Domovinski rat

miha1
miha1
Dokazano ovisan
Pristupio: 12.11.2004.
Poruka: 17.481
31. svibnja 2008. u 16:57
dimnjacar je napisao/la:
e pa ne mozes sad tako, svi znamo da je i u Vukovaru bilo ubojstava srpskih civila. Ne moze me nitko uvjeriti da nije.

U takvom paklu, uvijek se nadje netko kome je puna kapa svega, skrene sa pameti, osveti se, ili tek mrzi susjeda Jovu vec godinama pa je sad odlicna prilika za razracunavanje.

Zlocina je bilo i biti ce, dok je ratova. Ali to nije ono o cemu ja govorim.

Ma zapravo, necu vise o tome. Uzaludno trosenje vremena.
Vidi cijeli citat
Da.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
01. lipnja 2008. u 10:44
Pripadnik zloglasnih Šiltova na slobodi

Dušan Maslovara, pripadnik četničke postrojbe odgovorne za strašna ubojstva i pljačke po cijeloj Banovini, kojeg je u travnju izručila Grčka, pušten je iz sisačkog zatvora.


Vijeće Županijskog suda u Sisku, na prijedlog istražnog suca toga suda, obustavilo je postupak protiv Dušana Maslovare (43) iz Gline, koji je 2006. godine uhićen u Grčkoj temeljem tjeralice.

Kako doznaje Slobodna Dalmacija, Sudsko vijeće je postupilo je po sili zakona, jer je Županijsko državno odvjetništvo odustalo od progona za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i podnijelo istražni zahtjev za kazneno djelo oružane pobune. Za to kazneno djelo primjenjuje se Zakon o oprostu pa je sisački sud pustio Maslovaru na slobodu.

Sramota za pravosuđe

"Stotine civila ubijeno je na Banovini, a naši državni odvjetnici ne mogu naći svjedoke i dokaze za ta zlodjela. Najvažnije je da skupljaju dokaze za nova hapšenja i podizanje optužnica protiv hrvatskih branitelja, dok istodobno zločini na stratištima Hrvata ostaju neistraženi i nekažnjeni" ogorčen je umirovljeni pukovnik, ratni invalid Ivica Pandža Orkan.

Maslovara se teretilo da je tijekom rata bio je pripadnik zloglasne četničke postrojbe Šiltovi iz Gline koja je odgovorna za zločine po cijeloj Banovini, a osobito na području Gline. Zajedno sa Sinišom Martićem Šiltom i Borislavom Milašinovićem teretilo ga se da je ubio Anu Vučićević i Anu Nogić iz Ravnog Rašća. Trojka je bila osumnjičena da su nesretne žene zatvorili u kuću i ubacili unutra eksplozivnu napravu, koja ih je ubila.

Obustavom postupka protiv Maslovare, obustavljen je postupak i protiv Milašinovića i Martića Šilta, jednog od najzloglasnijih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, jer nema relevantnih dokaza za kazneno djelo za koje ih se teretilo, piše Slobodna Dalmacija.


Naravno, dimnjacar je lud, paranoican.
miha1
miha1
Dokazano ovisan
Pristupio: 12.11.2004.
Poruka: 17.481
01. lipnja 2008. u 11:16
Ovo je sramota.Dead
Na Baniji je ubijeno 1.600 hrvatskih civila. Barem tako kaže ovaj Orkan.
Hugo Chavez
Hugo Chavez
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344
01. lipnja 2008. u 11:22
ajmo sad svi biti ogorčeni što se ovoga pustilo! pa jebateled, borili smo se za pravnu državu, ako nema dokaza - nema. mora ga se pustiti. osim ako bi netko htio banana državu gdje prijeki sud odmah strijelja prema rekla-kazala pričicama.
ajde, kad već znate što je ovaj gore sve radio i s kim se družio, idite u sisak, umjesto da ovdje mlatite praznu slamu, i pomognite hrvatskom pravosuđu da osudi zločince!
X
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 09.06.2007.
Poruka: 4.405
01. lipnja 2008. u 13:13
Katastrofa AngryDead
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
01. lipnja 2008. u 13:21
Nije da nema dokaza, vec tuziteljstvo nema vremena baviti se tim dokazima.

