prije 17 godina
Operacija Zima '94.

Operacija
Zima '94 odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994.
godine na području Livanjskog polja i planine Dinare. Oslobođeno je
područje širine 10 km i dubine 20 km - ukupno 200 četvornih kilometara.
Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod
nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava.
U
studenome 1994. Bihać postaje ključ rata kako za RH tako i za BiH.
Naime, Srbi su pokrenuli snažu ofanzivu prema Bihaću, u koordinaciji s
postrojbama SVK i Abdićevim autonoomašima iz Velike Kladuše. Operacije
je bila toliko snažna da je izgledalo da će Bihać pasti svakog časa -
vojni milje međunarodne zajednice, pa i SAD, smatrao je pad Bihaća
gotovim činom. Pad Bihaća pitanje je sata, a ne više dana, govorile su
povjerljive obavještajne informacije. Tijekom rata u BiH Hrvatska je
zračnim mostom intenzivno pomagala obranu Bihaća, dostavom oružja,
streljiva i svih drugih potrepština. U slučaju eventualnog pada Bihaća u
ruke bosanskih Srba, Hrvatska bi se našla izravno ili neizravno u
potpuno izgubljenoj vojničkoj poziciji, a pregovori na razini Kontaktne
skupine jednostavno više ne bi imali nikakva smisla. Nestajanjem Bihaćke
enklave tzv. Republika Srpska Krajina i Republika Srpska bile bi čvrsto
povezane, otvorila bi se jaka prometna komunikacija Beograd-Banja
Luka-Knin, stvorio bi se ogroman kompaktan srpski prostor koji bi
dopuštao Srbima veliku operativnu dubinu, vjerojatnost njihovog
ujedinjenja bi bila vrlo velika. Padom Bihaća Hrvatska bi nakon toga
iznimno teško uspostavila ozbiljnu vojnu, ali i političku ravnotežu i
bila bi jednostavno prisiljena prihvatiti gotovo sve uvjete Martića,
Karadžića i Mladića. To bila konačna i definitivna pobjeda Srba. Osim
toga, pad Bihaća vjerojatan bi donio novi težak zločin srpskih snaga i
humanitarnu krizu nesagledivih razmjera, znatno veću od one koja se
nepunu godinu kasnije dogodila u Srebrenici.
Stoga je hrvatski
vojni vrh razmatrao moguće vojne opcije pomoći Bihaću. Jedna opcija je
bila totalni napad na RSK, međutim, toj opciji Amerikanci nikako nisu
bili skloni. Stoga se odlučilo Bihaću pomoći neizravno - HV i HVO napast
će vojsku bosanskih Srba tamo gdje najmanje očekuju - u Livanjskom
polju i na planini Dinari.
Cilje operacije bio je posredno
oslabiti pritisak bosanskih srba na zaštićeno područje Bihaća, potisnuti
neprijatelja s Dinare i Livanjskog polja, te sa Golije i Staretine.
Zatim, posredno, utjecati na stabilnost situacije u Kupreškom polju i
otkloniti mogućnost da Srbi iz Livanjskog polja pokušaju bočnim udarima
ugroziti Sinj. Također, povećati sigurnost Livna.
Operacija
počinje 29. studenog 1994, kada se borbene skupine 126. domobranske
pukovnije ubaciju u međuprostor neprijatelja koji ništa i ne sluti. Dan
kasnije, 30. studenog 1994. počinju frontalni udari na iznenađene
postrojbe bosanskih Srba. Tijekom idućih dana, sve do 7. prosinca 1994.
hrvatske snage (7.GBr, 4.GBr, 114. Br. i 80. dp.) u krajnje nemogućim,
zimskim uvjetima surove mećave uspijevaju ovladati visovima Dinare i
toga dana dolazi do stabilizacije bojišnice na Dinari. Također, tog dana
se pokreće i napad na istočnoj strani Livanjskog polja (5. gbr; 1. HGZ;
22. DO. i SP MUP-a HRHB). Borbena djelovanja i pomaci na bojišnici su
trajali do 24.prosinca 1994. kada se operacija smatra završenom.
Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km - ukupno 200
četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog
polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a. Međutim, Srbi su s istaknutih
uzvišenja na planinama Dinari i Staretini i dalje paljbom mogli
nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i bočnim udarima ugroziti
oslobođeno. U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a
39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala.