Bogami, niko te i ne pita

Mobilizacija i ajmo.

Ne treba nikome ko je mozda i pobjegao, zamjerati. Nije svako za borbu, neki ljudi su korisniji van rovova nego u njima. Niti takve treba smatrati kukavicama, boji se pa sta, ne postoji covjek kojeg nije strah jedino sto je individualno kako se ko snalazi i prolazi kroz sve to. Ako ces konstantno razmisljati o tome da bi mogao biti tesko ranjen, zarobljen, da ce te raskomadati geleri, normalno da ces panicariti i biti oduzet od straha.
Imas recimo tipa koji je ranjen rasprskavajucim metkom, usao kroz prsa i raznio kicmu, nepokretan, noge se osusile da je to stravicno za gledati, ako ti razmisljas "to bi mogao biti ja", ti si gotov. Zato u ratu racionalni ljudi i nisu bas dobro mentalno prolazili, mi kojekakvi sanjari i "bice bolje sutra" smo puno lakse podnosili, nije lose biti malo mentalno munjen i "odsutan" (sa naknadnom pamecu) u takvim momentima. Ako si realan do kraja, poludis jednostavno.

Ja i dan danas podsvjesno vjerujem da se od dolazeceg metka moze pobjeci ili sakriti. Blazeno neznanje.

Dobra emisija sinoc o Zadri, lijepo je kad neko iz takvog ludila izadje bez ijedne mrlje. Istina on nije izasao, ali eto, jeste sjecanje na njega.

Sta ima Korade od svog neospornog herojstva (a stvarno je bio sjajan vojnik) kad je budala i ubojica.