Potrebno je napakovati Domazetu, on je sljedeci. Tu se treba posvetiti paznja tuziteljstva.

Sramota.

I od drzave i od pravosudja.

Inace, za zlocine Siltova ima i previse dokaza, i previse. Samo se njima treba pozabaviti. Ali, nema se vremena, jel...


[uredio dimnjacar - 01. lipnja 2008. u 13:22]
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
01. lipnja 2008. u 13:26
miha1 je napisao/la:
Ovo je sramota.Dead
Na Baniji je ubijeno 1.600 hrvatskih civila. Barem tako kaže ovaj Orkan.
Vidi cijeli citat


Tko god prati Istragu, mogao se upoznati sa tonama i tonama dokaza, svjedocanstava i iskaza prezivjelih, o zlocinima na Banovini.

Siltovi su spomenuti nekoliko desetina puta. U Amarkordu i Komsijama je emitirano nekoliko snimaka ove zloglasne cetnicke skupine, koje su sami snimali. Pa gostovanja na radio Kostajnici, gdje direktno i otvoreno priznaju svoje zlocine, i hvale se njima.

Martic (njihov vodja) pred postrojenim Siltovima govori o zlocinima.

Postoje brojni prezivjeli svjedoci (koji su u toj istoj Istrazi tvrdili da ih hrvatsko vajno tuziteljstvo uopce i ne zeli kontaktirati)

Tragikomedija od drzave, ta Hrvatska. Predsjednika je uvrijedilo Dodikovo negiranje BiH, a ravnodusan je prema Dodikovim atacima na Hrvatsku.

I konacno, u Zagrebu je pozeljniji Dodik nego Marko Perkovic Thompson.

Da se izbljujes.
[uredio dimnjacar - 01. lipnja 2008. u 13:28]
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.983
01. lipnja 2008. u 13:28
pa ti još nisi skužil da ga pred državno odvjetništvo dolaze ovi sa Istrage bježe ljudi na ručak,jer tu ima posla.....
Domovine sin
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 29.01.2006.
Poruka: 4.454
01. lipnja 2008. u 13:30
dimnjacar je napisao/la:
Nije da nema dokaza, vec tuziteljstvo nema vremena baviti se tim dokazima.

Potrebno je napakovati Domazetu, on je sljedeci. Tu se treba posvetiti paznja tuziteljstva.

Sramota.

I od drzave i od pravosudja.

Inace, za zlocine Siltova ima i previse dokaza, i previse. Samo se njima treba pozabaviti. Ali, nema se vremena, jel...
Vidi cijeli citat


baš tako. jebe se njima. procesuiraju ono na što ih eu prisiljava ili što im omogućava razračunavanje s nepodobnima, a za drugo ih nije briga.
gdje je sad taj HHO koji se toliko zalaže za ljudska prava?
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 18.04.2006.
Poruka: 32.357
01. lipnja 2008. u 14:17
dimnjacar je napisao/la:
BERLIN PAO, ODŽAK NIJE
U spomen na pomalo zaboravljene Vitezove odžačke obrane svibnja 1945.

Nakon pada Sarajeva i njemačkog povlačenja prema sjeveru, preko Zenice i Doboja, u centralnoj dolini oko rijeke Bosne spojili su se korpusi komunističkih formacija s jasnim instrukcijama da se u što kraćem roku spoje s jedinicama srijemskog fronta, zatim ujedinjeni nastave gonjenje njemačke vojske.

Na tom putu velika prepreka bilo je odžačko područje u Bosanskoj Posavini, što je natjeralo generalštabske oficire na promjenu plana, tako da su zaobišli Odžak i krenuli prema sjeverozapadu. Uskoro je pao i Berlin, što je značilo kraj II. svjetskog rata, ali se Odžak još uvijek nije predavao partizansko komunističkim vlastima. Odžak je bio opkoljen sa svih strana partizanskim jedinicama. Suprostavljeni partizanima stajali su obični ljudi koji su još prije nekoliko dana držali plug i motiku u rukama.

