U organizaciji Udruge branitelja i dragovoljaca Trpinjske ceste 1991. u Gradskoj vijećnici javnosti je predstavljen projekt Spomen-dom Blage Zadre, autora Miljenka Romića, zagrebačkoga slikara koji je javnosti poznat i kao autor idejnoga rješenja Spomen-doma Ovčara.

Projekt predviđa preuređenje zgrade nekadašnje pošte na Trpinjskoj cesti ispred koje se sada nalazi bista pokojnoga general-bojnika Blage Zadre te jedan tenk. Za ostvarenje projekta trebalo bi oko dva milijuna kuna. Prezentaciju su pratili i gradonačelnica Zdenka Buljan te saborski zastupnik Petar Mlinarić. Radovi na uređenju spomen-doma počet će kad se pronađu financijska sredstava, a dom bi mogao biti otvoren 2009.

- Na razmišljanje o uređenju doma ponukala su nas pitanja brojnih posjetitelja koji traže više sadržaja. Pitaju je li to sve, bista i obilježavanje jednom godišnje,16. listopada? Je li to sve što može sada pokazati Trpinjska cesta? Nije sve i stoga želimo Spomen-dom Blagi Zadri i svim braniteljima Trpinjske ceste - kaže Ivan Leutar, branitelj s Trpinjske ceste i glasnogovornik udruge.

Tenk u kliještima mrava

Katica Zadro, udovica pokojnoga Blage Zadre, kaže da nije upoznata s detaljima budućega spomen-doma, ali da vjeruje kako će svi odgovorni dobro obaviti svoj dio posla.
- Dobro je da se nešto radi, a i ja mogu pomoći jer imam obilje sačuvanih novinskih napisa i kaseta te druge dokumentacije – kaže Katica Zadro.
Autor Miljenko Romić kaže da je osnovna nit i srž same simbolike budućega spomen-doma zasnovana na činjenici da je tu posijana klica, odnosno sjeme hrvatske slobode.
Ta simbolika je u postavljenom tenku na zelenoj površini, kliještima žutoga mrava koji drobi tenk i čeličnoj ljudskoj šaci koja obujmljuje cijelu zgradu koja ostaje konzervirana u sadašnjem stanju, a izvana se dodaju neki novi elementi. Simbolična kliješta žutoga mrava podsjećaju na vojnu jedinicu ZNG Žuti mravi koja je uz Pustinjske štakore uništavala neprijateljske napadačke tenkove i od Trpinjske ceste stvorila legendu o groblju tenkova. Tako je tenk od velike prijetnje postao plijen. I biblijska je to priča o borbi slabašnoga naizgled nemoćnoga Davida, u našoj verziji mrava, i metalnoga snažnoga Golijata, tj. tenka JNA. Čelična šaka simbol je snage i uništavajuće sile zasnovane na moći metala, ali šaka ostaje zgrčena, odvojena od tijela i sablasno nemoćna.

Slušalice na uši

Sadašnja bista Blage Zadre bila bi ugrađena u plohu pročelja zgrade gdje bi bila i imena poginulih branitelja te natpis doma. Posjetitelji bi se s ulaza našli u unutarnjem labirintu, onako kako su i branitelji bili u labirintima nepredvidivih izlaza. Na zidovima labirinta niz je informacija i video-zapisa koji pričaju o vukovarskoj tragediji od početka do kraja. Posjetitelji bi samostalno birali pojedine datume i događaje te slušali što su toga dana zabilježile televizijske ili video kamere, radijski mikrofoni ili novinari reporteri i to ne samo hrvatski, nego svi koji su se bavili ovom temom, dakle i srpski. Bili bi tu pohranjeni i snimljeni glasovi Blage Zadre i njegovih suboraca. Posjetitelj će moći taj materijal uzeti i ponijeti u elektronskom obliku ili dati naredbu ispisa na papiru tako da se širi istina o tim ratnim događanjima. Usporedbom različitih izvora informacija, posjetitelj će moći aktivno stvarati vlastitu sliku o događajima. Količina dokumentarnoga materijala tako je velika da posjetitelj neće moći sve pregledati, nego mora odabrati. Moći će birati i informacije na nekom od svjetskih jezika, a audio materijale preslušavat će pomoću slušalica da ne ometa druge.

