Pa okej koristio se kao neki izraz prkosa i inata prema četnicima jer je to njih najviše "palilo" pa i zastrašivalo ako hoćeš, dakle i kao neki element psihološkog ratovanja. Ono, u ratu nije uvijek ni loše da te neprijatelj doživljava kao nemilosrdne koljače. Rat uvijek radikalizira diskurs do maksimuma. Tako da u ratnim okolnostima su razumljive te stvari i naravno ne znači to da su Tigrovi i svi drugi stvarno ustaše. A da je kod nekih visoko pozicioniranih u HOSu i HSP-u bila i stvarna komponenta ustaške ideologije i nekakve stvarne ideje hrvatske do Drine itd, bilo je, al mislim da to nije bila većina među samim borcima. MIslim da su obični ljudi išli u HOS braniti Hrvatsku i ništa više a ta ustaška obilježja i ostalo je bilo kao što sam rekao, više vezano uz "loženje" neprijatelja i dizanje morala nego uz stvarnu ideologiju.
Evo da Nijemci danas zarate s nekim ne bi me čudilo vidjet nacističke simbole među njihovim vojnicima iz istih razloga. Ne kažem da bih podržavao ali bih razumio. U ratu nema mjesta političkoj korektnosti nego ser koristi svako moguće oružje.
Druga su stvar ovi naši mirnodopski uvjeti gdje takve stvari ne pripadaju, upravo zato što ZDS nije kao što njegovi zagovaratelji vole reći nekakav stari hrvatski pozdrav, već originalni ustaški izum. To se razlikuje od kune, šahovnice i još nekih drugih parola i izreka (npr "što Bog dade i sreća junačka) koje su ustaše prisvojili ali je sve to postojalo i prije njih i dio je hrvatske tradicije. Sintagmu ZD-S, u takvom obliku, izumili su ustaše i ona je neraskidivo vezana uz ustaštvo i temeljena u tom pokretu.
Ako ćemo detaljnije, fraza "Za dom" postoji prije ustaštva, uportrijebio ju je Pavao Ritter Vitezović u djelu "odiljenje sigetsko" koje je bilo inspiracija za operu Nikola Šubić Zrinjski. Postoji priča da je ban Jelačić prije bitke s Mađarima uzviknuo "Za dom" a vojska odgovara "spremni umrijeti", ali za to nema nikakvih povijesnih dokaza već je to najvjerojatnije romantična fabrikacija iz ustaškog razdoblja. Ali ajde, čak i da prihvatimo da to postoji kod Jelačića, misli li itko ozbiljno da bi ta fraza postojala u hrvatskom leksiku da nije bilo ustaša? Za nju bi možda znali povjesničari specijalizirani za povijest sredine 19. stoljeća u hrvatskoj, i svejedno bi za njih to bio opskurni detalj. Priča da je to starohrvatski pozdrav je toliko idiotska i djetinjasta da mi ide na živce. Kao što je svojedobno rekao Raspudić, to je vađenje. Ako danas koristiš tu frazu zna se dobro na što se referiraš, nemoj izmišljati bajke o starom hrvatskom pozdravu, nismo mala djeca.
Može se ovo premjestit na temu ww2 ako moderatura hoće ali eto stavit ću ovdje jer je ovdje kolega ostavio ovaj post koji me neizmjerno inspirirao.
