09.07.1988.
NOVI SAD
- Održan je prvi protestni miting u
Novom Sadu na koji dolazi oko 1000 Srba i Crnogoraca s Kosova.
Prosvjednici žele smjenu rukovodstva pokrajine. Miting predvodi
Miroslav Šolević. Protesti i
"spontane ulične demonstracije"
uz odgovarajuću medijsku pripremu postali su uobičajeni način
razračunavanja s političkim protivnicima po Vojvodini i Crnoj Gori.
- Tijekom rujna i listopada 1988 nije bilo grada u Srbiji u
kojem nisu održani "mitinzi istine"(do 19.09.1988 održano je 60 takvih
mitinga). Ta spontana okupljanja bila su naravno unaprijed dogovorena.
Radnici su imali pravo izostati s posla kako bi se pridružili
demonstrantima. Demonstrante su prevozili autobusima i vlakovima koje
bi zakupili direktori državnih poduzeća. Odanost Slobodanu Miloševiću
bila je potpuna. Pjevale su se pjesme: "Ko naumi da nam dirne/u Slobina
prava/ leteće mu, leteće mu sa ramena glava…" Demonstranti su pozivali
na micanje "korumpirane elite" iz politike i cijeli pokret je dobio ime
antibirokratska revolucija.
- U rujnu mjesecu, aktivisti su
pokušali organizirati okupljanje u Jajcu, u BiH. Vlasti Bosne i
Hercegovine zabranile su skup. Strepeći od oštre reakcije
Jugoslavenskog vodstva, Milošević je opozvao svoje izazivače nereda.
Miroslav Šolević se žalio: "Mogao je on i oglušiti se o pritiske, dok
mi ne sredimo Bosnu. Muslimani bi nas bili podržali u ime Jugoslavije."
09.07.1989.
KNIN
- U
mjestu Lazarice kraj Knina održan je skup povodom 600 godišnjice
kosovske bitke. Vjersko slavlje pretvorilo se u politički skup Srba iz
Hrvatske i drugih republika. Na skupu su dominirala četnička obilježja
i velikosrpske parole (Ovo je Srbija, Ne damo te zemljo Obilića, ne
damo te bez krvoprolića i druge).
Skup je radi četničke ikonografije osudilo predsjedništvo CK SKH.
Policija je uhapsila Jovu Opačića i još 13 mitingaša. Opačić je osuđen
na 3 mjeseca zatvora "zbog raspirivanja međunacionalne mržnje." To je u
Beogradu iskorišteno za propagandu kako Srbi u Hrvatskoj nemaju
nacionalnih prava.
BEOGRAD
- Taj slučaj je obnovio i tradiciju održavanja protestnih
večeri u Društvu književnika Srbije samo što sada tema nisu bili Srbi s
Kosova, nego Srbi iz Hrvatske. Jovan Opačić je proglašen mučenikom.
Pisac i akademik Matija Bečković podsjetio ih je da su oni "preživjeli
potomci zaklanog naroda" a povjesničar Vasilije Krestić ustvrdio je da
"represija protiv Opačića liči na progone kojima su Srbi bili izloženi
u prošlosti." Gojko Đoga, pisac je ustvrdio: "čak i ako hrvatski režim
ne bi mogao smesta biti proglašen proustaškim, ima razloga za strah da
će on to postati."
- Mediji su se bacili u histeričnu protuhrvatsku propagandu. Na svakoj stranici se govorilo o "genocidnom i ustaškom karakteru hrvatskog naroda", spominjala se "vatikansko - kominternska" urota
protiv Srbije. Neprestano je uspoređivan položaj Srba u Hrvatskoj s
položajem Srba na Kosovu. Beogradski dvomjesečnik Duga ovako je pisao: "Spaljena
žetva, pobijena stoka, opljačkano voće i povrće, štale i ambari u
plamenu: tokom 20 godina, sve to na Kosovu objašnjavano je zlosrećnim
susedskim svađama. Ali danas, Srba i Crnogoraca takoreći više i nema na
Kosovu. Ista stvar se upravo događa i u Dalmaciji: nacionalističke
bande uništavaju imovinu srspkih seljaka. Da li ćemo i tamo
prisustvovati masovnom iseljavanju Srba?" A u to vrijeme na čelu hrvatskih komunista bio je Stanko Stojčević, Srbin.
09.07.1991.
TITOGRAD
- U Crnoj Gori počela je mobilizacija pripadnika JNA. Tijekom
srpnja i kolovoza, uspješnost odziva na mobilizaciju iznosila je 100%.
U agresiju na Hrvatsku uputilo se je oko 60 000 pripadnika JNA iz Crne
Gore. (M. Bulatović, 2003.).
BEOGRAD
- V. Kadijević izvješćuje Jovića o svom telefonskom razgovoru s ruskim
ministrom obrane Jazovim koji mu je negativno odgovorio na zahtjev za
tajnom kupovinom dodatnog naoružanja od Rusa. Ministar Jazov najavljuje
„Jugoslaviji“ samo diplomatsku pomoć SSSRa.
OSIJEK
- Srpski teroristi spalili hrvatsko selo Ćelije u
Slavoniji, a u Aljmašu ubili hrvatskog gardistu Jerka Bukića. Prva
granata pala je i na sam grad Osijek.
GLINA
- Tenkovi JNA blokirali policijsku postaju u Glini. Na prostoru Gline razmješteni su i djelovi Specijalne jedinice PU Bjelovar.
VIROVITICA
- Iz kruga virovitičke vojarne začula se snažna eksplozija, što je
uznemirilo građane Virovitice. Doznalo se da je došlo do aktiviranja
mine koju su u krugu vojarne postavili pripadnici JNA, kako bi se
spriječio eventualni iznenadni napad u vojarnu izvana. Istoga dana noću
otvorena je vatra iz jurećeg automobila na grupu pripadnika ZNG, vatra
je uzvraćena, a ozlijeđenih nije bilo.
KARLOVAC
- Srbi su u Karlovačkom području počeli i vojno djelovati, osobito iz vojarni u kojima su postavili topove i drugo oružje.
- Oficiri JNA Boro Ercegović, Vojin Karamarković, Drago Dragić
dijele pozive po Krnjaku, Lasinji, Tušiloviću, Sjeničaku i pozivaju
rezerviste u vojarnu Logorište.
- izvršen minobacački napad na Lasinju i Topusko.
09.07.1992.
HELSINKI
- Predsjednici Hrvatske i BiH, dr. Franjo Tuđman i Alija
Izetbegović, u zajedničkoj izjavi objavljenoj u Helsinkiju, složili se
da zajednički interes obrane treba ostvariti naporima i sredstvima koja
predviđa Povelja UN.
ŠIBENIK
- Okružni sud u Šibeniku osudio generale bivše JNA Ratka Mladića i
Špiru Nikovića, te još pet oficira jugoslavenske vojske na ukupno 125
godina zatvora.
09.07.1993.
KARLOVAC
- Četnici granatirali Turanj.
09.07.1995.
SREBRENICA
- Bosanski Srbi, nastavljajući ofenzivu na Srebrenicu, napali i
dvije promatračke postaje UN-a i zarobili 15 nizozemskih pripadnika
UNPROFOR-a.