još se sjećam te akcije,neka je slava Hrvatskim vitezovima,i stradalniku ove akcije

na putu iz bitelića prema perući ima spomenik A. Buljanu...nedavno je netko ukrao cvijeće sa spomenika (proklet bio)...ne znam jel postoji još tenk uz cestu iz gornjih jukića prema perući, zadnji put sam gore bio prije 3-4 godine.

POČASNI PLOTUN Zagreb je Anti Čatlaku uskratio generalski čin

Umirovljeni brigadir HV-a Ante Čatlak, mornarički časnik i prvi ratni zapovjednik 114. brigade HV-a, legendarnih “Škorpiona”, preminuo je u srijedu u Šibeniku, samo dan nakon proslave 19. obljetnice stvaranja postrojbe kojom je prvi zapovijedao, a pokopan je u subotu uz visoke vojne počasti u Šibeniku, gradu u kojem je rođen kao jedno od šestero djece u obitelji.

U bivšoj je državi bio oficir JRM-a i tri puta osuđen na kaznu zatvora, koju je trebao odslužiti u Nišu, zbog isticanja hrvatskog domoljublja. Uoči rata, 1989. godine, odlazi u vojnu mirovinu, te se odmah nakon stvaranja hrvatske države stavlja na raspolaganje njezinim vojnim formacijama.

Nedvojben kao domoljub i vrsni vojni strateg, brigadir Čatlak, osim po iznimnoj hrabrosti, ostat će upamćen i kao osoba s jednako toliko pozitivne drskosti, te će po nekim svojim ratnim biografskim fragmentima zasigurno ostati specifičan i jedinstven primjer pripadnika HV-a.

Poglavito se to odnosi na početak Domovinskog rata, stvaranje 114. brigade doslovno iz ničega, a zatim i na zaustavljanje 7. kninskog korpusa pod vodstvom ratnog zločinca Ratka Mladića, kojeg su hrvatski vojnici 3. siječnja 1992. na dijelu drniškog bojišta porazili, dotukli i ubili svaku nadu u napredovanje agresora prema Splitu i Šibeniku. Osim vojnika 114. brigade, Čatlak je bio nadređen i pripadnicima MUP-a, HOS-a i voda Čavoglave.

U žestokim bitkama, Čatlak je Mladiću, koji je obećao “da će sutra do podneva popiti kavu u Unešiću, a ručati u Šibeniku”, tada postao doživotna noćna mora i osoba koja je njegov zločinački put nakon toga preusmjerila prema BiH. U samoj bitki koja je odavno postala legendarna, Čatlak je u jednom trenutku, u nedostatku topničkog streljiva, neprijatelja zasuo protugradnim raketama.

Jednako antikonvencionalan, brigadir je ostao upamćen i na Južnom bojištu kada je u travnju 1992., umjesto u 7 sati, kako je zapovjedio general Janko Bobetko, samoinicijativno s brigadom krenuo u 4 sata i u žestokom naletu oslobodio Stolove. Poslije se govorilo kako mu je Bobetko tada pred kolegom Lucićem spočitnuo da zbog neposluha nikada neće postati general. Kada mu je trebalo biti uručeno odličje Reda bana Jelačića, nadležni su mu tada javili da nemaju njegovu adresu u Splitu, “pa neka odličje sam predigne u Zagrebu”.

Zbog teške bolesti supruge, 1993. se povlači iz aktivne službe. Supruga mu umire sljedeće godine, te zajedno s majkom odlazi u Šibenik gdje je živio i preminuo u domu za starije osobe. Nakon rata, socijalno osjetljiv i temperamentan, nije se libio javno iznositi kritike devijantnih ponašanja u društvu, te je težio istinskoj valorizaciji ratnog učešća.

Plemenitu ideju pomirbe svih Hrvata, Čatlak nije sprovodio u salonskim razgovorima, na simpozijima, predavanjima ili pisanjem knjiga. Činio je to i cijenio na najkrvavijim primjerima ratovanja za Hrvatsku, te je na samo sebi jedinstven način uspio staviti pod jedno pripadnike raznih političkih ideologija.

Povjerenje HOS-ovcima Svojim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, brigadir Čatlak je, zajedno sa svojom obitelji i nadasve sinom Milom koji je prekaljeni ratnik, zaslužio mjesto među osobama od iznimnog značenja koje su se dokazale u najtežim vremenima borbe za očuvanje Hrvatske - kazao nam je brigadir Marko Skejo, jedan od ratnih zapovjednika 114. brigade i 9. bojne HOS-a. Inače, tadašnja postrojba HOS-a svojom odorom izazivala je dosta polemika koje su se akademskim diskursom vodile daleko od prve crte bojišnice. Brigadir Čatlak HOS-ovce je tada stavio pod svoje zapovjedništvo i dao im povjerenje koje su opravdali na najtežim bojištima u čistim vojničkim sukobima, pri čemu i najmaliciozniji nakon završetka rata, navedenu postrojbu nisu mogli dovesti u kontekst bilo kakvih događaja koji bi mogli dobiti predznak ratnog zločina ili nehumanog ratovanja.

