a danica -> zvijezda Danica, valjda 

 

 

Sama operacija odvijala se na vrlo teškom kamenitom terenu, s malim rezervnim snagama i udranim brigadama 1., 2. i 4. gardijske brigade po visokim temperaturama koje su dosezale 38 stupnjeva, s ljudstvom koje je bilo naviknuto na ravničarski teren Slavonije na kojem su se ranije borili.

Tijekom izvođenja operacije bilo je puno problema kod napredovanja, neprijatelj je pružao žilav i odlučan otpor međutim na kraju su snage HV osvojile sve dominantne kote s kojih se je tukao Dubrovnik i stavile su pod kontrolu Popovo polje i puteve prema Trebinju.

General Bobetko, tadašnji zapovjednik Južnog bojišta sam je rekao kako je operacija Tigar, kojom je konačno deblokiran Dubrovnik bila jedan od prijelomnih momenata za dobivanje bitke na Južnom bojištu.

1. A brigada ZNG "Tigrovi" s polazne crte Zavala - Slano (s. Grepci - Staviš - Rojma - Gradac) napreduje, zauzimajući vrhove brda: Kobilje brdo, Ovča i Vranilova glava, Čula i Timun, te zauzima sela Kutina, Nevada i Začula. Cilj je bio ovladati dominantnim visovima, s kojih se kontrolira Popovo polje, a također i sami prilazi Trebinju. U izvršenju zadatka 1. brigada imala je puno teškoća. Neprijatelj se je žilavo branio na svakoj koti i izvodio protunapade. Ipak je zadaća uspješno izvršena i Popovo polje je stavljeno pod kontrolu. Uloga bojne „Zrinski“ bila je ovladavanje objektom „Treskavac“.
4. A brigada ZNG "Pauci" krenuli su sa linije Velika gomila - Visoka glava - Kupinovo ždrijelo - Završlje - Golubinac - s. Slavogostići zadaća im je bila zauzimanje ključnih vrhova s kojih se ugrožavaju prilazi Dubrovniku: Golubova kamena, Meterniza i Debele glave. Prije zauzimanja tih visova ključno je bilo osvajanje masiva Velja Međa i Čvaljina, koje je u noćnoj akciji Matijaš osvojio i pri tome zarobio 16 četnika. Daljni napad na zadane kote išao je uz teškoće uz žilavi otpor četnika i JNA. Samo masiv Golubov kamen napadan je više puta, pri čemu je poginulo 6 ljudi. Ipak su i ti visovi na koncu osvojeni.
2A brigada krenula je s linije s. Buići - s. Martinovići - s. Gornji Brgat - s. Knežica napadom na pravcu prema s. Donji Brgat i Buvavac. I ovdje je brigada imala mnoge teškoće ali je izbila na pravac prema Ivanjici s clijem spajanja sa snagama 4. br ZNG u selu Uskoplje i konačnog oslobađanja sela Ivanjice.
Ključno je na ovom dijelu bojišta bilo osvajanje s. Uskoplje gdje je JNA i četnici izvršila koncentraciju topništva koje je toliko dugo držalo Dubrovnik u šaci. Tu je između ostalog bio divizion haubica 105 mm, ZIS - 76 mm.Taj je zadatak dobio Andrija Matijaš Pauk tada zapovjednik oklopne satnije. On je krenuo tenkovima putem stare pruge Uskoplje - Dubrovnik, pri čemu je gađao ciljeve izravno u pokretu i u roku od jednog sata razbio je taj centar neprijateljskog topništva i na taj način omogućio napredovanje 2. i 4. br. ZNG prema Ivanjici koja je najveće naseljeno mjesto u tom dijelu, što je i učinjeno.
Napadna djelovanja su se najvećim intenzitetom vršila do 13.07.1992 godine kad su uglavnom završile pješačke borbe i napredovanje HV, a uslijedili su žestoki topnički udari JNA i četnika, uz povremene pješačke protunapade od kojih je najopasniji bio 15.08.1992 godine kad je zamalo pao Osojnik, koji je dominatna kota s koje se može napadati Dubrovnik. Takvi udari i protuudari su se dogadjali sve do 20.10.1992 godine, (odnosno do početka iskrcavanja u Cavtat i oslobađanja Konavala) ali bez pomicanja linije sukoba, a te su borbe nazvane akcija „Oslobođena zemlja“.