Domovinski rat

Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.834
03. siječnja 2017. u 22:27
PRIČA IZ VUKOVARA: OKRENUO SAM CIJEV PREMA SVOJIMA
 

Ispovijest vojnika mobiliziranog u JNA koji je nakon zarobljavanja na ratištu Vukovara promijenio stranu i s hrvatskim gardistima nastavio braniti grad koji je do jučer napadao.

Legendarnoj protuoklopnoj postrojbi iz Borova naselja Žutim mravima jutro 26. rujna 1991. ni po čemu nije bilo posebno. Iz pravca Trpinje, po istoimenoj cesti, prema njima su krenuli tenkovi i transporteri JNA. Do tada su ih uništili desetke i «posao» koji se našao pred njma nije ih posebno uzbuđivao. Kad je jedan stari T 52 prošao križanje s Lipovačkim putem i ušao u područje poznato kao «groblje tenkova», Marko Babić podigao je portuoklopni raketni bacač Osa i pogodio iz prve. Iz tenka se nekoliko metar uvis podigao plamen i precizni strijelac mogao je zarezati još jednu crticu na oružje.

I ovoj bi priči u tom trenutku vjerovatno došao kraj da za nišaniskim spravama uništenog tenka nije sjedio tada 24-godišnji S. (podaci poznati redakciji) mobiliziran samo nekoliko tjedana prije iz jednog mjesta u središnjoj Srbiji. Nakon što je pobjegao iz tenka i sakrio se u kuću uz cestu, S. su dva dana kasnije zarobili branitelji Vukovara. Isti dan odlučio je uključiti se u obranu grada na hrvatskoj strani u postrojbi Žutih mrava i sotao je s jnima sve dok ga JNA nije teško ranila!

S. je za Jutarnji lsit, 14 godina od događaja koji mu je promijenio život, pristao ispričati svoju priču. Inzistirao je na anonimnosti jer njegova obitelj još živi u onom istom gradu u Srbiji, a tamo je za ovakve ispovijesti teško očekivati razumijevanje. Također, tražio je da priču posvetimo Žutim mravima jer, kaže, nema filma koji bi mogao opisati njihove pothvate.

– Taman sam se bio vratio s odsluženja vojnog roka kada mi je stigao poziv za mobilizaciju. Kao tenkist sam raspoređen u Novosadski korpus.

Trpinjska cesta

Prebacili su nas preko Dunava, a da nismo znali gdje idemo. No, kad smo dovezeni u Trpinju i tamo vidjeli gomile uništenih tenkova, sve smo shvatili – počeo je svoju priču. S. se prvidan zgrozio prizorima rata.

– Sve je bilo konfuzno. Kad smo taj dan usmjereni na Trpinjsku cestu, vrlo brzo kod Lipovačkog otvorili smo otvor na tenku i htjeli pobjeći. Preko veze su nam naređivali da nastavimo i u jednom trenu nas je «stigla osa». Počeli smo bježati, ali su s položaja JNA počeli pucati po nama – prisjetio se S.

U tom trenutku on se odvojio od ostalih i sakrio u jednu srušenu kuću uz cestu. U rukama je stiskao automat Škorpion, sjeo u sobu i čekao. Tko zna koliko bi tako ostako da u jednom trenutku baš ta kuća braniteljima Trpinjske ceste nije zatrebala za poziciju s koje su namjeravali uništiti nove tenkove. Tomislav Jakovljević i sin Blage Zadre, pokojni Robert iz postrojbe Turbo čuli su da se u kući netko nalazi.

Promjena dresa

– Uperili smo puške, grunuli unutra i vidjeli tog čovjeka kako u rukama drži Škorpion, ali ne uperen u nas nego u zrak. To ga je i spasilo jer nitko nije zapucao. Odveli smo ga u zapovjedništvo i nismo pogriješili – ispričao je Tomica, koji je zarobio S.

Kada ga je odveo u tadašnje zapovjedništvo i predao nadređenom Blagi Zadri, S. je naišao na odnos koji ga je zapanjio. Nakon što je iz džepa izvadio i pokazao poziv za mobilizaciju, Zadro se sažalio nad njim i počeo razmišljati kako da ga izvuče iz Borova. Nudio mu je opciju odlaska u inozemstvo, jer povratak prema Trpinji nije dolazio u obzir i Zadro ga je tada upitao želi li «promijeniti dres».

– U prvi tren sam odgovorio da nisam htio uopće pucati, jer nisam taj tip čovjeka, no ipak sam se predomislio. Zadro me dodijelio legendarnom Andriji za pomagača na Osi. Odmah su mi dali oružje. Kada sam vidio te dečke i spoznao da su u tom sukobu oni zapravo na pravoj strani, razmišljanja više nije bilo – zaključio je. Još istog dana, 28. rujna, kasnije će shvatiti u posljednji čas, S. je s grupom Žutih mrava otišao u Vinkovce. Kako je komunikacija Vukovar – Vinkovci prekinuta nekoliko dana kasnije, oni su nastavili borbe u Nuštru, Ceriću, Marincima i selima s druge strane opkoljenoga grada.

