Milošević krajinskim Srbima: 6000 Hrvata branilo je Vukovar pola godine, a vi Knin ni 12 sati!

Agencija Sense objavila je jučer transkripte sjednica Miloševićeva Vrhovnog savjeta. Transkripti su korišteni na suđenju Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Vojske Jugoslavije, koji čeka presudu za zločine u Hrvatskoj i BiH

ZAGREB - Utekli su ko zečevi, a sada traže da ih Jugoslavija brani, obrušio se Slobodan Milošević na Milana Martića i krajinsko vodstvo na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. nakon operacije Oluja.

“Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije!”, ruga im se Milošević.

Transkripte sjednica Miloševićeva Vrhovnog savjeta obrane objavila je jučer agencija Sense koja redovito prati rad Haaškog suda. Transkripti su dokazni materijal sa suđenja Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Vojske Jugoslavije, koji čeka presudu za zločine u Hrvatskoj i BiH. Transkripti su važni jer dokazuju pomoć Beograda vojskama pobunjenih Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Pitanje je koliko bi transkripti sastanaka Miloševića i vodstva JNA mogli biti korisni obrani generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Na primjer, Gotovina i Markač osuđeni su zbog neselektivnog granatiranja tijekom kojeg je pobjeglo civilno stanovništvo, no Milošević i generali za egzodus optužuju vodstvo Krajine koje je naredilo povlačenje već prvog dana Oluje. Znajući da je za punu istinu bitna slika događaja i s druge strane, odvjetnici Ante Gotovine pozvali su kao svjedoke obrane bivšeg kosovca Slobodana Lazarevića koji je svjedočio protiv Miloševića, te Milu Mrkšića, zapovjednika Martićeve vojske, osuđenog na 20 godina zatvora zbog zločina na Ovčari.

Mrkšića je Milošević postavio na čelo vojske Krajine na ljeto 1995. godine, neposredno uoči Oluje, i zbog toga ga godinama prati optužba da je poslan u Knin baš zato da bi organizirao brzinsku kapitulaciju pobunjenika.

Nije ga bilo briga

Prema jučer objavljenom transkriptu, Milošević i generali dijelili su stav da su krajinski Srbi sami krivi za Oluju jer su odbili sve mirovne prijedloge. I pritom se nisu ni pokušali braniti.

Nakon Oluje očekivali su da će ih Srbija uzeti u zaštitu tako što će napasti Hrvatsku, no Milošević i generali odbacuju te ideje kao idiotske.

Vojska Srbije očigledno je pred rasulom: nafte imaju za šest dana, čuje se na sastanku. Zato su svima puna usta mira i mirovnog plana. Prema transkriptu, Milošević tjedan dana nakon Oluje nije znao tko je naredio evakuaciju Krajine niti ga je pretjerano briga za to.

Hrvatska Vlada se nije niti potrudila izbaviti Veljka Marića iz ralja srpskog pravosuđa.  Kako je vidljivo iz dokumenta kojega ovdje objavljujem, nama je samo poznato da je odbijeno izručenje Veljka Marića, ali nam nije bilo poznato da je to tako zbog NEMJERNE PROCEDURALNE POGREŠKE, koju se gospoda sa Markovog trga nisu niti udostojala popraviti. Hoće li to učiniti i nakon što je ovaj dokument ‘procurio u javnost?

Zašto hrvatske institucije o ovome šute? Zašto o ovome mediji šute?

Iz ovoga dokumenta razvidno je da su se hrvatske vlasti tek dan prije dolaska Borisa Tadića u Vukovar udostojale podnijeti zahtjev za izručenjem svog državljanina.  I nakon odbijanja tog zahtjeva, Ministarstvo Pravosuđa RH nije učinilo ništa vrijedno spomena u ovom slučaju, iako smo potpisali Sporazum o međunarodnoj pravnoj suradnji 2006. godine, prema kojemu se u ovakvim slučajevima postupak treba voditi u Republici Hrvatskoj uz međunarodni monitoring.

