Domovinski rat

horog DP
horog DP
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 10.01.2019.
Poruka: 20.479
05. kolovoza 2023. u 09:30

Neradnik je napisao/la:

Pokolj u Doljanima 28. srpnja 1993. bio je ratni zločin koji su počinili pripadnici Armije RBiH i mudžahedini nad tamošnjim autohtonim stanovništvom Hrvatima. Tog dana su rečeni pripadnici Armije RBiH (konkretno, spominje se 44. brdsku brigadu ARBiH) ubili 39 Hrvata. Mjesto pokolja bilo je selo Doljani, koje se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Jablanice, u općini Jablanica. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao.[1]

 

Zločin je počinjen u sklopu sukoba HVO-a i Armije RBiH 1993. u srednjoj Bosni. U tijeku tog sukoba bilo je još slučajeva etničkog čišćenja tog područja od Hrvata (pokolj u Maljinama 8. lipnja 1993., pokolj u Gračanici u srpnju 1993....) koje su izvršili pripadnici Armije RBiH. Tijela ubijenih Hrvata se nalazilo po raznim mjestima. Primjerice, na predjelu Stipića livada, su nađena nagomilana tijela sedmero Hrvata civila, čija tijela ubojice nisu niti zakopali.

 

Za razliku od pokolja u kojima su pripadnici postrojba BiH Hrvata počinile zločine nad Muslimanima, pokolj u Doljanima nikad nije dočekao takvo medijsko pokriće, niti je pobudio toliko zanimanje međunarodnih organizacija

Vidi cijeli citat

Jedan put sam sta zapalit luminu kad sam prosa tu jer cesto prodem kad idem za Sarajevo. Najgore od svega je kad prodes tamo vidit di se to dogodilo.

Od ovoliko Krke, nakaze jedne, nakaze, nakaze! Ćaća mi se doli guši, sve je napravija za ovu državu. Oni ni prstom da maknu! Ni prstom! (...) Nakaze jedne"
Žmer
Žmer
Željan dokazivanja
Pristupio: 27.07.2023.
Poruka: 796
05. kolovoza 2023. u 13:27

djeca od baje malog knindže ulaze u RH, ogrnuti srpskim zastava mašu pištoljima, slikaju se, oskvrnjuju spomenike poginulim hrvatskim braniteljima i prolaze lišo, a hapse se HOSovci koji su krenuli obilježit dan pobjede u Kninu

to je veliki problem današnje Hrvatske, i u Vukovaru i u Kninu se priča kao da djelimo krivnju pola-pola, uvlačenje u guzicu guzonjama iz EU, svi nešto tolerantni, pričamo o jednoj Aleksandri Zec, a nitko ne zna imena 400+ poginule hrvatske djece, Pupovac u Dunav baca cvijeće za poginule Srbe.

Nećemo se lagat, bilo je i zločina s naše strane, ali današnji narativ o ratu je nešto što me žalosti, srećom ima još sudionika koji su živi i koji prenose to na svoju djecu, ali nisam optimističan o tome kako će se pričati o ratu za 10-20-30 godina, još ćemo mi ispast agresori.

žalosno, plače mi se.

Skejo bi trebao brkove obrijati svakako, ali on i još 10 ljudi su sad u ćeliji u Šibeniku, a koljači hodaju Vukovarom bez dana u zatvoru.

zato i nabijem na kitu mirnu reintegraciju, trebalo je to do Bugarske protjerat

Sport_Magico
Sport_Magico
Potencijal za velika djela
Pristupio: 02.05.2022.
Poruka: 2.800
05. kolovoza 2023. u 15:38

Možemo se jedino moliti da se Thompsonu oporavi sin pa da tamo za 30. Obljetnicu organizira koncert opet pa da se vrati neki ponos i jedinstvo...

 

jer ovo sto je HDZ uspio napraviti od ovoga dana je sramota

spezial
spezial
Potencijal za velika djela
Pristupio: 25.03.2023.
Poruka: 1.185
05. kolovoza 2023. u 20:56

hdz je najvece zlo koje nas je zadesilo od stoljeća sedmog. šta su uspili napraviti u 20-30 godina, sramota jedna. kad mislis da ne moze gore od koaliranja sa cetnikom pupovcem, oni danas uhićuju branitelje.

umisto da se slavi pobjeda, u prvi plan se baca da li netko nosi crnu majicu ili HOS-ovu oznaku. sve se radi da se ocrni pobjeda.