– Ne znam točno koliko smo tenkova i transportera uništili, ali je sigurno da su Žuti mravi među najzaslužnijima što neprijatelj nije ušao u Vinkovce. Išli smo i u nekoliko proboja prema Vukovaru, ali, nažalost, nismo uspjeli – objašnjava S. O mogućnosti da ga u nekoj od operacija zarobi JNA kaže da nije razmišljao, iako se samo može pretpostaviti kakva bi ga zastrašujuća osveta dočekala s druge strane. Umjesto toga, čak je jednom prilikom sudjelovao u akciji u kojoj je uspješno eliminiran konvoj komandanta 252. oklopne brigade JNA, prilikom ečga su zarobljeni opsežni planovi akcija. Ubrzo nakon toga, 9. studenoga S. je teško ranjen.

– Bili smo u akciji kod Jarmine i pogodila nas je granata. Bilo je i poginulih, a meni su doslovno raznesene obje noge. Liječio sam se skoro godinu dana, ali sam se oporavio – kaže.

S. je kasnije radio u 5. brigadi na obučavanju u rukovanju protuoklopnim raketama, a sudjelovao je i u operacijama na južnom bojištu te akciji Maslenica. Kasnije je kao 80-postotni ratni invalid umirovljen i danas živi u Zagrebu, gdje se i oženio. Njegovi suborci su sugalsni u tome da je riječ o čovjeku koji se dokazao u najtežim situacijama i zbog toga ga smatraju «čistim kao suza» te jednim od ljudi koji su za Hrvatsku napravili puno. – Na dane kada sam sa Žutim mravima branio Vukovar uvijek ću biti ponosan – zaključio je S.

Izvlačio ranjenog Vjeku Čuljka

Tijekom borbi koje su Žuti mravi protiv JNA vodili u Nuštru i selima okruženja S. je jednom prilikom sudjelovao i u izvlačenju teško ranjenog Vjeke Čuljka, danas kontroverznog poduzetnika i suvlasnika diskoteke The Best. Iako si ne želi pripisivati nikakve zasluge, činjenica je da je S. možda i najzaslužniji što je Čuljak preživio ranjavanje. – Bili smo u akciji uništavanja tenkova i Vjeko je nagazio na minu koja mu je raznijela nogu. Skinuo sam pancirku i podvezao mu nogu iz koje je liptala krv. Uspjeli smo ga izvući i čovjek je, nasreću, spašen – ispričao je S.
Napisao: Krešimir Raguž

Domovine sin
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.834
ARIZIN
ARIZIN
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.07.2012.
Poruka: 15.914
17. veljače 2017. u 11:59
Evo 23 godine od pogiblje legendarnog i neustrašivog zapovjednika Tigrova http://www.24sata.hr/news/hvala-ti-za-slobodu-hrabri-je-gavran-uvijek-isao-prvi-u-borbu-511933
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 10.09.2009.
Poruka: 5.960
25. veljače 2017. u 10:51

25. veljače 1994. ustrojen 1. Hrvatski gardijski zdrug

0
 

Predsjednik Franjo Tuđman donio je 25. veljače 1994. zapovijed o ustrojavanju 1. hrvatskoga gardijskog zbora združenu postrojbu višenamjenskog karaktera sa zadaćama: osiguranja predsjednika i najviših dužnosnika, obnašanja državničko-ceremonijalnih radnji, ali i najelitniju postrojbu Hrvatske vojske, 1. hrvatski gardijski zdrug, piše HRT

Zdrug je osmišljen kao specijalna vojna postrojba za obavljanje posebnih i najsloženijih borbenih zadaća u svim uvjetima.

Okosnicu Zdruga činila je dotadašnja Specijalna postrojba Ministarstva obrane Bojna “Zrinski”, a u njega su ušle i 8. lakojurišna brigada Vojne policije te Specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojna “Matija Vlačić”.

Zapovjednik zdruga, general Miljenko Filipović obuku je organizirao za sve oblike specijalnog borbenog djelovanja na kopnu, u vodi i iz zraka.

 

Unutar zdruga osim pješaštva, djelovalo je oklopništvo, topništvo, padobranska bojna, a u sastavu su imali transportne i lake borbene helikoptere.

Dio zapovjedništva vojnička znanja stekao je u francuskoj Legiji stranaca pa su u obuci zdruga korištene metode te postrojbe i drugih zapadnih vojski nadopunjavane vlastitim iskustvima iz Domovinskog rata, ponajprije na Commando tečajevima.

Istodobno zdrug je imao vrlo važnu napadačku ulogu u operacijama: Cincar, Zima ’94, Bljesak, Skok 2, Ljeto ’95, Oluja, Maestral i Južni potez, od kojih su neke izvodili u ekstremnim klimatskim uvjetima.

Iako je u operaciji Maestral poginuo dozapovjednik postrojbe Ante Šaškor, a po drugi puta ranjen zapovjednik Filipović te zapovjednici bojni, pripadnici Zdruga uspješno su obavili sve zadaće.

