Domovinski rat

123
...
463464465
...
556557558
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.917
22. kolovoza 2016. u 16:57
najbolje o tim dečkima govori čalank prije koji si stavil,eto ja pojma o njima nisam imal,nisu se propagirali,samozatajni a napravili su koliko vidim puno,nisu se udostojili novinari,HRT i svi mediji o njima i njihovom ratnom putu dokumentarac,članak,a sad će ih osuđivati?zbilja smo nacija koja zna pljunuti na svoje vrijednosti i svoju slavnu povijest
Domovine sin
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
22. kolovoza 2016. u 17:06
Vilenjak je napisao/la:
najbolje o tim dečkima govori čalank prije koji si stavil,eto ja pojma o njima nisam imal,nisu se propagirali,samozatajni a napravili su koliko vidim puno,nisu se udostojili novinari,HRT i svi mediji o njima i njihovom ratnom putu dokumentarac,članak,a sad će ih osuđivati?zbilja smo nacija koja zna pljunuti na svoje vrijednosti i svoju slavnu povijest
Vidi cijeli citat


Sjajni su to ratnici, ja osobno sam ih "gledao" u dubrovackom zaledju, na bojisnici prema Trebinju, Popovu polju. 

Kad je Andrija sa tenkovima kretao u napad, njih je trazio kao pratece pjesastvo.

Njima nitko nije skinuo oznake, iz postovanja prema hrabrosti. Opcenito su HOS-ovci bili krema hrvatskih ratnika, najhrabriji, zato ih je tako puno i poginulo i premalo ih je da mogu reci svoju istinu a nitko od "hrvatskih" medija ih ni ne pita za isto. 
Svaka revolucija jede svoju djecu kako se kaze, a poseban je grijeh kako se hrvati odnose prema svojim legendama. Samo zbog njih i njihove zrtve, trebalo bi ponekad nesto i presutiti, iz postovanja.
Brzo zaboravljamo, heroje Sajmista recimo, tamo gdje nitko nije htio ici jer je lakse bilo poginuti nego se vode napiti. Tek neka tv emisija, koju "hrvatska televizija" emitira tek kad bas mora. 

Nije bljutava patetika reci da su oni zaista vise zasluzili. Zivot je valjda najvise sto mozes dati domovini, kakva god da bila.
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.10.2012.
Poruka: 4.637
23. kolovoza 2016. u 07:48
dimnjacar je napisao/la:
Vilenjak je napisao/la:
najbolje o tim dečkima govori čalank prije koji si stavil,eto ja pojma o njima nisam imal,nisu se propagirali,samozatajni a napravili su koliko vidim puno,nisu se udostojili novinari,HRT i svi mediji o njima i njihovom ratnom putu dokumentarac,članak,a sad će ih osuđivati?zbilja smo nacija koja zna pljunuti na svoje vrijednosti i svoju slavnu povijest
Vidi cijeli citat


Sjajni su to ratnici, ja osobno sam ih "gledao" u dubrovackom zaledju, na bojisnici prema Trebinju, Popovu polju. 

Kad je Andrija sa tenkovima kretao u napad, njih je trazio kao pratece pjesastvo.

Njima nitko nije skinuo oznake, iz postovanja prema hrabrosti. Opcenito su HOS-ovci bili krema hrvatskih ratnika, najhrabriji, zato ih je tako puno i poginulo i premalo ih je da mogu reci svoju istinu a nitko od "hrvatskih" medija ih ni ne pita za isto. 
Svaka revolucija jede svoju djecu kako se kaze, a poseban je grijeh kako se hrvati odnose prema svojim legendama. Samo zbog njih i njihove zrtve, trebalo bi ponekad nesto i presutiti, iz postovanja.
Brzo zaboravljamo, heroje Sajmista recimo, tamo gdje nitko nije htio ici jer je lakse bilo poginuti nego se vode napiti. Tek neka tv emisija, koju "hrvatska televizija" emitira tek kad bas mora. 

