U noći sa 28. na 29. studenoga 1990., kod Dvora na Uni, na granici s BiH, odigrao se jedan od najzanimljivijih događaja u pripremi rata koji će u Hrvatskoj ubrzo buknuti svom žestinom, a zatim se prenijeti na BiH.

Te noći pripadnici MUP-a Hrvatske presreli su i uhapsili Željka Ražnatovića Arkana i grupu njegovih suradnika sa pripadajućim teretom oružja za pokretanje srpske pobune, što je već dobro znana epizoda kojom su se dičili hrvatska policija i tadašnje vrhovništvo.

Ona je ovih dana i aktualizirana u medijima iskazima tadašnjih visokih dužnosnika hrvatskih sigurnosnih službi, no i dalje se prešućuje da su Arkana i drugove uhapsili policajci srpske nacionalnosti, predvođeni Milanom Šerbulom, pripadnici stanice MUP-a u Dvoru.

Pogibeljna akcija

- Imali smo informaciju da će se Arkan susresti s nekim ljudima u selu Hrtiću na domak Dvora, negdje između jedan i dva u noći - prisjeća se u razgovoru za “Slobodnu” Milan Šerbula.

Nema sumnje, nastavlja Šerbula, da je to bila pogibeljna akcija. Arkan, dodaje, i njegovi nisu ni stigli reagirati kada su zaskočeni i nije bilo pucnjave.

Do padanja u ruke policije kod Dvora Arkan je, među ostalim, opljačkao niz banaka u Zapadnoj Europi, nekoliko je puta bježao iz zatvora a ranih osamdesetih izrešetao je dvojicu policajaca u Beogradu koji su ga došli privesti na informativni razgovor.

Dodatnu težinu opisanom pothvatu Šerbule i njegovih policajaca daje tadašnja situacija u Dvoru, općini u kojoj su Srbi 1990. imali većinu od gotovo 90 posto, a ništa manja ratna psihoza nije se osjećala u cijeloj zemlji.

- Tadašnji zapovjednik stanice u Dvoru bio je Milan Bijelić, a jedan od policajaca koji su sudjelovali u akciji Gajo Galijaš. Sve se događalo samo osam mjeseci prije rata. Unatoč tadašnjim vrlo teškim okolnostima u općini Dvor i na cijeloj Baniji, radili smo svoj posao najbolje što smo znali i mogli - pripovijeda Milan Šerbula, koji je zbog hapšenja Ražnatovića imao problema sa krajinskim vlastima.

Mjesec dana, navodi, proveo je u kninskom zatvoru, a bilo je, kaže, i drugih neugodnosti o kojima ni danas ne želi govoriti.

Ova ekskluzivna informacija, kada se spoji s podatkom da je Arkana, već u svibnju 1991., HDZ-ov političko-pravosudni aparat pustio na slobodu, djeluje u najmanju ruku začudno u odnosu na ustaljenu postavku o (prije)ratnim događanjima 1990. i 1991., ali i kasnijih godina.

Arkan će se po napuštanju remetinečkog zatvora odmah, u ljeto 1991., pojaviti sa Srpskom dobrovoljačkom gardom u istočnoj Slavoniji i početi ratni put, što će, krajem 1997., rezultirati optužnicom Haaškog tribunala za ratne zločine u okolici Sanskog Mosta.

Arkan nikada nije izašao pred lice pravde u Haagu, jer je prije deset godina (15. siječnja 2000.) likvidiran u predvorju hotela “Inter-Continental” u Beogradu. Bi li (ratna) povijest ovih prostora izgledala drugačije da je Arkan 1990. zadržan u zatvoru u Remetincu, može se samo nagađati.

Oslobođen optužbe

Možda bi srpske dragovoljce svejedno okupio i vodio netko drugi, manje ili više beskrupulozniji od Ražnatovića?

U svakom slučaju, Šerbula i njegovi kolege prikupili su te noći dosta dokaza za osuđivanje Arkana na dugogodišnju robiju. Naime, u prtljažniku automobila kojim su Ražnatović i prijatelji hitali iz Knina u ostala žarišta srpske pobune, nađeni su dvije puške marke “Heckler”, dva pištolja, 300 metaka i dvije ručne bombe.

I danas bi takva prtljaga značila višegodišnji zatvor za onoga kod koga je nađena, a kamoli krajem 1990., kada se pripremala oružana pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, što je i bila optužnica nadležnoga zagrebačkog suda protiv Arkana.

No sud je Arkana osudio na pet godina robije kako bi pravomoćnost presude mogao dočekati na slobodi.

- Nije mi bilo drago kad sam čuo da je Arkan oslobođen - kazuje Milan Šerbula, koji je i svjedočio na suđenju oružanoj skupini koju je uhvatio u selu Hrtić.

Prema kasnijim kazivanjima nekih pripadnika HDZ-ove vlasti, Arkan je pušten u zamjenu za oslobađanje Antona Kikaša, kanadskog Hrvata koji je uhvaćen u švercu oružja u Hrvatsku. No Kikaš je uhapšen nekoliko mjeseci nakon što je Arkan već bio na slobodi.

Bivši "udbaš"

Bit će, ipak, da se radilo o obavještajno-političkoj operaciji Arkanova izvlačenja iz zatvora zbog njegovih zasluga za bivši režim čiji su pripadnici zauzeli važne uloge u porecima koje su gradili Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.

Ražnatović je, naime, radio za tajne službe bivše Jugoslavije, što je i dokumentirano u jednom od brojnih sudskih procesa koji su se vodili protiv njega. Pretpostavlja se da je za Udbu ubijao političke emigrante, no to nikada nije potkrijepljeno dokazima.

Kao takav on će u Miloševićevu režimu dobiti frapantnu slobodu djelovanja da formira paravojne formacije, pljačka imovinu u Hrvatskoj i BiH, figurira kao mafijaški bos, političar, nogometni menadžer i dužnosnik te pripadnik jet-seta brakom sa pjevačicom Cecom Ražnatović.

No, kada mu je istekao “rok trajanja”, ništa od navedenoga nije mu pomoglo da preživi. Likvidiran je na javnome mjestu, pred svjedocima, uz mnoštvo tragova. Nimalo slučajno, među sudionicima obračuna u “Inter-Continentalu” bila su čak dva pripadnika policijskog aparata Srbije “izvan dužnosti”.

Činjenica da Arkanov ubojica, neki Dobrosav Gavrić, nije završio u zatvoru, unatoč pripadajućoj presudi od 35 godina zatvora (u pravosudnoj farsi Gavrić je pušten da se brani sa slobode jer nadležni sudac jedno od sudskih rješenja nije napisao u odgovarajućem roku!?), upućuje da je i ubojstvo Arkana, kao i njegovo ukupno zločinačko djelovanje, bila neka vrsta državnog posla.

Drugim riječima, Milan Šerbula i njegovi kolege samo su mislili da su oni ti koji te noći kod Dvora na Uni rade državni posao. Za kraj spomenimo da je Šerbula danas umirovljenik, dok Galijaš živi u Subotici.