Ministarstvo pravosuđa je prvi zahtjev poslala tek 6.5 mj. nakon uhićenja Veljka Marića, i to nepotpunog, iz kojega je razloga i došlo do neizručenja. Da li je tko snosio ikakvu odgovornost radi neprofesionalnog izvršavanja dužnosti, gospođo Kosor?

Ovo nije posljednji kompromitirajući dokaz. Ostali slijede. Nadam se da će institucije u RH konačno početi raditi svoj posao.

NOTA BENE: 5. siječnja 2011. godine, 21 dan prije rešenja Apelacionog suda u Beogradu, RH pokreće krivični postupak protiv Veljka Marića za ISTI zločin za koji mu se već sudi u Beogradu. Može li se ikome na ovome svijetu suditi na dva različita suda za isto djelo? Ili je to bio uvjet za izručenje Veljka Marića? Zašto onda nije izručen?

Ruski novinar: Da su moje kolege ubili Hrvati, u Rusiji to bi istraživali

Posljednji zapovjednik obrane Kijeva Martin Čičin Šain: Moj susret s Mladićem

ŠIBENIK  Ratko Mladić koristio je samo silu i sa silom je živio. Bio je arogantan i svi su za njega bili nula. Tim riječima Ratka Mladića opisuje Martin Čičin Šain, policajac koji je 1991. godine zapovijedao obranom Kijeva i sudjelovao u obrani grada Šibenika.

Ratko Mladić tada je bio zapovjednik 9. korpusa JNA u Kninu, a upravo je na Kijevo izvršio prvi žestoki napad. 

Zahvaljujući Martinu Čičinu Šainu, zapovjedniku Policijske postaje Kijevo i njegovim kolegama koji su predvidjeli Mladićev plan, svo stanovništvo je na vrijeme evakuirano, a u mjestu je, čekajući napad, ostalo 58 hrabrih policajaca naoružanih sa oko 25 automatskih pušaka i 20-ak »papovki«. 

 Pokušao prevariti

– Što je to bilo. Kijevo smatram svojim novim rođenjem. Rođeni sam Vodičanin, pripadnik milicije od 1973. godine, a potom policije. U rat sam se uključio s pojavom barikada, prvi zadaci su mi bili izviđanja šibenskog, skradinskog i vodičkog zaleđa, a 1. srpnja 1991. godine odlazim na mjesto zapovjednika Policijske postaje Kijevo u kojoj je bilo 58 policajaca.

Prvi susret sa Ratkom Mladićem uslijedio je nakon što smo 3. kolovoza obavili izviđanje brane Peruče gdje su iskrcali 30 tona eksploziva i unijeli ga u branu.  Nakon toga je Mladić došao u Policijsku postaju Kijevo s prijedlogom da izmirimo odnose stanovništva. Ja sam ga primio.

Nije mu se moglo vjerovati. Nije to iskreno mislio, pokušavao nas je prevariti. Očekivali smo napad te smo ja i načelnik policije Nikola Vukošić donijeli odluku da treba evakuirati svo civilno stanovništvo – prepričava Čičin Šain, danas umirovljeni 60-godišnjak. 

Kijevo je tada imalo oko 1.100 stanovnika, većinski hrvatsko mjesto. Nakon evakuacije u mjestu je ostalo njih stotinjak, a i oni su u zadnji čas, dan prije početka glavnog napada sklonjeni na sigurno. 

 – Prva granata pala je 26. kolovoza u 5,18 sati, do 7,15 palo ih je oko 360, a do jedan sat njih preko 1.500. Strašna količina oružja. U 13 sati pokušali su tenkovima ući u mjesto. Jedan od mojih pripadnika je plinskim bocama dignuo cestu u zrak – govori Martin Čičin Šain, dodajući kako se po njima tuklo iz svih raspoloživih oružja, minobacačima, bestrzajnim topovima, iz tenkova, a 34 puta preletjeli su ih avioni koji su na Kijevo sasuli svu silu bombi. 