@žmer 

ne slažem da se je sve tribalo potirat do bugarske, ali svakog ko je nekog silova, ubija, pljačka, protira - je tribalo utamničit 40 godina u 4 zida, bez da vidi dana. 

normalne srbe je tribalo ostaviti na miru. 

 

odgovornost
odgovornost
Dokazano ovisan
Pristupio: 12.12.2020.
Poruka: 11.675
05. kolovoza 2023. u 21:54

Svake godine se smanjuje krug uzvanika kako bi što manje ljudi moglo zviždati ili nešto drugo. Ovo je samo primjer. Eto do te faze smo došli. Šta drugo očekivati kad ti Vlada ovisi o četnicima koji se ne pojave na najveći dan u novijoj hrvatskoj povijesti.

"U hrvatskom jezikoslovlju nema atributa kojima se može objasniti veličina Hajduka. Hajduk je ne samo vječan, Hajduk je neuništiv!"
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.847
05. kolovoza 2023. u 21:55

drzite se teme

Domovine sin
Neradnik
Neradnik
Moderator
Pristupio: 05.12.2020.
Poruka: 7.676
05. kolovoza 2023. u 22:02

Slažem se više manje sa svim šta ste napisali,ali nećemo ovu temu pretvorit u temu o HDZu i politici.

Sve žrtve i svaka majka koja oplakuje svoje sinove se srame ove vlasti,a i onih prije!

Srami je se i svaki sudionik Domovinskog rata i svi oni šta su izgnani iz svojih domova.

 

Zbog svih tih ljudi ovu temu nećemo šporkavat!

Vahirua
Vahirua
Mali dioničar
Pristupio: 17.08.2017.
Poruka: 5.137
05. kolovoza 2023. u 22:13

I sad se sićan bljeskova iz smjera skradinskog zaleđa na današnji dan 1995...s ponosom jer je stari tamo.

Slava im svima, živima i mrtvima!

 

Neradnik
Neradnik
Moderator
Pristupio: 05.12.2020.
Poruka: 7.676
05. kolovoza 2023. u 22:34

Na današnji dan prije 28 godina Srbi su planirali izvesti operaciju Vaganj 95,koja je trebala kreniti 05.08 u 06:00h.

 

30. srpnja 1995. održan je sastanak u Bosanskom Petrovcu. Nazočili su vojni zapovjednici dviju srpskih vojska na čelu s generalima Ratkom Mladićem i Dušanom Lončarem iz Knina. Nazočili su još iz Knina obavještajni pukovnik Mihajlo Knežević, iz 'VRS' generali Manojlo Milovanović, Momir Talić, Boško Kelečević, Milan Ninković, Momir Zec, Radivoje Tomanić, Milan Gvero, Zdravko Tolimir, predsjednici općina Banje Luke, Drvara, Bosanskog Petrovca, Bosanskog Grahova, Srbobrana, Mrkonjić Grada, Ključa, Sanskog Mosta, zapovjednici brigada iz sastava 2. kk 'VRS', a iz vrha Republike Srpske Biljana Plavšić.l

Planirao je s 80.000 vojnika pokrenuti ofenzivu na snage HV-a, HVO-a i Armije BiH, vratiti Grahovo i Glamoč, uzeti Kupres, Livno ("i izbiti na crtu iz 1992."), radi ostvarivanja ratnog preokreta. Ovo je činilo operaciju Vaganj. Mladić je govorio o potrebi pokretanja daljnjih akcija na istoku i jugu, pri čemu bi postrojbe Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa u slučaju da uspiju akcije planirane na području Zapadne Bosne odmah krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru.

 

General VRS Mladić tog je 30. srpnja u Kninu rekao da su hrvatske postrojbe osvajanjem Glamoča i Grahova napravile odlučujuću pogrešku u ratu.[5] Istog dana je načelnik GS VRS general Milovanović prenio da mu je predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zapovijedio zaustaviti prodor hrvatskih snaga i prijeći u protuudar za vraćanje Grahova i Glamoča, dodavši "Ne zna se hoće li vojska dobivenu zadaću realizirati za 24 sata ili 24 dana...".

