Odvjetnički timovi Ante Gotovine i Mladena Markača, hrvatskih generala osuđenih ove godine na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju na dvadeset pet, odnosno dvadeset godina zatvora, podnijeli su žalbe na te prvostupanjske presude.

Ostalo je pretežno uvjerenje domaće javnosti kako su te presude zapravo napisane prije i nezavisno od samog dokaznog postupka, koji je pred sudom proveden, te kako su kvalifikacije presude čak teže od onih sadržanih u optužnici.

Sam Luka Mišetić, Gotovinin odvjetnik, odmah je nakon izricanja presude rezignirano konstatirao: “Kao da i nismo bili u sudnici.” Argumenti obrane, naime, uopće nisu uzeti u obzir, niti se na njih sudac Orie uopće osvrtao.

REUTERS

Više razumijevanja

Ostaje vidjeti hoće li prizivno vijeće Haaškoga suda imati više razumijevanja za teze i dokaze obrane. Kako doznajemo, već upućene žalbe koncentriraju se na osporavanje ključne i temeljne tvrdnje presude koja govori o vojno-redarstvenoj operaciji Oluja iz kolovoza 1995. godine kao o “zločinačkom pothvatu” i tzv. neselektivnom granatiranju radi protjerivanja dvadeset tisuća Srba.

Naime, presuda za zločinački pothvat dokazuje se činjenicama granatiranja gradova i naselja u kojima su bile koncentrirane vojne postrojbe odmetnute “Krajine”, zbog čega se toliko inzistiralo, a inzistira se i dalje, na topničkim dnevnicima, koji vjerojatno nikada nisu ni postojali. Indirektno se i veoma tendenciozno želi dokazati kako je sve skupa bilo dio vojnog plana državnog i vojnog vrha Republike Hrvatske usvojenog na Brijunima uoči Oluje.

No, upravo činjenice, koje je utvrdio sam Sud, uvjereni su odvjetnici, ne idu naruku tako stvorenoj konstrukciji. Prema definiciji Tužiteljstva, vojni cilj uključuje i četiristo metara polumjera oko njega, a po tom kriteriju samo je 13 granata, ili jedan posto njih, palo izvan tih krugova.

Sud je, pak, suzio taj krug vojnog cilja, pa je, po njegovim ocjenama, od 1205 ukupno ispaljenih granata, izvan vojnih ciljeva palo samo njih 65, ili 5 posto, i to u Kninu pedeset, Benkovcu jedanaest, Obrovcu dvije, te dvije u Gračacu,

Cilj operacije

To znači kako je na vojne ciljeve ispaljeno 95 posto granata, te da cijela operacija nipošto nije imala za cilj ubijanje i protjerivanje civilnog stanovništva. Sud, nadalje, nije utvrdio da je od “neselektivnog granatiranja” poginuo ijedan civil, a ni jedan svjedok na suđenju nije izjavio kako je napustio Hrvatsku zbog granatiranja.

U tom svjetlu treba gledati i na brijunski sastanak i na transkripte koji su Tužiteljstvu nelegalno dostavljeni iz ureda bivšega predsjednika Stjepana Mesića, za koji sastanak je sam Sud utvrdio kako se ne može tumačiti jednoznačno.

Žalbama se ne osporavaju navodi presude o paležima, pljačkama i ubojstvima koji su se nakon Oluje na oslobođenom području dogodili. Ali, isto tako se upozorava kako osuđeni s tim nemaju nikakve veze, kako je politički i vojni vrh pokušao spriječiti te zločine i kako je zbog njih procesuirano više od dvije tisuće počinitelja.

U presudi se, pak, nigdje ne spominje “zapovjedna odgovornost” kojom se baratalo u našim medijima.

 josip jović