U odžački kraj slila se Hrvatska vojska i izbjegli civili s desne strane rijeke Bosne iz šamačke, modričke i gradačačke općine. U kutu između rijeke Save i Bosne, te planine vučjak, ostala je Hrvatska vojska zajedno sa svojim narodom i svećenstvom braniti svoje kuće i svoju svetu zemlju. U taj slobodni kut hrvatske zemlje sklonili su se ostaci ustaških postrojbi iz Modriče i Garevca sa zapovjednikom Dragutinom Vargom i 450 vojnika. Tu se sklonio i Ibrahim Pjanić, brnitelj utvrde Sokol kod Gračanice, sa svojom skupinom od 1000 vojnika. Pristigao je i Avdaga Hasić iz Kladnjasa sa svojom skupinom ***, te ustaška vojska s Plehana, Žepča, Sivše, te ustaški časnici iz Slavonije: Špinger, Perković, Spicer i Mrkonjić.

Glavni zapovjednik, vitez Petar Rajkovčić, našao se u ulozi posljednjeg vojskovođe Nezavisne Države Hrvatske. Rođen je 1919. godine u Bijelim Barama kod Odžaka; Bio je čovjek ili bolje reći mladić od 26 godina s ratnim iskustvom, ali bez stručne vojne naobrazbe.

Odmah je postrojbe postavio na sve važnije točke branjenog teritorija. Obrana je bila skupna i po dubini. Vanjska obrana postavljena je južno od Save, rubovima sela: Svilaj, Vrbovac, Lipik, Duge Njive, Potočani, Srnava, Pećnik, Jakeš, Dobor-kula. Zatim jugoistočno uz lijevu obalu rijeke Bosne: Odžak, Balegovac, Mrka Ada, Prud. Sa sjevera je obrana išla desnom obalom Save: Svilaj, Donji Brezik, Zorice, Trnjak, Devići i Prud.

Unutar tog prostora svako selo je utvrđeno rovovima i bunkerima. Središnje i zapovjedno mjesto unutarnje obrane je selo Vlaška Mala ( Vlaška Mahala).

Na zapadnoj strani Odžačke općine od Brusnice i Svilaja je pristizala partizanska tehnika i ljudstvo, a sa sjeverozapada su već bile upućene jake snage krajiških proletera s određenim ciljem k Vučjaku, Joševici i dalje prema Odžaku.

S desne strane rijeke Bosne partizanske snage su bile stacionirane u Modriči, Miloševcu, Crkvini, Obudovcu i Zasavici.

Komandant 56-te divizije Miloš Jovanović, prijeratni komunist, raspoređivao je partizanske jedinice čije su prethodnice bile nadomak Odžaka. Izvještaji su govorili da u Odžaku uopće nema partijske organizacije, niti se zna da u tom kraju ima iti jedan komunist.

Po ustaljenoj praksi sve su četničke vođe, izuzev Bože Matića koji je sa svojim četnicima bio stacioniran na Trebavi i u Dugoj njivi, svoje formacije dolaskom partizanskih jedinica stavile na raspolaganje «narodnoj» vojsci tj. partizanskim komunistima. Sada su u istom stroju gazili proleteri i bivši četnici iz vučjačkog i trebavskog četničkog odreda, koji su počinili teške zločine. Samo su u Garevcu, selu nadomak modriče, za jednu noć na zvjerski način mučili i ubili velik broj ljudi koji su bili okupljeni na Burića posjedu.

Dobro poznavajući teren, bili su odlični vodiči partizanskoj vojsci, ali zato još i bolja meta odžačkim braniteljima. Ono što se trebalo dogoditi na odžačkom prostoru trebalo je ostati tajna i radi vremenskog razdoblja kad se događalo i radi totalnog fijaska komunističko-partizanskih jedinica. Pobjednici, ali do nogu potučeni, morali su sakriti svoju sramotu.

Iskustva Srijemskog fronta govorila su da partizani kao napadači slave Pirove pobjede i da je slamanje Srijemskog fronta koštalo «narodnu» armiju više nego svih pet njemačkih ofenziva. Akcija frontalnog napada se u svojoj biti ne poklapa s osnovnim principima partizanskog načina ratovanja, pogotovo ako su u pitanju utvrđena i naseljena mjesta kakav je bio Odžak.
Smjenjivat će se napad za napadom, juriš za jurišem, od Pećnika do Save i od Brusnice do Bosne, ali crte obrane vojnih postrojbi odžačkog kraja ostat će nepomaknute.