 

Zapovijed za pokretanje ove operacije zadao je srpski general Ratko Mladić 3. kolovoza 1995. godine. Trebala je krenuti u 6 sati ujutro 5. kolovoza. 

 

Sve ostalo je povijest...

faky
faky
Mali dioničar
Pristupio: 27.08.2009.
Poruka: 7.585
05. kolovoza 2023. u 23:10
Tekst je od mog prijatelja sa kojim sam sudjelovao u VRO OLUJA
 
ČEŠKO SELO 04, O5 i 06.O8.1995 GODINA (ULAZ U PETRINJU)
Dan prije nas 18 ušlo je u jednu veliku kuću iz koje su iskakavši kroz prozor izašli pripadnici gromova,i nas 18 nije moglo dalje,prva naša grupa ne znajući ušla je direktno među četnika i tu su naši dečki imali direktne okršaje na svega par metara izvlačili mrtve i ranjene,a pojedinim dečkima su ranjeni gardisti rešetani dok su ih naši dečki nosili na leđima.Mi smo ušavši u tu kuću svatili da ne možemo dalje i tek kada smo ušli u kuću svatili smo zašto je garda iskakala van iz kuće.
Meni vrag nije dao mira istrčao sam na hodnik i iz papovke koju sam tada dužio ispucao desetak metaka a više nije stalo u okvir u smjeru neprijatelja,a za nagradu smo dobili dva direktna pogotka u čošak kuće,sjeo sam pod zid uzeo tromblon stavio na pušku istrčao na hodnik i ispalio,opet dvije granate,pa nakon toga opet ja njima tromblon a oni nama dvije granate,vele dečki Lovro nemoj više vidiš da će nas sve pobit ovi ne promašuju.Nisam više niti pucao jer imao sam samo dva tromblona,ali oni nisu prestajali ,tada smo nedaleko nas na kekoj livadi ispod velikog drveta uočili tenk koji nas je gađao ali nismo mu ništa mogli a naša kuća bila je granatirana non stop,jedino nam je preostalo ležati na podu i povremeno viriti kroz prozor da nam neprijatelj ne upadne u kuću i ne pobije nas.Tada sam vidjevši da nije mojim dečkima svejedno počeo sa zezancijom.
Ma dečki ne bojte se mi smo četvrta linija neće nama ništa bit.
Ma kako četvrta linija jesi lud vidiš da ovi stalno i sa svim pucaju po nama,a žbuka je stalno curjela po nama.
Pa lijepo dečki tri reda kukuruza,a ispred nas je stvarno bio mladi zeleni kukuruz,oni pa mi jel nismo četvrta linija.Tom izjavom sam nasmijao dečke.
Onda mi sinula ideja da je najsigurnje za vrijeme granatiranja stajati pod štokom od vrata,međutim kad je jedna granata šubeknula mene je ko lutku diglo u zrak,udario sam sa glavomu štok,šljem je zazvonio a i meni u glavi je nastao neki mrak a ja sam se ko u crtiću našao na podu,dečki su se valjali od smijeha,ali vjerujte mi meni baš nije bilo smiješno.
Čujemo kako na cesti pod prozorom netko jauče i vidimo ranjenog gardistu,netko od dečaka je krenuo da iskoči kroz prozor da ga spasi ali u taj tren granata direktno pogađa čovijeka i jednostavno ga je raznjela.Mi ne možemo glavu pomolit,a cijelo vrijeme preko veze čujemo neprijatelje kako govori imenima i prezimenima čije kuće se trebaju gađat,znali su za svaku kuću gdje smo i bili su jako precizni.Pa koliko samo imaju municije,oni ne prestaju pucati.