Ratni put od škvera do Oluje

 Temelj 114. brigade HV-a bila je 1. bojna, proizišla iz II. bojne u sastavu MUP-a, i tzv. škverski bataljun stvoren od radnika “Brodosplita”, kojima su se pridružile dragovoljačke postrojbe iz drugih većih splitskih poduzeća -  “Dalme”, “Koteksa”, “Slobodne Dalmacije”, HPT-a, “Brodomerkura”, “Prometa”, te dragovoljci iz Žrnovnice i Kaštela.

Ostale bojne potom su činili trogirski, omiški, solinski i dugopoljski dragovoljci, kojima su se pridružili pripadnici 9. bojne HOS-a i vod Čavoglave. U isto vrijeme, krajem 1991. godine i najveće agresije, postrojba drži položaje na planini Svilaji prema sinjskom ratištu, dok se dio njezinih dragovoljaca borio na južnom bojištu oko Dubrovnika, gdje su se posebno istaknuli u obrani Srđa.

Početkom travnja 1992. brigada ratuje na metkovsko-stolačkom bojištu, te od kolovoza iste godine drži zadane položaje na Južnom bojištu, gdje se nalazila do završetka Domovinskog rata, u kojemu je u cijelosti ili dijelom svojih postrojbi sudjelovala u operacijama Peruča, Maslenica, Zima 94, Ljeto 95 i Oluja.

Osim brigadira Čatlaka, postrojbom su zapovijedali brigadir Zdenko Klanac, bojnik Ivo Barada, brigadni general Slaven Zdilar, pukovnik Marko Skejo, te u mirnodopskom razdoblju do gašenja iste 30. lipnja 2000. bojnik Ljubo Marasović. Kroz postrojbu je prošlo 7900 pripadnika, 88 ih je poginulo, dok ih je 300 ranjeno.

sjećam se borbi oko drniša,sinja to je čudo šta su im radili naši,al moram priznati da se heroja čatlaka ne sjećam.neka mu je laka hrvatska zemlja i vječna slavas i hvala.

Milan Grizelj: Sve sam dao za Hrvatsku, a izbacuju me na ulicu!

Grizelj je 100-postotni invalid rada i ratni vojni invalid, a deložaciju su pratili pripadnici temeljne i interventne policije i dežurna ekipa hitne medicinske pomoći.

Sve što sam imao dao sam za Hrvatsku. Sada četnicima obnavljaju kuće, a mene izbacuju na ulicu, ogorčeno je kazivao Milan Grizelj, 100-postotni invalid rada i ratni vojni invalid, koji je sa suprugom Mirajnom i dvoje djece deložiran iz Hotela za samce Dalmacija u Dugom Ratu.

Milan Grizelj je na povratku s posla doživio tešku prometnu nesreću u kojoj je poginuo njegov otac, a on ostao 100-postotni invalid. To ga nije spriječilo da se 1991. uključi u Domovinski rat.

- Ajme meni, majko moja, što ću sada? Muko moja, jadna ti sam. Neka im bude s Božje strane, kukala je nesretna Mirjana dok su im iznosili stvari. Tužno i jadno.

sramotno i žalosno šta se radi s herojima domovinskog rata zadnjih godina.one koji su pucali po hrvatskom narodu se amnestira,poziva ih se da se vrate u hrvatsku,daje im se svakakva pomoć a sa herojima,onima koji su stvorili hrvatsku državu se ovako postupa.gdje su sada hedl,dežulović i ostala ljevičarsko masonska bratija da pišu o ovoj tragičnoj sudbini hrvatskog viteza i još mnogih drugih.

ne znam šta reć, al vjerujem da će se nać dobrih ljudi koji će im pomoć

Daleko od toga da branitelji ne bi trebali imati povlašteni status ("spremnost budućih generacija da brane svoju zemlju je upravno proporcionalna brizi koju država pokazuje prema braniteljima iz prošlosti"), ali kako je ovo moguće:

Grizelj je 100-postotni invalid rada i ratni vojni invalid,...

Milan Grizelj je na povratku s posla doživio tešku prometnu nesreću u kojoj je poginuo njegov otac, a on ostao 100-postotni invalid. To ga nije spriječilo da se 1991. uključi u Domovinski rat.

Iz razumljivih razloga, ja se ne oglašavam na ovoj temi. Danas je izuzetk, obbzirom da su Hrvati potpisali ugovor o saradnji sa vojskom Srbije!!!