Nije bljutava patetika reci da su oni zaista vise zasluzili. Zivot je valjda najvise sto mozes dati domovini, kakva god da bila.
Vidi cijeli citat


Pa u HOS su išli doslovno svi draagovoljno a poznato je da su dragovoljci bili najhrabriji i iz čistih ideala,patriotizma išli u rat. Bez kalkulacija. I poznata je stvar da se Vukovar održao barem mjesec dana duže jer su imali te dečke. I da stvar bude žalosnija još 250 ih je bilo spremno ući u Vukovar da ga brani ali im hrvatske vlasti nisu dali. Odveli ih u Vinkvoce i Osijek, razoružali a neke i tukli.
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 15.01.2005.
Poruka: 42.430
23. kolovoza 2016. u 11:49
Ne laprdaj.
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.10.2012.
Poruka: 4.637
23. kolovoza 2016. u 14:38
00
Byserabya
Byserabya
Potencijal za velika djela
Pristupio: 03.11.2005.
Poruka: 2.907
23. kolovoza 2016. u 14:57
Vilenjak je napisao/la:
najbolje o tim dečkima govori čalank prije koji si stavil,eto ja pojma o njima nisam imal,nisu se propagirali,samozatajni a napravili su koliko vidim puno,nisu se udostojili novinari,HRT i svi mediji o njima i njihovom ratnom putu dokumentarac,članak,a sad će ih osuđivati?zbilja smo nacija koja zna pljunuti na svoje vrijednosti i svoju slavnu povijest
Vidi cijeli citat


Nije u tome problem. Mi smo nacija koja sluša sve oko sebe, a najmanje sebe, a to je presudno.

Ko su to Vučić, Dačić, Nikolić, pa i klaun Šešelj, Vulin, Mulin Pizdulin da nama drže prodike o novom
stvaranju ustaštva?!

ako mi imamo s tim problem(a nažalost imamo), onda je to NAŠ problem, i mi si ga moramo riješiti, a ne te kukavičke pichke iz pašaluka...

Ali dupeliz je sport broj jedan za vlast u Hrvatskoj...

1/5 hrvatskih građana su prognali '91, a cmizdre nad Olujom...i nije to problem, nego ovaj klempo Kovač ko da je nagutani non- stop,...pa daj više odjebi bagru i objasni im da njihove prijetnje da Srbija neće dozvoliti nikad više Oluju, nemaju nikakve osnove, jer ak će trebati, njih se SIGURNO to nebu pitalo, ko ni 95.

Samo ja delam!
00
joe2
joe2
Mali dioničar
Pristupio: 01.05.2005.
Poruka: 6.825
24. kolovoza 2016. u 15:21
tako nekako u ovo vrijeme,rano poslijepodne,ruse se prvi avioni u domovinskom ratu,,,,,
puskaranje na silosu kod berka,sume djergaj i borova,,,,,tzv. jna salje avion u izvidjanje,,,primirje,,,,otvorena je puscana ili mitraljeska vatra po avionu (ko je otvorio,ja ne znam,mogli su i nasi sa silosa ili borova ali navjerovatnije cetnici ili vojska jer bilo je striktno za zng i policiju ,naredjenje da se po vojsci nikako ne smije djelovati,,,,,zbog te zabrane djelovanja po njima su se do toga dana a i par dana kasnije,slobodno vozili kroz grad sa transporterima i pincgauerima),,,,,
dok su ,prvo izvidjali a zatim mitraljirali silos,ivica arbanas,je nazvao u kasarnu i rekao da se sa dejstvom po silosu prekine,,,,poslije odbijanja "prijedloga",,,,,,oboren je prvi jna avion,,,,,
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.10.2012.
Poruka: 4.637
25. kolovoza 2016. u 09:43
Tužne sudbine: 'Vukovar sam branio, moj brat ga je napadao' Prije točno 25 godina počela je opsada grada: Vukovarski branitelj, bivši zatočenik srpskih koncentracijskih logora, Srbin po nacionalnosti, Predrag Mišić (49), kaže da za njega nikad nije bilo dvojbi.