Hrabri branitelji iskazali su neviđeno junaštvo u borbi za rodnu grudu. Utihnula je i pobjednička partizanska pjesma «kud narodna vojska prođe, sretna će se zemlja zvati.»

Komuniste je malo zanimala prošlost, često su govorili da vide samo budućnost, a nisu znali da će mnogi iz tih istih redova , u toj sretnoj budućnosti, završiti na Golom otoku, KP Zenici i mnogim drugim mjestima širom zemlje koju su silom stvorili.

Prvi pokušaj proboja obrambenih linija partizani će napraviti na pećničkim brdima, gdje će ih dočekati odvažna obrana pod zapovjedništvom Ive Rajkovčića (brata glavnog zapovjednika odžačke obrane, Petra Rajkovčića).

Dobro utvrđena, ukopana i s posebno dobrim poznavanjem terena, obrana je na svim svojim položajima djelovala sigurno, a partizanski napadi nisu davali nikakvog rezultata.

Time je bila otupljena oštrica proleterskih brigada, a nije postojala neka posebna motivacija za pogibiju nakon službenog svršetka rata, tu nadomak Odžaka. Međutim, ipak će morati krenuti, sve u duhu predavanja političkih komesara koji su im na satovima političke nastave govorilim da trebaju biti ponosni što mogu sudjelovati u posljednjoj bitci za oslobođenje zemlje i rušenju zadnje hrvatske vlasti na tim prostorima.
U tim žestokim partizanskim napadima obrambene postrojbe bit će stjerana u Vlašku Malu, Dubicu, Vojskovu, Osječak, Zorice i Prud. Velika bitka vodit će se za Vlašku Malu, gdje su partizani imali ogromne gubitke. Koča Popović, Ivan Gošnjak, Peko Dapčević i Kosta Nađ, generali četiri armije jugoslavenske vojske odlučili su na Odžak poslati zrakoplove koji su bojno djelovali 23. i 24. svibnja 1945. godine. Svoje smrtonosne terete istresli su na Odžak, Adu, Balegovac, Dubicu, Prud, Vojskovu i Vlašku Malu.

Organizirani otpor partizanskoj vojsci u samom Odžaku je trajao do 24. svibnja 1945. godine, kada je Odžak zvanično pao u partizanske ruke. Posljednje jače uporište ostalo je u Vlaškoj Maloj, odakle se jedan dio boraca probio prema Prudu. Nakon mnogih partizanskih juriša, do posljednjeg su izginuli branitelji toga kraja. Tako će u partizanske ruke pasti bolnica obrambenih snaga i velik broj civila. Odmazda je uslijedila odmah, partizani su pobili sve ranjenike i civile koje su tu našli. Tu se danas nalazi zajednička grobnica poznata pod nazivom Nujića Bašča, koja je za Hrvate bila simbol dolaska partizanske «slobode» na području posavske regije. Cjelokupna Vlaška Mala pala je u partizanske ruke 25. svibnja 1945. godine. Zadnje borbe vodit će se još kod Pruda na ušću Bosne u Savu, gdje su partizani nekoliko puta forsirali rijeku Bosnu, ali su u njoj mnogi i ostali. Padom Pruda pao je i posljednji slobodni hrvatski teritorij pod komunističku velikosrpsku vlast.

Samo kopiram, da neki pametnjakovic nebi nesta rekao... zanimljiva stranica iz povijesti hrvatskog naroda.
Vidi cijeli citat
nije  odzak pao, vec prud....iako se u textu navodi kako su zadnje borbe bile kod pruda, moram poradi mojih 1000 prijatelja iz pruda napisati kako su upravo hrvati iz pruda odolijevali citavih 3-4 dana BEZ MUNICIJE...mnogi partizani su probali prijec bosnu, ali su i ostali u njoj...
zadnja puska je pukla na uscu bosne u savu 29.5....svabe su  tad odavno vec bili na godisjem odmoru!
  • Najnovije
  • Najčitanije