sam sve do kraja u jednom od prvih redova, i od svih ustaških sranja vidio sam samo 3 stvari: jednog lika koji je nosio sliku jure francetića, no izgubio mu se trag prije početka kocerta, jednog debelog lika od nekakvih 50-ak godina sa majicom na kojoj je pisalo Crna legija pred kraj te lika koji se popeo na stup za plakate i nekih 10-ak minuta gore bio s nekom naci zastavom, stavit ću photo sutra. Sve je to za svaku osudu. No više od 99% ljudi je bilo korektno, bez ikakvih zabranjenih obilježja, bez pjevanja ustaških pjesama. I zato mi se krajnje gade laži nekih novinara, poput indexove da su na spoment ante gotovine i norca svi vikali "ubi srbina", a u biti su svi skandirali "ante" i "mirko", kaj se (vidi ironije) čuje i vidi čak i na video clipu u indexovom članku. Ne mogu reći da nije bilo pjesama "Evo zore" i "Jasenovac i Gradiška Stara", bilo ih je par puta prije koncerta, no sve od pojedinaca ili manjih skupina, i ni u jednom trenutku takvu pjesmu nije pjevalo više od maksimalno 200 ljudi. Što je mizerno naspram policijskih 120,000 ljudi, pa čak i prema 60,000 koliko su novinari pobrojali. No mislim da je ipak od svega najveća sramota ovo:

http://www.vecernji.hr/system/galler...0/thomp-03.jpg

Vjerojatno u nedostatku materijala, ili ne znam kojim porivima, svatko tko barem zumira vidjet će da je ovo besramno podla montaža ustaškog slova U na dio zastave, samo pogledajte sjenu i vidjet ćete da nema veze s vezom. Ne kažem da ustaških obilježja nije bilo, niti ikako stajem u obranu takvih, ali ovakvo podvaljivanje je sramotno za jedne novine poput večernjeg. Kada među 120,000 ljudi, prva vijest bude jedan dečko s ustaškom kapom, 100 pijanih klinaca koji pjevaju "Ubi srbina" ili montirana ustaška zastava, onda novinarstvo ima problem. Nitko nije spomenuo fantastičnu atmosferu, klinku (prilično muškog imena, al nema veze) koju je Thompson pozvao iz publike da s njim otpjeva pjesmu, desetke i desetke barjaka Republike Hrvatske, tek ponegdje neki drugačiji, no NIGDJE ustaški, jer vijorile su se i zastave sa šahovnicom, i hrvatske zastave, zastave grada Vukovara, HOS-a, Zagreba... Koncert je, iako nisam veliki Thompsonov fan, bio uistinu veličanstven i žao mi je što oni koji nisu bili na koncertu neće realno saznati o tome, jer će u prvi plan ispasti niti 1% debila. Tužna, ali nadasve realna slika hrvatskog novinarstva.

Pa šta ne pohapse to dvoje-troje onda, šta ne izbaci te dvije-tri pjesme iz repertoara? Nema se šta čuditi što ga svi zabranjuju, barem izvan Hrvatske.

pa ne mogu pohapsiti među 60 000-100 000 ljudi uvijek sve pojedince! neće sad pregledat tko kakvu majicu ima! Ubij Srbina hmmm na utakmica predstavništva(previse sam na dinamovom topicu) se non-stop viče i to i gore stvari, pa se ne bune previše već svi hvale atmosferu!
 
Čavoglave nema smisla izbacivati, a pogotovo ne na koncertu za branitelje! dobro možda bi mogao bez onog Za dom, na početku ali ni to mi ne smeta!

meni je jedino na tom koncertu sporno pozdravljanje Mirka Norca, jer on je ipak osuđeni ratni zločinac, jbga...
i što ne skandiraju Stipetiću i Luciću?! pa i oni su bili generali...

zbilja jadno izgleda