21.04.

Na današnji dan 1958. rođena je u Zagrebu legenda Domovinskog rata Gordan Lederer, hrvatski fotograf i TV snimatelj.
Kao fotograf na narudžbu uvećavao je fotografske portrete, npr. za predvorje Kinoteke i kinematografa "Studio". U "Croatia-filmu" radio je kao snimatelj animacije na dugometražnom animiranom filmu Čudesna šuma, kao i na drugim kratkim animiranim radovima. Kao televizijski snimatelj radio je u raznim ambijentima, od dočeka Nove 1990. godine na Trgu bana Jelačića, preko nogometnih stadiona do redakcija emisija iz kulture. Za televizijske prijenose je snimao i prve sjednice Hrvatskog sabora, pri donošenju Ustava slučajno na mjestu uz stol predsjedavajućega, no kao tehničko osoblje nije našao svoje mjesto na poznatoj saborskoj slici.
Zahvaljujući arheološkoj izobrazbi je u nizu produkcija obavljao scenarističke zadatke stručnog suradnika. Na ovaj je način dospio u nesvakidašnju poziciju autora-snimatelja, kakva je inače karakterističnija za autore putopisnih filmova. Iz tih je razloga, među ostalima, nastalo filmsko djelo "Knin bez komentara" koje je snimio samo s rasvjetljivačem Draženom Šimićem. Taj reportažni rad visoke snimateljsko-estetske, montažne i novinarske kakvoće u kojem su pred kamerom bili samo domaći govornici snimio je u ožujku 1991. kada je hrvatskim novinarima već bilo vrlo teško ući u Knin.
Kao student arheologije prijavio je i predao nalaz skulpture rimskog vojnika kod Vratnika iznad Senja. U terenskim bilježnicama su mu ostali mnogobrojni zapisi izviđanja neistraženih nalazišta i obilazaka lokaliteta. Već u ranoj fazi Domovinskog rata je odlazio na snimanja i u rizičnim okolnostima. Njegov nemontirani snimak borbi za policijsku postaju u Pakracu iste je večeri 2. ožujka 1991. u zgradu HTV na Prisavlju došao vidjeti tadašnji hrvatski premijer Josip Manolić. Nakon rata u Sloveniji za snimanje mu je davana i jedna od naprednijih ENG-kamera kojom je raspolagao HTV. Poginuo je na radnom mjestu, pogođen metkom snajpera i krhotinama granate, snimajući hrvatske borce – „Tigrove“ u izviđačkoj akciji na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice 10. kolovoza 1991. godine.
Snajperski pogodak na snimateljskom zadatku nije bio slučajan, jer je u skupini s vojnicima koji su mu pokazali bojište gađan samo on a potom ga se na padini niz koju se otkotrljao gađalo ručnim bacačem granata. Novinar Vlado Mareš i snimatelj Veljko Đurović su 11. kolovoza snajperista intervjuirali za informativni program Televizije Beograd. Njegovu su anonimiziranu siluetu po tvrdnji novinskog članka od 22. kolovoza 1991. godine prepoznali sugrađani iz Siska i član obitelji. Po tim je tvrdnjama riječ o Milanu Zoriću, koji je za vrijeme ročne vojne službe bio uvježban za snajperista.
Iako se radilo o profesionalnom novinaru bez afilijacije s oružanim snagama i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja, zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak snimateljevog života. Milan Zorić je u odsutnosti osuđen na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Na njegovu žalbu Vrhovni sud Republike Hrvatske je 18. rujna 2002. godine odbacio optužbu jer je Vojni sud u Zagrebu u ovom postupku obustavio kazneni postupak zbog primjene Zakona o općem oprostu.