Klica „Oluje“ posijana na Trpinjskoj cesti
U središtu je crveni spiralni zid kao simbol zračnoga vrtloga, rađanja oluje. Po Romićevu mišljenju na Trpinjskoj je cesti bio začetak četiri godine kasnije blistave hrvatske vojne akcije „Oluje“ na taj način što je mala skupina branitelja pokazala Hrvatskoj da čelična sila JNA nije nesalomljiva, što je nanesenim gubitcima JNA pokazala kako je Hrvatska sposobna slomiti tu vojsku.
Klica oluje uništila je čelik, slomila tenk i bacila njegovu kupolu u dvometarski ponor u središtu doma, ponor u kome će kasnije završiti i sama JNA, ponor koji je i simbol zla i pakla. Kupola tamo izgleda nemoćno poput bačene dječje lizalice.
- Kako je uz ovo mjesto vezan pojam groblje tenkova, u ponor je pokopan, ubijen, bačen tenk, srpski tenk i to je kruna srca koje je lomilo čelik – kaže Romić.
Iznad ponora je ostakljeni pod po kome posjetitelji hodaju i osjećaju se nadmoćno, a hodaju i iznad staklom prekrivene zemlje koja se vrti i tako izaziva osjećaj nelagode. Strop iznad ponora udubljen je i tamo gori samo jedna mala svjetiljka, a od nje dolaze glasovi branitelja.
Na video zidovima moći će se vidjeti i sva imena poginulih branitelja ispisana rukama preživjelih branitelja. Pomoću svjetlosnih efekata imena će se naizmjence pojavljivati.

Nema luksuznih zahvata

Vani su travnate četvrtaste plohe koje predstavljaju hrvatske regije. Na jednoj takvoj plohi ispred zgrade postavljen je tenk, a simbolizira uvjete obrane budući da se grad branio na ledinama, na cesti, a ne iz izgrađenih vojnih obrambenih utvrda.
Na naše pitanje koliko bi stajala izgradnja i pregradnja spomen-doma, Romić odgovara:
- Ne bih želio se želio igrati procjenama, ali nisu to tako zahtjevna sredstva. Služio sam se samo čistim simbolima koji ne traže prevelika ulaganja. Tu nema luksuznih zahvata. Mislim da će sijena biti poput Spomen-doma Ovčare. (Milan Paun)

objavio:www.vukovarske-novine.com 

''Naša SAO krajina će opet biti neovisna, a mi smo glas Krajišnika u egzilu'', to je nit vodilja 3000 srpskih ekstremista, koji su nakon Oluje izbjegli u Srbiju, a okupili su se na centralnom web portalu www.krajinaforce.com, piše Slobodna Dalmacija.

Grupu koja je pokrenula portal podržava i izravno financijski pomaže nakaradna ''Vlada'' tzv. Republike srpske krajine u izbjeglištvu, koja je konstituirana prije tri godine, a osnivanje je iz Haaga potakao Vojislav Šešelj uz poruku ''braćo vidimo se opet u Kninu''.

SAO Krajina, koja je poznata kao i ''Republika Srpska Krajina'', bila je samoproglašena i nepriznata tvorevina sa sjedištem u Kninu.

Prema podacima iz internetskog registra prijavljenih članova, Slobodna doznaje kako se radi o 2932 osobe koje su se posljednjih mjeseci okupili na ''Krajiniforce'', no tu je još 20 tak sličnih web okupljališta koje financiraju srpska udruženja u SAD-u i Australiji.

Ti ekstremisti su dobro organizirani, imaju svoj odvjetnički tim, a prilažu i vodiče poput ''Kako do penzije u Hrvatskoj?''. Kažu da ne mogu oprostiti Srbima koji su se vratili u Hrvatsku te su preuzeli hrvatske dokumente, proglašavajući ih ***ma koji su izdali srpski rod.

Dio tih ekstremista povremeno dolazi u Hrvatsku, fotografiraju gradove u kojima su prije živjeli uz poruku ''ovo će opet biti Krajina i rascepat ćemo Hrvatsku''. Čak se i hvale kako su pisali grafite u kojima se vrijeđaju Hrvati, a sve kako bi podmetnuli Srbima povratnicima u Hrvatskoj i izazvali netrpeljivosti između dva naroda. Pozivaju na sukobe, te nalažu sunarodnjacima da ne priznaju vlast RH.

Objavili su i pisma koja su poslali Papi, predsjedniku SAD-a, EU, a u potpisu stoje premijer Milorad Buha, ili ministar informiranja Ratko Ličina.

Ta ''Vlada'' se tuži i da ih ne želi primiti predsjednik Boris Tadić ''iako su legitimni i jedini predstavnici stotina tisuća Krajišnika nakon što im je skupština, koja je 1993. godine legalno izabrana i funkcionirala je u Kninu do Oluje, u Novom Sadu 2005. godine dala novi mandat da budu nosioci izvršne vlasti''. Tu paravladu podržava i kontroverzni aktivist Savo Štrbac.

