Oružani sukob počeo granatiranjem aerodroma
Prvi veći sukob počeo je u nedjelju, 15. rujna, kada su neprijateljski zrakoplovi granatirali varaždinski aerodrom, a nedugo zatim uslijedio je i snažan minobacački napad na zgradu policije. Građani su prvi put bili prisiljeni otići u skloništa, a u Varaždinu je počeo otvoreni ratni sukob koji je uzeo i svoju prvu žrtvu – Adelu Crnković iz Zagreba.
Te su večeri varaždinski branitelji izvojevali i prvu pobjedu i na zgradu tadašnje Garnizonske ambulante izvjesili hrvatsku zastavu.
Novi žestoki napad uslijedio je u utorak, 17. rujna, kada je projektilima gađano samo gradsko središte i kada je oštećeno nekoliko zaštićenih spomenika kulture.
U međuvremenu je osvojena i čakovečka vojarna, vojni objekt na Ivančici te vojarna pokraj željezničkog kolodvora, a te su večeri naše snage počele snažan organizirani napad na vojarnu u Križanićevoj ulici, kada je, pogođen snajperskim hicem, teško ranjen i tadašnji saborski zastupnik Ivo Kovač.
Borba za vojarnu u Križanićevoj ulici, u kojoj je smrtno ranjen Ivica Sever, pripadnik pričuvnog sastava Zbora narodne garde iz Ivanca, nastavljene su i sljedećeg dana, a u četvrtak, 19. rujna, pripadnici Specijalne policijske postrojbe iz Varaždina, pod zapovjedništvom Danka Bunića, izveli su završnu akciju u kojoj je razbijen otpor neprijatelja u tom važnom vojnom objektu.
Varaždinskim oružjem naoružana Hrvatska
Ostat će zabilježeno da su nakon pobjede u Varaždinu hrvatske vojne snage ojačane sa 74 tenka, 66 oklopnih transportera, 36 teških topova, 250 raznih vojnih vozila i inženjerijskih strojeva te velikom količinom raznog streljiva i ratnog materijala.
Tim su oružjem hrvatski branitelji uspjeli zaustaviti brzo neprijateljsko napredovanje te je omogućeno formiranje novih postrojbi s kojima je organizirana sustavna obrana zemlje.
Valja istaknuti kako u borbama za Varaždin nije zabilježena ni jedna povreda ratnog prava i običaja, pa se ova pobjeda Varaždinaca doista s pravom može nazvati jednom od najsvjetlijih epizoda Domovinskog rata.
Izvojevana je ključna pobjeda
Hrvatske snage uspjele su izboriti još jednu veliku pobjedu, u velikom vojnom skladištu na Banjščini, koja se pokazala presudnom u borbama za oslobođenje Varaždina. Oružje se iz skladišta, u velikoj tajnosti, odmah počelo otpremati na ratišta u Slavoniji. No, neprijatelj je još uvijek prijetio, i to iz vojarne u Optujskoj ulici, čijom posadom zapovijeda pukovnik Berislav Popov.
Iako je ta vojarna već nekoliko dana bila u potpunom okruženju, bez struje i vode, iz nje je još uvijek prijetila velika opasnost za grad i njegove stanovnike. Predstavnici varaždinskih branitelja stoga započinju pregovore o predaji s general majorom Vladimirom Trifunovićem, zapovjednikom 32. korpusa. No, neprijateljski pregovarači odugovlače s odlukom, očekujući još jedno primirje. Stoga je odlučeno da će se usporedno s pregovorima pripremiti plan napada na vojarnu, a neprijatelju postaviti ultimatum za predaju, koji je istjecao u nedjelju u 6 sati.
Naši pregovarači, Čedomil Cesarec i Radimir Čačić, ipak uspijevaju postići dogovor, pa u nedjelju, točno u 11 sati, iz komande Korpusa izlazi general Trifunović, a zatim se predaje i posada vojarne u Optujskoj ulici, koja u civilnim odijelima autobusima odlazi prema Šidu. Prva velika epizoda Domovinskog rata tako je bila uspješno okončana – stanovnici Varaždina izvojevali su blistavu pobjedu nad nadmoćnim neprijateljem.