Kada se priča o bitci za Vukovar, neizbježno je spomenuti Sajmište. Mnogi branitelji koji su prošli ovaj dio bojišnice bez prezanja tvrde kako su se upravo tamo vodili najteži i najkrvaviji sukobi.

Epizoda s Vatrogasnim domom na Sajmištu u blizini Vukovara jedna je od ključnih u održavanju obrane samog Sajmišta. Vatrogasni dom bio je veoma popularno mjesto, te je čak tri puta padao u neprijateljske ruke. Važnost samog doma leži u činjenici što je on ležao na poziciji u smjeru vojarne, a osvajanje doma i vojarne ujedno bi značilo osvajanje cijelog Sajmišta, što nije dolazilo u obzir. Sajmište je već tada bilo prva linija bojišnice, no teška linija zbog činjenice kako su ga činile krivudave i uske ulice ispunjene zbijenim kućama.

Sukobi započinju u rujnu 1991. godine, kada počinje i organizirani napad na Vukovar. Sajmište doživljava napad od strane tenkova i pješadije iz smjera Negoslavaca i Petrovaca, te se spajaju s ostatcima paravojnih formacija u naselju Petrova gora. Dan nakon spajanja, Sajmište doživljava žestok napad po ulicama i kućama u cilju čišćenja i zauzimanja same četvrti koja je bila ključna za obranu Vukovara.

Od prvih dana pokušaja proboja na Sajmište, organizirani branitelji su sprječavali daljnji prodor. Dok je neprijateljska vojska nastojala napraviti proboj po linijama kuća, teren je bio konfiguriran tako da je bilo nemoguće zadržati taj položaj, što su branitelji itekako dobro znali iskoristiti, ograditi i protjerati sve one koji su neprestano pokušavali napredovati u zauzimanju.

Osmišljena je i taktika za obranu, a kao idejne začetnike te taktike zasluge idu Nikici Buriću-Samoborcu, Ivanu Brdaru i Rudolfu Vukoviću-Senzenu. Taktika je oblikovana tako da nakon odbacivanja napada branitelji odmah moraju krenuti za njima i ne dati im predaha. Brzina je bila presudna, što je bilo i ključno u obrani.

Ubijanja su se događala svakodnevno te se nije štedjelo u sredstvima. Branitelji koji su aktivno branili Sajmište vrlo brzo morali su zauzeti mentalni stav u kojemu se pucalo, a potom zaboravljalo – naprosto se nije moglo dopustiti u tim trenutcima da se promišlja i analizira situacija, jer su i sami bili svjesni kako je to nešto što će ih kasnije u ključnim trenutcima spriječiti od aktivnog djelovanja. Neopreznost i opuštanje značilo je smrt, što se dogodilo i u slučaju Ivana Brdara koji je uspio spasiti život svog suborca koji je neoprezno ušao na teren i nije na vrijeme vidio neprijateljskog vojnika koji je spremao otvoriti rafal na njega. Brdar je uspješno obranio suborca, no i sam je bio ranjen te je preminuo. Brdar je u očima suboraca ostao heroj i junak koji je nesebično davao sebe na bojištu i po riječima suboraca nije osjećao strah, a njegovi suborci zapamtili su i noćne akcije u kojima bi se Brdar obukao i neprijateljsku vojnu odoru te infiltrirao njihove pozicije.

Listopad je sa sobom donio sve češće napade, no braniteljske snage uzvraćaju jednako, pa je tako JNA izgubila veliki broj tenkova i vojnika. Zbog sve veće opasnosti, civili iz Sajmišta evakuirani su krajem listopada 1991. godine.

Zbog sve češćih i opasnijih napada neprijatelja suborci sve više gube svoje prijatelje, što utječe na psihičko stanje ali i brojnost branitelja. Neprijateljske snage postaju sve podmuklije u svojim napadima – od čestih granatiranja, pa sve do lažne predaje vojnika i otvaranja vatre na nenaoružane branitelje. Lokalno stanovništvo znalo je braniteljima dojavljivati gdje su vidjeli puške i neprijateljske snage, što je pomagalo isplanirati taktiku i obraniti stanovništvo koje se tamo i dalje nalazilo. Usprkos dojavama, teško je bilo predvidjeti u kojem trenu će metak doletjeti i u kojem smjeru. Neki branitelji svjedočili su fatalnim ozljedama u glavu, mnogi su ranjeni u ruke, šake, noge, nekoliko njih ranjeno je i u prsa. Vremena za ležanje i odmaranje nije bilo – ako su ozljede bile takve da su se mogle zakrpati na licu mjesta, to se i radilo. Teže ozljede sankcionirane su u vukovarskoj bolnici, no mnogima je to bila posljednja stanica jer su upravo oni završili na Ovčari u masovnoj grobnici. Padom Sajmišta u studenom 1991. pada i Vukovar.

O braniteljima sa Sajmišta

HOS je činio okosnicu obrane Sajmišta. Iako su u Vukovar i okolicu stigli kao ispomoć, ostali su na bojišnici do samog pada grada. HOS je ujedno imao i najveće gubitke u ljudstvu. Sajmište je u rujnu 1991. godine imalo 450 branitelja. Nitko nije htio dobrovoljno doći na ovo područje jer se pročulo kolika je smrtnost, tako da je uz HOS većinu posla odradila i vojna policija 204. brigade. Zabilježen je i dolazak 34 varaždinska policajca 11. rujna, od kojih je čak 15 izgubilo živote na Sajmištu. Prije pada Vukovara, neki branitelji uspjeli su izvući živu glavu zahvaljujući konvoju organiziranom od strane Liječnika bez granica.

Zapovjedništvo Sajmišta bilo je teško oformiti, no ipak se uspjelo organizirati i taj dio. Zapovjednici su bili: Petar Kačić, Velimir Đerek-Sokol, Miroslav Sučić, Tihomir Gredelj, Ivan Poljak-Sokol, Josip Tomašić i Nikica Burić-Samoborac, Dado Đukić i Berislav Babić. Kao istaknute borce, uz navedene zapovjednike, branitelji koji su preživjeli će uvijek navesti i Viktorina Jurića-Pašu, Sinišu Mataiju-Ramba, Ivana Brdara, Josipa Abela, Ninoslava Potlimbrzovića, Violetu Antolić, Marija Cigrovskog, Damira Markuša-Kutinu, Josipa Đukića iOhrana Merića.

Ohran Merić posebno je ostao u sjećanju branitelja jer ne samo da je inzistirao otići na bojište u Vukovar ili Osijek jer mu se činilo da je tamo najpotrebniji, već je i pokazao nevjerojatnu hrabost. Merić je ranjen, a na dan ulaska neprijateljske vojske u područje Vukovara shvatio je da je jedini način za spasiti živu glavu napraviti proboj zajedno sa Samoborcem. Odvojio se od grupe, a manje grupe bile su zarobljene od strane neprijatelja. Zarobljen je u tzv. Plavom podrumu u Petrovcima gubi mu se trag. Njegovi posmrtni ostaci identificirani su 2011. nakon što su pronađeni na putu između Vukovara i Petrovaca, preko puta deponija za odlaganje smeća.

NASLOVNA FOTO – HOS-ovac Damir Markuš Kutina nakon teških borbi na Sajmištu

,,,slika prikazuje razkrizje ulica vatroslava lisinskog,dolje desno je preradovićeva i odmah sa desne strane je tzv. stara čistionica gdje bio Hos,pravo je duga ulica prema bogdanovcima a lijevo se ide prema vuteksu,ulica vijeca europe,,,