Vukovarac Predrag Mišić - Peđa je imao je 24 godine kada je počeo rat u Hrvatskoj. Roditelji su mu bili Srbi koji su doselili u Vukovar početkom 60-tih, ima je još dva brata, rođen je u Vukovaru, a djetinjstvo, tijekom školskih ferija, provodio je kod rodbine u Srbiji. Unatoč tome, njegova svijest o nacionalnoj pripadnosti tada nije postojala. Roditelji su ga odgajali u vjeri u Boga, u poštenju, u suživotu sa ljudima koji ga okružuju ma kakve nacionalnosti bili. Imao je puno prijatelja, i Hrvata i Muslimana i Srba. Kako danas kaže "tada su mi ljudi koji se zovu Ibro ili Haso bili tek ljudi sa čudnim imenima, nisam o njima razmišljao kao o Muslimanima". Po želji roditelja školovao se za rezervnog oficira u Bileći, ali vojska mu nikada nije bila prvi odabir. Rano se oženio i dobio dijete, iz centra preselio na Mitnicu. A tada mu se dogodio preokret u životu koji ga je zauvijek promijenio. 'Da, Srbin sam ali tu sam rođen, tu mi je kuća, obitelj, prijatelji...' - Radio sam tada u veleprodaji pića i, kao i svi, shvaćao da raspad Jugoslavije neće biti niti malo miran. Već se krajem 1990-tih osjetio rat, ali nekako smo se svi nadali da ipak neće biti krvoprolića. Već poslije događaja u Borovu selu situacija se promijenila i bilo mi je jasno da se moram prijaviti u obranu Vukovara. Da, Srbin sam, ali u mojoj glavi nije bilo dvojbe koga i što ja trebam braniti. Pa tu sam rođen, tu mi je kuća, obitelj, prijatelji. Jedno dijete sam već imao, drugo bilo na putu. Od travnja sam se aktivirao u obrani i imao položaj na Mitnici. Preko dana sam radio, po noći bio na položaju. Bio sam u rezervnom sastavu ZNG, što je u to vrijeme bila dragovoljačka postrojba, nismo imali uniforme ni službeno oružje. Imali smo oružje koje smo sami nabavili ili koje ti je netko poklonio, kao meni moj kum - prisjeća se Peđa svojih prvih dana rata i vatrenih krštenja. Njemu, kao 24-godišnjaku, sve je bio kao film. Tek danas, s odmakom, shvaća koliko je bio mlad i lud. Da mu život sve dodatno oteža, dogodilo se to da je njegov stariji brat uzeo oružje i otišao na srpsku stranu. Vjerojatno su pucali jedan na drugoga, a da to niti ne znaju. Od tada, nisu se vidjeli ni čuli, 26 godina.

- Avioni su često prelijetali, par sam ih vidio da bacaju projektile u Dunav, nisu htjeli na grad, a ne smije se vratiti pun. Vidiš pilota u kabini, to su bili dečki iz JNA koji nisu htjeli raketirati grad. Zbog tako nekih stvari, kad vidiš da ne želi gađati po gradu, kontaš, ma neće ništa biti. No, svi su pričali kako je Borovo selo tada već bilo puno četnika. Kako ja do tada nikada nisam vidio nešto što se zove četnik, sjeo sam u auto i krenuo za Borovo selo. Na prvoj velikoj krivini, barikada na pola ceste, u desnoj strani rov, a njih 3-4 izlaze zarasli, sa bradama do stomaka, nekakvim čudnim kapama, ono, užasni. Uplašio sam se kad sam ih vidio. Rekli su mi da okrenem auto, a ja zablokirao, ne znam ni okrenuti. Poslije Borova sela bilo mi je jasno da ide ozbiljan rat - kaže Peđa koji je u tom ratu i ranjen, u nos i glavu, na bogdanovačkom putu. Srbi su tu imali sačekušu. Pucali su na svakoga tko je naišao. Morao si biti brz, a ispred Peđe vozio je traktor. Devet mjeseci u srpskom logoru imao je 'poseban' tretman - Pogodili su me, izašao sam iz auta puzeći i došao do našeg rova, puzao do naše vojske. U Bogdanovcima me skrpili - prisjeća se. Na položaju na Mitnici bio je od prvog do zadnjeg dana. Čvrsto su ga držali, zapravo više ostavljali takav dojam. JNA vojska je sama sebi stvorila famu da u Vukovaru ima tko zna koliko ljudi i naoružanja. Nisu znali. Da su krenuli na nas prvih dana, pregazili bi nas - kaže Peđa kojemu su naredni dani, tjedni i mjeseci bili nevjerojatni. Grad u okruženju, hrane sve manje, gladan si, struju ni ne pamte kad je nestala, nema vode, nema kupanja. Tek kasnije je saznao da je u počecima rata, zbog toga što je Srbin, a nosi oružje, dugo bio pod prismotrom, što KOS-a, što hrvatskih službi, ali to mu je danas razumljivo.