Autor teksta - Borna Marinić

koliko je tek tuzna zadmnja recenica

U studenom 1991. godine položaje na Velebitu zaposjeli su pripadnici Planinske satnije Velebit. Ti vrhunski alpinisti, speleolozi i gorski spasioci, uglavnom iz Zagreba okupili su se kako bi pomogli domaćim braniteljima i izbjeglim Ličanima u obrani strateški vrlo važne planine Velebit. Njihovo iskustvo, koje su neki stjecali i u ekspedicijama na Himalaji, uvelike je pomoglo do tada malobrojnim braniteljima koji su se ondje nalazili. Iako je Vaganskih vrh najviši na Velebitu, dominantniji od njega je Sveto brdo koje je drugo po veličini. Na njega su na današnji dan, 23. travnja 1992. godine, pripadnici Planinske satnije Velebit postavili hrvatski stijeg. U monografiji Planinske satnije Velebit autora Tomislava Šulja, dozapovjednik postrojbe Ivan Host prisjetio se tog događaja:
„Gledali smo ka okupiranom Raduču, a tamo je iznad željezničke pruge jedno brdo, zapravo humak od nekih svojih 100 metara visine. I tamo je bio zabijen onaj njihov srpski barjak koji se vijorio. To nam je bolo oči, a nikako se dosjetiti kako ga maknuti. Jedan dan Kirigin veli: „A zakaj ga maknuti, čemu? Nama on bode oči, a kaj mislite kad mi metnemo na Sveto brdo barjak hrvatski!“. Ideja je dočekana s oduševljenjem, I baš na Jurjevo, dečki su bili na Ivinim vodicama, a Rus i ja iz Doma nosimo zastavu nekih pet puta dva metra. Dečki su na Ivinim vodicama sedam metara visoku jelu obradili da bude jarbol. Odsjekli su ju, ogulili i uredili. Oni su ujutro krenuli na Sveto brdo, a ja i Rus za njima. Rus je ostao u kućici na Ivinim vodicama, a ja s Kletečkim, krenuo gore, k njima. Došli, a gore je bil takav kijamet, takva magla da se prst pred nosom nije vidjel! I mi zatakli taj jarbol, svezali gore na njega zastavu i usidrili s pocinčanom žicom. I napravili još onaj humak, bil je negdje metar visok, kamenje smo složili da ga nevrijeme ne okrene. I onda u eter ide preko motorola hrvatska himna! Dva ili tri dana nakon toga dolazi UNPROFOR da moramo skinuti zastavu jer da to smeta drugu stranu, da je postavljena u zoni razgraničenja. Zapovjednici su rekli da ju mogu skinuti, ali da ćemo ju mi opet metnuti nazad. I tako je bilo tri puta. Oni skinu, mi vratimo…Humak kojeg smo napravili još je uvijek na Svetom brdu, a na mjestu jarbola sad je tamo onaj križ. Ono zadovoljstvo i ona sreća kada smo to učinili, to je bilo neopisivo! Hrvatski stijeg na Svetom brdu! Ovi dolje od muke su svoj stijeg odmah drugi dan maknuli, odmah drugi dan! A Sveto brdo vidiš od kud god da kreneš; od Zadra, od Gospića, od Gračaca. Kamo god i od kud god kreneš. I još osobito štih daje onaj snijeg na vršnom dijelu. Pogledaš taj neponovljivo lijep masiv, a gore se vije hrvatska zastava!“

Četitke 29. rođendan legendarnoj udarnoj 4. splitskoj brigadi

25 godina ponosa i slave i pocetak kraja teroristicke paradrzave tzv "rsk"

Nikad zaboravit 02.05.1991.

ovo je jedan od najgnjusnijih i najvecih zlocina Domovinskog rata,gdje je iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika,da smo drzava na mjestu,vec bi svi teroristi koji su pocinili ovaj zlocin sluzili kazne

navek on zivi ki zgine posteno

Današnji dan 1992. godine bio je jedan od najtežih i najtužnijih u novijoj povijesti Slavonskog Broda. Pod bombama je stradalo desetero ljudi, od čega petero djece. Priča o stradanju djece u Slavonskom Brodu iznimno je potresna i tužna. Pogledajte i podijelite ovaj video kako se ne bi zaboravila.

Na današnji dan 1991. godine u selu Bogdanovci, nedaleko Vukovara, mještani su svojim tijelima onemogućili prolaz tenkovima i transporterima JNA koji su se nakon toga povukli.
U spomen na taj dan, 5. svibanj Općina Bogdanovci obilježava kao svoj dan

O Bogdanovcima je napisana odlična knjiga od branitelja iz sela Ivana Matkovića Laste. Jedna od najboljih.