Postrojba je u mirnodopskom razdoblju nastavila sa specijalističkim obukama, a visoki časnici zapadnih vojski bili su impresionirani viđenim tijekom brojnih posjeta.

Ipak 1. hrvatski gardijski zdrug neočekivano je ugašen u ožujku 2000. odlukom tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića.

U medijima su prikazani kao „Tuđmanovi pretorijanci“, opasna postrojba spremna izvesti vojni udar na legalno izabranu vlast, čime se pokušala opravdati odluka o gašenju najelitnije i najprespektivnije postrojbe Hrvatske vojske.

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 10.09.2009.
Poruka: 5.960
25. veljače 2017. u 10:52
mesića veleizdajnika je i trebalo vojnim udarom smijeniti, procesuirati i da visi na trgu bana jelacica!
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.834
09. travnja 2017. u 10:00
na današnji dan 1991. osnovan Zbor narodne garde
Domovine sin
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.10.2012.
Poruka: 4.637
25. svibnja 2017. u 14:50
Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu i svagdašnjicu tovarničkih mještana? Imaju li nositelji sadašnje hrvatske vlasti, ili buduće, prošle ili bilo koje, barem malo obraza i mrvicu srama pred tovarničkim (i svim drugim) žrtvama te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o) poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju: »Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan«. (Vojislav Stanimirović: »Vojska Krajine«, br. 7-8, 1993, str. 43)? U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (Republike Srpske Krajine), također okupatorski gradonačelnik (Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (»Sveti Sava« u Vukovaru), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu? Gotovo je sigurno da se nešto takvo, u doslovnom i prenesenom smislu, niti u jednoj carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu ili bilo gdje nije dogodilo! Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika, gdje je u jesen 1991. godine nakon okupacije sela, mučeno i ubijeno 68 mještana, već nekoliko godina ukazuje na ratni put Vojislava Stanimirovića. Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović kao oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema“, listopada 1991. godine s još nekolicinom pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Kazneno djelo počinili su na štetu ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. Nakon određenog vremena doznala je da je pronađeno mrtvo tijelo njenog Marijana na njivi u blizini pravoslavnoga groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali. Stanimirovićeva supruga lažnim prijavama 1991. prikrivala ratne zločine Postoje utemeljene sumnje o kaznenoj odgovornosti dr. Ljeposave I. Stanimirović (1952.) iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića (1951.) iz Šida (Vojvodina), da su radeći od 3. listopada 1991. u zdravstvenoj ambulanti Tovarnik, za vrijeme srpske okupacije sela, s ciljem prikrivanja ratnog zločina dana 7. i 10. listopada, u „lekarskim izvještajima o uzroku smrti“ i „potvrdama o smrti“ prijavili smrt 34-ero tovarničkih branitelja i civila, ubijenih nakon okupacije sela u rujnu 1991. Temeljem tih dokumenata tadašnji djelatnik Matičnog ureda Zdravko Opačić upisao ih je 10. listopada 1991. u Maticu umrlih. Rad ambulante u tada okupiranom Tovarniku organizirao je početkom listopada dr. Vojislav Stanimirović. Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika istražujući spomenuti ratni zločin došla je do dokaza, da su svi dokumenti navedenih mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima i to naknadno, 7. i 10. listopada 1991. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila. Pitamo sebe i cijelu hrvatsku javnost: zašto ni nakon 20. godina nije podignuta optužnica protiv bivšeg zapovjednika logora u Tovarniku (kroz koji je prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila), Ljubomira Jorgića i njegovog zamjenika Save Ivanovića? Zašto nije podignuta optužnica protiv pukovnika Dušana Lončara, bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade JNA, koji je zapovjedno odgovoran za sve počinjne zločine u Tovarniku i Lovasu, gdje je 1991. ubijeno ukupuno 158 mještana ta dva sela. Tovarničani nakon svega proživljenog tijekom rata i nakon njega ne vjeruju u slučajnosti! Krajnje je vrijeme da se detaljno ispita djelovanje dr. Vojislava Stanimirovića i njegove supruge u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku što do sada nije učinjeno.

Pročitajte više na: https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022 - https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022


O
vo je moguće zaista samo u Hrvatskoj
[uredio Luburić - 25. svibnja 2017. u 14:51]
joe2
joe2
Mali dioničar
Pristupio: 01.05.2005.
Poruka: 6.813
04. kolovoza 2017. u 08:53
OLUJAAAAAAAAAAA,,,,,,
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 92.834
05. kolovoza 2017. u 11:50

tisuce Oluja al samo jedna slobode VRIJEDNA
Domovine sin
zgembo
zgembo
Potencijal za velika djela
Pristupio: 11.02.2015.
Poruka: 1.132
07. kolovoza 2017. u 16:53
Dva posta na Oluju.
Jadno. Ekipa koja se prije ovdje pisala otjerana/banirana s foruma.
  • Najnovije
  • Najčitanije