- Imam nekoliko ružnih slika koje su mi se urezale u sjećanje a jedno je dvorište lučke kapetanije koje je bilo nedaleko bolnice. Kada god si otvorio tamo vrata u dvorištu je bilo bezbroj leševa koje smo tamo odnosili jer ih, zbog stalnog granatiranja, nismo više imali mogućnost sahranjivati. Od raznesenih glava, raskomadanih tijela, do neprepoznatljivosti. Do tada, vidjeti mrtvu osobu mi je bilo jako traumatično, ali s vremenom oguglaš. Također mi je osobno bio najgori period od predaje, odvoženja na Ovčaru, u zatočeništvo, pa dok nismo izašli. Kad čovjek nema slobodu, kad ne odlučuješ sam o sebi, o svojoj sudbini, ni o čemu, nema higijene, gladan si 9 mjeseci, to je nešto strašno. Stalna psihoza, prijetnje ubojstvom, to te dotuče do kraja. S godinama, kada te dokačio taj PTSP, sve više mira tražiš, samoće, tišine. Samo da sam negdje sam, da radim nešto što volim, bez suvišnih pitanja. Valjda ti to ostane od tih bezbrojnih ispitivanja u logoru - tiho kaže Peđa kojega su srpski uznici u zatočeništvu posebno maltretirali obzirom da je bio Srbin, oficir JNA i još k tome izdajica. O tim zlostavljanjima Peđa ne govori. Nakon 9 mjeseci robijanja, 14.8. 1992. godine je razmijenjen u Nemetinu. Tada je prvi puta vidio svoje drugo dijete, rođeno u Slavonskom Brodu te svoju suprugu i prvo dijete koje je poslao iz Vukovara s početkom granatiranja. 'Vukovar nije zaslužio da bude grad slučaj' Brata nije vidio više nikada, majku, koja je 18.11. otišla k sestrama u Beograd, vidio je jednom, godinama poslije u Mađarskoj. Sada je već dugo nije vidio jer je teško bolesna. Ne smije k njoj u Beograd jer je na popisima Srbije.   - Ma tamo uopće niti ne želim ići. Sve ono što su mi učinili toliko mi je urezano u svijest da ja nemam tamo što tražiti. Odrastao sam u Surčinu, na aerodromu, jer tamo imam bratića i sestričnu sa kojima sam provodio ljeta i sretne dane djetinjstva, ali su mi sve te lijepe uspomene uništili i nemam nikakvu želju tamo otići ikada -  iskren je Peđa koji se u privatnom životu okrenuo vjeri i obitelji.

Radi na dobrobiti Vukovara i širenju dobrih i pozitivnih priča o tom gradu heroju koji nije zaslužio da bude grad slučaj. Inicijator je izrade sedam metara visokog kipa Isusa od starog, granatiranog hrasta, koji je nedavno završen na Adici i svečano otkriven. Slike tog vukovarskog Isusa nastalog iz ranjenog hrasta obišle su svijet.

Pročitajte više na: http://www.24sata.hr/news/tuzne-sudbine-vukovar-sam-branio-moj-brat-ga-je-napadao-488354 - 24sata.hr
[uredio Luburić - 25. kolovoza 2016. u 09:45]
00
Kojot_50
Kojot_50
Dokazano ovisan
Pristupio: 02.01.2012.
Poruka: 18.513
25. kolovoza 2016. u 14:31

https://www.youtube.com/watch?v=-KTyULOpHmA 

Dana 25.08.1991 godine okupatorska vojska potpomognuta domaćim četnicima žestoko je napala Vrliku. Kao protumjeru za taj napad pripadnici ZNG-a Sinj opkolili su vojarnu okupatorske vojske Tadija Anušić u Sinju. Oko 13:30 došlo je do pucnjave i počele su se voditi prave ulične borbe između slabo naoružanih pripadnika ZNG-a Sinj i pripadnika tadašnje JNA, pri čemu su živote izgubili Luka Erceg iz Otoka i Ivan Kamber iz Rude.

 
 
Felix, qui semper vitae bene computat usum
00
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 05.06.2014.
Poruka: 11.507
16. rujna 2016. u 11:46
Na današnji dan prije 25 godina.


Oba dva, oba dva

Oba su pala



https://www.youtube.com/watch?v=f1yqm90N6JA

00
123
...
463464465
...
556557558
  • Najnovije
  • Najčitanije

Pravila korištenja