Pukovnik Mirko Vukušić, rođen je 17. studenog 1959. godine u Vinkovcima kao prvi od dva sina Adelhaide rođ. Grill i Tonka Vukušića. Pohađao je Prvu osnovnu školu u Vinkovcima, tadašnja OŠ Bratstvo i jedinstvo, a potom, nadaren za matematiku upisuje srednju Tehničku školu u kojoj završava samo prvu godinu jer se prebacuje u srednju vojnu školu u Mostar.

Mirkova polusestra Melita, reći će kako je bio lijevak, umjetnička duša, tih i miran, posebno biće koje se nije voljelo isticati. Nakon srednje vojne škole upisuje vojnu akademiju, prvo dvije godine u Zadru, a zatim još dvije u Puli, gdje diplomira kao najbolji pitomac u klasi.

Nakon akademije, raspoređuju ga na prvu službu u Bihać, a ubrzo se i ženi dugogodišnjom djevojkom Marinom rođ. Mirković. 1989. godine Mirko traži premještaj iz Bihaća u Zagreb, ali zbog toga mora prijeći na transportni avion Antonov An-26. Po dolasku u Hrvatsku, nakon naznake ratnih događanja, Mirko se vrlo brzo povezuje s hrvatskim službama, kojima dostavlja važne informacije. Budući da je stalno pod prismotrom, u rujnu, koristeći prigodu kada zbog blokade ceste nije mogao otići na posao, napušta JNA i pridružuje se HV. U početku svojim “jugićem” obilazi položaje i radi na edukaciji protuzračne obrane, a potom se, na poziv Marka Živkovića, pridružuje Prvom zrakoplovnom vodu Osijek.

Budući da je Mirkova supruga Marina u to vrijeme radila u jednoj austrijskoj firmi, radeći čartere na jahtama vidjela je GPS uređaje, a jedan je, svojim novcem i kupila, pa je Mirko po njega došao u München. “Mirko je već bio par puta bio s Markom u Đakovu i već su govorili o organizaciji letova, ali im je bio problem letjeti noću. Kupila sam jedan GPS koji sam tada sama platila, a Mirko je onda došao po njega u München. Sjećam se, imao je bijeli jugo, na njega je montirao GPS, a kada je vidio da to funkcionira, bio je oduševljen.

Pukovnika Marka Živkovića i Mirka Vukušića sudbina je povezala još u ranoj mladosti. Zajedno su pohađali srednju vojnu školu, a nakon toga i vojnu akademiju. Zajedno su radili na osnutku Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek i nažalost, 2. prosinca 1991. godine, zajedno su poginuli. Njihovi posmrtni ostaci, u grobovima jedan pored drugoga, sahranjeni su na zagrebačkom Mirogoju 6. prosinca 1991. Kada su poginuli, obojica su imali samo trideset i dvije godine. 

Njihova priča živi dalje

Od 12. prosinca 2012. godine, kada je, u povodu Dana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva pročitana Odluka, vojarna Pleso u kojoj je Zapovjedništvo HRZ, nosi naziv “Pukovnik Marko Živković”. Od 19. prosinca 2016. godine, vojarna u Zemuniku nosi  naziv “Pukovnik Mirko Vukušić”.

Njihovom pogibijom vod je prestao djelovati. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar.

U spomen na heroje i njihovu nebesku odvažnost snimljen je i dokumentarni film „Ispod radara“, koji svjedoči o ulozi “Crnih vrana” u najtežim trenucima stvaranja hrvatske države.

Njihova imena i djela ostaju trajno upisana u hrvatskoj povijesti i srcima svih onih koji znaju što je značilo braniti Domovinu 1991. godine – srcem, znanjem i životom.