kako uopće napisati posvetu ljudskom herojstvu, kad se čovjek izdigne iznad svog smrtnog straha i učini djela za koje uopće ne možeš pojmiti da ih nekoliko kila mesa i kostiju može uraditi.

kad slušaš sve te priče ljudi koji su to preživjeli kako govore o tome sa mirnoćom i onim skrivenim osmjehom u kutu usana, koji se zabetonirao kao prkos prema smrti.

mislim da nikad nije bio takav omjer..u sili napadača i malobrojnosti onoga tko se branio.

Možda jedino u Termopilu, ako Termopile nisu antička bajka.

kako ne biti patetičan a govoriti o Andriji Mariću koji zorom krade osu Marku Babiću i govori "kornjače se bude" i ide tražiti tenk. Kako se ne zasmijati i naježiti kad vidiš fotku gdje Andrija pali cigaru na vatri tenka koji još gori i to je uradio svaki put kad bi ga uništio. Ne biti patetičan kad govoriš o Marinku Antunoviću Bosancu koji nije čekao tenkove, to mu je bilo premonotono, nego uzima osu , prebaci zolju preko ramena i ide ih tražiti. Koji na primjedbu suboraca.."ovoga si ti sredio" govori.."ma neću ga ni gledat". Koja je to esencija prezira i moralne nadmoći prema armadi koja svom silom napada grad koji brane ljudi koji ni poštene uniforme nisu imali.

kako povjerovati da je istina da istog Bosanca donose u nosilima , dan prije izrešetanog i stavljaju u rov da skine dva tenka koji su se uklinili u obranu.

je li to moguće, jel to netko valja priče. Zar ljudsko meso to može. Ljudski duh. A znaš da pričaju ljudi koji ne lažu. priča je ista, svi to spominju, nitko nema odstupanja.

A toliko ih ima..Zdenko Horvat, Leutar, Zadro, Manjkas,...srcem protiv čelika...1 500-2000 momaka je stalo na crtu prema tolikom broju tenkova.

Tisuću i po momaka je stalo na crtu tolikom broju tenkova.

To nikad prije svijet nije vidio, niti će vidjeti.

Vječna slava i hvala hrvatskim ratnicima"

c/p ali predobar tekst..

Jedna od najtuznijih prica i 20 godina nakon...moj veliki naklon GRADU HEROJU i svim njegovim zrtvama!!!