Najuvredljivije je pak što se današnja Republika Hrvatska, shodno naputcima Vlade RSK u izbjeglištvu, drži nasljednicom zloglasne NDH, proglašavajući sve Hrvate ***ma.

''Ta 'Vlada' i ti portali su osnovani kako bi provocirali i otežali život ljudima koji su se vratili u Hrvatsku i pokušaju živjeti normalan život. Tu 'Vladu' financira Srpska Radikalna stranka Tome Nikolića, a osnivanje je potakao Vojislav Šešelj'', kazao je srbijanski novinar Miloš Vasić.

Ekstremni krajišnici na www.krajinaforce.com navode da je u Hrvatskoj nakon Oluje ostala dr. Ljubica Šolaja, koja je bila bliska Milanu Babiću i direktno je radila na razbijanju Hrvatske obavljajući dužnost predsjednice njegove stranke u ''Krajini''.

Šolaja, kako doznaje Slobodna, danas mirno živi i ima ordinaciju u blizini Vukovara. Početkom je devedesetih, prema dokumentaciji Haaškog suda i medijskim izvještajima, govorila na raznim mitinzima, a direktno je surađivala sa Šešeljom. Postoje i transkripti rasprave o Šolaji koju su pred sucima vodila dva zločinca; Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj.

Šešelj navodi da je s njim u maršu na Plitvice stupala Šolaja. U to doba je poginuo hrvatski redarstvenik Josip Jović.

Bizarnost i besramnost Šolaje svjedoči podatak da se na zadnjim izborima kandidirala za Sabor, čiju legitimnost devedesetih nije priznavala, pozivajući na pobunu. Čak je i, prema podacima Vukovarsko-srijemske županije, nedavno dobila 40 tisuća državnih kuna ''radi podizanja kvalitete zdravstvene zaštite'', a na Plitvicama iznajmljuje svoju vikendicu.

Milorad Pupovac kazao je za Slobodnu da je ne pamti ni po čemu lijepome jer je bila protiv Srba koji su devedesetih htjeli mir, piše Slobodna Dalmacija.

Vukovarac Đuro Lalić osumnjičen je da je kao pripadnik srpske paravojske u jesen 1991. godine počinio ratni zločin nad Hrvatima. Nakon njegova uhićenja u svibnju prošle godine te boravka u jednomjesečnom pritvoru u Osijeku, Lalić je pobjegao iz Hrvatske pa je 10. listopada prošle godine za njim raspisana policijska potraga. 

Tu je potragu, koja se odnosi na područje Hrvatske, za Lalićem raspisala PU vukovarsko-srijemska. A Đuro Lalić i dalje je zaposlenik iste te uprave pa, iako ga traže zbog ratnog zločina, svakog mjeseca prima 80 posto policijske plaće, što iznosi nešto više od četiri tisuće kuna.

I beneficirani staž
Osim plaće, lani u prosincu Lalić je dobio i božićnicu, petstotinjak kuna bona za dijete... Sve osim regresa. Pretpostaviti je da mu ide i beneficirani radni staž. Đuro Lalić primat će plaću hrvatskog policajca sve do okončanja sudskog postupka. U prijevodu  to može potrajati godinama.

 Rješenjem načelnika policijske uprave 8. lipnja prošle godine udaljen je s dužnosti zbog sumnje da je počinio ratni zločin. Suspenzija po Zakonu o državnim službenicima traje do okončanja kaznenog postupka. Radni odnos prestat će mu po sili zakona ako u sudskom postupku bude i osuđen.

Sve dok se suđenje ne završi, taj policijski službenik ima pravo na 80 posto plaće koja mu je isplaćena za mjesec prije suspenzije. U njegovu slučaju to je svibanj prošle godine. Da je samac, dobivao bi 60 posto osobnog dohotka  objasnio nam je zakonske propise glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske Miroslav Janić, ne želeći komentirati našu opasku da bjegunac Lalić tako još godinama može biti na platnom popisu Ministarstva unutarnjih poslova.

Neslužbeno nam je objašnjeno da policija protiv Lalića ne može sama pokrenuti stegovni postupak i tako mu uskratiti plaću do njegova okončanja jer se on za teže kazneno djelo pokreće u roku četiri godine od počinjenja.

 Kako je od ratnog zločina prošlo puno više, došlo je do zastare.

Punomoć ili PIN
Može se pretpostaviti da po plaću Đure Lalića u Hrvatsku dolazi netko od njegove obitelji tko ima ili punomoć ili PIN.