| Sud
je Arkana osudio na pet godina robije kako bi pravomoćnost presude
mogao dočekati na slobodi, a Milanu Šerbuli, čovjeku koji ga je uhitio
i koji je svjedočio na suđenju oružanoj skupini koju je uhvatio u selu
Hrtić, nije bilo nikako drago kada je čuo da je Ražnatović oslobođen |
| piše vedran marjanović |
U noći sa 28. na 29. studenoga 1990., kod Dvora na Uni, na granici s
BiH, odigrao se jedan od najzanimljivijih događaja u pripremi rata koji
će u Hrvatskoj ubrzo buknuti svom žestinom, a zatim se prenijeti na
BiH.
Te noći pripadnici MUP-a Hrvatske presreli su i uhapsili Željka Ražnatovića Arkana
i grupu njegovih suradnika sa pripadajućim teretom oružja za pokretanje
srpske pobune, što je već dobro znana epizoda kojom su se dičili
hrvatska policija i tadašnje vrhovništvo.
Ona je ovih dana i aktualizirana u medijima iskazima tadašnjih
visokih dužnosnika hrvatskih sigurnosnih službi, no i dalje se
prešućuje da su Arkana i drugove uhapsili policajci srpske
nacionalnosti, predvođeni Milanom Šerbulom, pripadnici stanice MUP-a u Dvoru.
Pogibeljna akcija
- Imali smo informaciju da će se Arkan susresti s
nekim ljudima u selu Hrtiću na domak Dvora, negdje između jedan i dva u
noći - prisjeća se u razgovoru za “Slobodnu” Milan Šerbula.
Nema sumnje, nastavlja Šerbula, da je to bila
pogibeljna akcija. Arkan, dodaje, i njegovi nisu ni stigli reagirati
kada su zaskočeni i nije bilo pucnjave.
Do padanja u ruke policije kod Dvora Arkan je, među
ostalim, opljačkao niz banaka u Zapadnoj Europi, nekoliko je puta
bježao iz zatvora a ranih osamdesetih izrešetao je dvojicu policajaca u
Beogradu koji su ga došli privesti na informativni razgovor.
Dodatnu težinu opisanom pothvatu Šerbule i njegovih
policajaca daje tadašnja situacija u Dvoru, općini u kojoj su Srbi
1990. imali većinu od gotovo 90 posto, a ništa manja ratna psihoza nije
se osjećala u cijeloj zemlji.
- Tadašnji zapovjednik stanice u Dvoru bio je Milan
Bijelić, a jedan od policajaca koji su sudjelovali u akciji Gajo
Galijaš. Sve se događalo samo osam mjeseci prije rata. Unatoč tadašnjim
vrlo teškim okolnostima u općini Dvor i na cijeloj Baniji, radili smo
svoj posao najbolje što smo znali i mogli - pripovijeda Milan Šerbula,
koji je zbog hapšenja Ražnatovića imao problema sa krajinskim vlastima.
Mjesec dana, navodi, proveo je u kninskom zatvoru, a bilo je, kaže, i drugih neugodnosti o kojima ni danas ne želi govoriti.
Ova ekskluzivna informacija, kada se spoji s
podatkom da je Arkana, već u svibnju 1991., HDZ-ov političko-pravosudni
aparat pustio na slobodu, djeluje u najmanju ruku začudno u odnosu na
ustaljenu postavku o (prije)ratnim događanjima 1990. i 1991., ali i
kasnijih godina.
Arkan će se po napuštanju remetinečkog zatvora
odmah, u ljeto 1991., pojaviti sa Srpskom dobrovoljačkom gardom u
istočnoj Slavoniji i početi ratni put, što će, krajem 1997.,
rezultirati optužnicom Haaškog tribunala za ratne zločine u okolici
Sanskog Mosta.
Arkan nikada nije izašao pred lice pravde u Haagu,
jer je prije deset godina (15. siječnja 2000.) likvidiran u predvorju
hotela “Inter-Continental” u Beogradu. Bi li (ratna) povijest ovih
prostora izgledala drugačije da je Arkan 1990. zadržan u zatvoru u
Remetincu, može se samo nagađati.
Oslobođen optužbe
Možda bi srpske dragovoljce svejedno okupio i vodio netko drugi, manje ili više beskrupulozniji od Ražnatovića?
U svakom slučaju, Šerbula i njegovi kolege
prikupili su te noći dosta dokaza za osuđivanje Arkana na dugogodišnju
robiju. Naime, u prtljažniku automobila kojim su Ražnatović i
prijatelji hitali iz Knina u ostala žarišta srpske pobune, nađeni su
dvije puške marke “Heckler”, dva pištolja, 300 metaka i dvije ručne
bombe.
I danas bi takva prtljaga značila višegodišnji
zatvor za onoga kod koga je nađena, a kamoli krajem 1990., kada se
pripremala oružana pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, što je i bila
optužnica nadležnoga zagrebačkog suda protiv Arkana.
No sud je Arkana osudio na pet godina robije kako bi pravomoćnost presude mogao dočekati na slobodi.
- Nije mi bilo drago kad sam čuo da je Arkan
oslobođen - kazuje Milan Šerbula, koji je i svjedočio na suđenju
oružanoj skupini koju je uhvatio u selu Hrtić.
Prema kasnijim kazivanjima nekih pripadnika HDZ-ove vlasti, Arkan je pušten u zamjenu za oslobađanje Antona Kikaša,
kanadskog Hrvata koji je uhvaćen u švercu oružja u Hrvatsku. No Kikaš
je uhapšen nekoliko mjeseci nakon što je Arkan već bio na slobodi.
Bivši "udbaš"
Bit će, ipak, da se radilo o
obavještajno-političkoj operaciji Arkanova izvlačenja iz zatvora zbog
njegovih zasluga za bivši režim čiji su pripadnici zauzeli važne uloge
u porecima koje su gradili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.
Ražnatović je, naime, radio za tajne službe bivše
Jugoslavije, što je i dokumentirano u jednom od brojnih sudskih procesa
koji su se vodili protiv njega. Pretpostavlja se da je za Udbu ubijao
političke emigrante, no to nikada nije potkrijepljeno dokazima.
Kao takav on će u Miloševićevu režimu dobiti
frapantnu slobodu djelovanja da formira paravojne formacije, pljačka
imovinu u Hrvatskoj i BiH, figurira kao mafijaški bos, političar,
nogometni menadžer i dužnosnik te pripadnik jet-seta brakom sa
pjevačicom Cecom Ražnatović.
No, kada mu je istekao “rok trajanja”, ništa od
navedenoga nije mu pomoglo da preživi. Likvidiran je na javnome mjestu,
pred svjedocima, uz mnoštvo tragova. Nimalo slučajno, među sudionicima
obračuna u “Inter-Continentalu” bila su čak dva pripadnika policijskog
aparata Srbije “izvan dužnosti”.
Činjenica da Arkanov ubojica, neki Dobrosav Gavrić,
nije završio u zatvoru, unatoč pripadajućoj presudi od 35 godina
zatvora (u pravosudnoj farsi Gavrić je pušten da se brani sa slobode
jer nadležni sudac jedno od sudskih rješenja nije napisao u
odgovarajućem roku!?), upućuje da je i ubojstvo Arkana, kao i njegovo
ukupno zločinačko djelovanje, bila neka vrsta državnog posla.
Drugim riječima, Milan Šerbula i njegovi kolege
samo su mislili da su oni ti koji te noći kod Dvora na Uni rade državni
posao. Za kraj spomenimo da je Šerbula danas umirovljenik, dok Galijaš
živi u Subotici.