Oko 16,30 sati u Kijevo su ušli tenkovi, a Čičin Šain je policajcima naredio povlačenje. 
 – Povlačili smo se u tri grupe. Jedna grupa je pritom zarobljena. Kasnije su razmijenjeni. Dvojica policajaca bila su ranjena. Jedan je imao ogrebotine, a drugi geler u lijevoj lopatici veličine kutije cigareta.

Nosili smo ga do vrha Kozjaka mjenjajući se zbog velikog uspona. S vrha Kozjaka smo promatrali kako pripadnici JNA, milicija SAO Krajine i četnici pljačkaju sistematski, kuću po kuću, a zatim ih pale. Cijelo Kijevo je srušeno. Kad su ušli u mjesto tražili su mrtve i ranjene, čak su i grobove otvarali jer nisu vjerovali da nitko nije ranjen ili poginuo. Ali, nikoga nisu našli – naglasio je. 

 Prozreli Mladićev plan

Kroz smijeh se danas sjeća da su ga stanovnici u jednom trenutku prozvali da je izdao Kijevo. 
– Odgovorio sam im i to točno ovim riječima »jebeš kuće, čuvaj guzice«. Jer, kuće ćemo napraviti, a guzice ne možemo. Učinili smo sve što smo mogli s obzirom da je bilo nas 58 i to kako naoružanih. Najvažnije da smo prozreli Mladićev plan, sve evakuirali i da nitko nije stradao – dodao je. 

Nakon toga vratio se u policijsku upravu u Šibenik te je sudjelovao u »rujanskom ratu«, obrani Šibenika od Martićevih tenkova koji su te 1991. godine uspješno zaustavljeni na samom šibenskom mostu. 

 – Obrana Šibenika bila je prvi poraz JNA u Domovinskom ratu. Kakvo je to veselje bilo. To je bila prekretnica rata, ključna bitka koju smo mi dobili i natjerali JNA na povlačenje. Danas, kada sam čuo vijest da je Ratko Mladić uhićen, osjetio sam veliko olakšanje.

On mora odgovarati za zlodjela koja je počinio, ne samo za Srebrenicu i Sarajevo. Mora odgovarati i za Kijevo, Šibenik, Vodice, Škabrnju. Konačno ćemo dočekati pravdu – rekao je Martin Čičin Šain.

VUKOVAR - Pred Županijskim sudom u Vukovaru nastavljeno je u petak, saslušavanjem dodatnih svjedoka, suđenje 14-orici optuženih za genocid i ratni zločin nad civilima 1991. u selu Tovarnik uz granicu sa Srbijom. 

Optuženima u skupini „Miloš Stanimirović i drugi“ sudi se u odsutnosti, a suđenje je počelo u travnju 2010. godine. 

Prema optužnici, u Tovarniku je u agresiji '91.ubijeno 68 mještana, od kojih je 53 ekshumirano iz masovne grobnice u selu zajedno sa tijelom tamošnjeg župnika vlč. Ivana Burika, dok je većina hrvatskog stanovništva bila prognana. U nastavku glavne rasprave, u vukovarskoj sudnici pred sucem Nikolom Bešenskim svjedočilo je u petak troje svjedoka. 

Svjedok Pero Markanović govorio je o saznanjima do kojih je došao o smrti svog oca. Iako nema neposrednih saznanja, u sudnici je rekao kako je od mještana koji su ostali u Tovarniku doznao da mu je otac bio nasmrt pretučen. Rekao je i da je bio na ekshumaciji očevog tijela i vidio njegovu košulju s trgovima krvi. 

Svjedok Tomo Jurić uspio je izaći iz okupiranog Tovarnika, no ne i njegova supruga. -Suprugu su mi ubili, ali ne znam na koji je način ubijena osim što sam čuo da ju je ubio neki iz Valjeva - posvjedočio je. 

Saslušavanjem dodatnih svjedoka suđenje se nastavlja 12. srpnja, a u međuvremenće u Tovarniku biti uzet iskaz svjedoka Joze Vrankića (78) koji zbog bolesti ne može svjedočiti u vukovarskoj sudnici.