Pada noć a mi se na smjenu raspoređujemo na straže ,pratimo prozore i vrata i gledamo granate koje kao užarene kugle lete oko nas.Počinje padati kiša i puhati vjetar a mi u kratkim rukavima zima,tresemo se ,nismo jeli jer nam nitko ne može dovesti hranu,a ne vidimo prst pred nosom.Čujem svo sadašnjeg kuma Vladu ili ti brkatu mambu kako diše,spava čovijek kao top,napipam nešto u mraku a on ima deku i pokrio se,ukradem mu deku i pokrijem se a meni toplo kao u raju,aliđaba probudi njega zima,uzme deku a ja se pravim da spavama tresem se ko šiba,po disanju čujem kada je zaspo i opet ukradem deku i tako par puta.Oko tri u noći dolazi red na mene za stražu onako bunovan izlazim na hodnik kad na jedno dva tri metra ispred mene rafal i sjeva vatra,sine mi kroz glavu evo ih,ma nečete mene živog pucam u smjeru rafala,ali pucaju i drugi,nakon par minuta vatra prestaje a nama nikom nije do spavanja,na kraju ispalo da se smiri situacija da se netko od naših popiknuo i pucao ali preblizu je to bilo da bi me netko uvjerio u to i do jutra pucnjava ne prestaje .Ujutro nastaje zatišje,nitko ne puca mir,imaš osječaj da možeš izaći van i trčati jutro svježe,čak mi se čini da čujem cvrkut ptica u kuću ulaze nekakvi gardisti,a ja ne mogu vjerovat jedan na leđima ima 6 tromblona ja mu prilazim i čupam tromblone,šta radiš jesi normalan buni se čovijek,ma šuti to tebi ne treba.Sjećam se došli i neki naši dečki iz specijalne i tada sam od jednog dobio neku voćnu tablu uh smazo sam je u tren.Uzimam tromblone i jednog po jednog podijelim sa neprijateljima ja i dečki počnemo pucat u smjeru neprijatelja,a za čas svi naši počnu pucati prema neprijatelju,ali kada su oni počeli vračati,pucaju iz tenkova,topova,haubica ne znaš iz čega sve ne.dečki ljuti na mene Lovro jesi lud,jesi ih morao dirat,a morao nego šta pa rat je.Žbuka curi na sve strane kuća se trese kao kutija šibica i dečki odlaze u druge kuće tu je preopasno,ostajemo samo ja i Kroupa Roberto -Caco ,ležimo pod zidom i povremeno virimo van više smo bijeli od žbuke nego neki moleri i odjedanput se počnemo svađat koja je nova a koja stara rupa na zidu.Ma što nam može neprijatelj posvadili se mi ko pravi neprijatelji,vadi caco kemijsku pa malo on ,a malo ja šaramo rupe po zidu,a sad vidiš ova je nova ova stara svadimo se i dalje,e nije ovu nismo stigli križati ta je bila od prije i tako nam prolazi dan,a ovi tuku nemilosrdno.Negdje popodne začuje se strahovita eksplozija i neka strašna vika,virimo van ali ništa ne vidimo nije nam do zajebancije više jer ne znamo hoće li nam netko prić i potuć nas.Nakon jedno pola sata,već je sunce oslabilo a sata nemamo ulaze nam u kuću dva specijalca i vele dečki izgleda da je gotovo,ne vjerujemo im i tad kroz prozor ugledamo mali minobacać od 60 mmuzimamo ga i namještamo da pucamo iz njega,kad odnekud trči jedan mršavi i visoki grom i viče ne dirajte dečki to je moje,skoro smo ga natukli sad je tvoje a dva dana nisi pitao za njega,pa kad nisam mogao doć po njega opravdava se dečko uzima minobacač i nestaje.
Pada mrak a mi ostali u našoj kući cijelu noć nitko ne puca,a nas dvojica malo drijemamo i na smjenu stražarimo ne znamo gdje je neprijatelj,počelo se razdanjivat kad netko viče pokret ,izlazimo van a ja trčim po grabama i uzimam tromblone,mislim si trebat će mi,,kad idemo prema glavnoj cesti ono hrpa vojske,policije,vidim nekakav đip,Milankovića i Brodarca i velim ja dečki gotovo je Petrinja je naša,a dečki ne vjeruju kak znaš,pa lijepo šta misliš da bi se zapovjednici šepurili u đipovima,prolazimo prema Petrinji,viđamo napuhnute leševe neprijatelja,prolazimo ciglanu i na ulazu u Petrinju na plotovima i ogradama vidimo civile i bijele zastave,a mi napuštamo Češko selo i kuću sa kojom smo se družili petak,subotu i nedelju.
Kad smo u napasti samo nas Riječ Božja može osloboditi. (Papa Franjo).
  • Najnovije
  • Najčitanije