'Cilj istraživanja bio je utvrditi način na koji je javna televizija izvještavala o Haškoj presudi, kako je kroz svoje izvještaje rekonstruirala događanja na kojima se proces zasnivao, uz analizu relevantnosti istih za sam predmet suđenja te kako je informirala o sudbini žrtava te ulozi optuženih hrvatskih generala. Istraživanjem smo željeli utvrditi u kojoj je mjeri javna televizija svoje izvještaje o presudi generalima temeljila na iskazima žrtava, opisu njihova stradanja i dokumentarnim snimcima kojima se ono ilustrira te dokazima koji potkrepljuju njihovo svjedočenje', objasnila je Kunac.

Rezultati istraživanja su poražavajući, kazao je Jakovčić, ustvrdivši da su analizom sadržaja 141 minute posvećene presudi generalima od 385 minuta središnjih dnevnika u dva tjedna nakon prvostupanjske odluke u Haagu, utvrdili da rekonstrukcije događaja na kojima se proces zasnivao nije bilo, ali jest mnogo irelevantnih i netočnih informacija vezanih uz sam predmet suđenja. Posebnu zamjerku Kunac i Jakovčić višekratno su HTV-u uputili na račun gotovo posvemašnjega izostanka glasova žrtava, kako u izvještajima o presudi, tako i tijekom vrlo tanašnoga i pristranoga izvještavanja i o procesu suđenja.
Izuzetno ozbiljnu i opetovanu prozivku HTV je od Documente zaradio i na račun nevjerojatne upotrebe glasa javnosti u smislu 'slučajnih' anketa na ulici koje su korištene kao prenositelji poruka i više od stručnih sugovornika i sudionika zbivanja, naime, kako su primijetili Kunac i Jakovčić, građani su nakon samih novinara govorili više i od stručnjaka, odvjetnika, političara, politologa, sociologa. Vox populi je umjesto ilustracije različitih stavova javnosti služio kao gotovo uniformiran stav, pri čemu se često mogao čuti i govor mržnje, upozorili su iz Documente. Posljedica toga je da su neinformirani građani informirali neinformirane građane pred televizorima, zaključio je Jakovčić.

Izostanak činjeničnog prikaza i glasa žrtava nasuprot iznošenju irelevantnih informacija i paušalnih ocjena pridonijeli su manipulaciji i propagandi kao u najgorim vremenima 90-ih, kad smo svjedočili neprofesionalnom ponašanju javne televizije i izobličavanju profesionalnih standarda u vidu dezinformiranja i manipuliranja, oštro su prozvali javnu televiziju iz Documente, navevši primjere za svaku od navedenih zamjerki, od kojih se mnoge ponavljaju i dalje.

Kao najproblematičniji, izdvojeni su središnji 'Dnevnik' na sam dan presude te posebno neprofesionalne emisije 'Dnevnika 3' pod uredničkom palicom Dijane Čuljak u kojima su gostovali Jure Radić i Davor Domazet Lošo, koji su odgovarali na nepotrebna pitanja i sami ili na zahtjev iznosili irelevantne informacije. Dnevnik emitiran 15. travnja kojega je uredila Sandra Križanec Jakovčić je nazvao 'propagandnom nakazom zbog koje odgovorni trebaju snositi sankcije'. O presudi nije dano činjenično obrazloženje, nije objašnjeno kako je do nje došlo, krivo se tumačilo situaciju oko Brijunskog transkripta, kao i pogrešno predstavljalo da je riječ o presudi Hrvatskoj i Oluji, a izostali su argumenti, činjenice, kontekst i ozbiljna analiza, upozorili su Jakovčić i Kunac na temelju istraživanja koje je, ističu, bilo volontersko, sami su ga željeli provesti potaknuti onime što su vidjeli i nitko ga nije naručio.



'Novinari i novinarke te urednici i urednice HRT-a kao javne radiotelevizije ne barataju činjenicama, u većini slučajeva iznose paušalne i politikantske interpretacije mimo svih standarda novinarske profesije, ali i samih akata Hrvatske radiotelevizije koji reguliraju tu tematiku, poput Etičkog kodeksa', zaključio je Jakovčić, izrazivši nadu da će jednoga dana zbog toga netko i odgovarati, istaknuvši da ovdje nije riječ o zadiranju u novinarske ili slobode obrade, nego o potrebi poštivanja profesionalnih uzusa.

Valja podsjetiti da su Documenta te niz drugih nevladinih udruga već prozivali ne samo HTV, nego i većinu medija kao krivce zbog reakcija javnosti na presude generalima kao posljedicu rezultata niske informiranosti o tome što se događalo u kolovozu 1995. i uopće na suđenju u Haagu, kao i da su mediji proizveli stanje uzbune i opće mobilizacije. Šok koji je uslijedio u javnosti nakon presude, naime, djelomično je povezan s time što se mjesecima prije presude stvarao dojam da će presuda biti oslobađajuća, čime je doprineseno eskalaciji stava kojim se opravdavaju zločini počinjeni s hrvatske strane, a u medijima se davalo puno prostora obrani, dok je malo mjesta ostavljeno žrtvama i njihovim obiteljima, zamjerka je udruga.

S obzirom na sve to, Jakovčić i Kunac upitani su zašto je istraživanje bilo posvećeno samo HTV-u, a ne i drugim medijima kako bi se mogla napraviti kvalitetna komparacija, na što je odgovor bio zasad da nije bilo dovoljno vremena za tako veliku analizu, te da je 'Dnevnik' HTV-a, unatoč 'televizijskim okršajima za gledanost' i dalje ipak središnja informativna emisija važna javnosti, a pogotovo zato što je riječ o javnom mediju. Na opasku da HRT uključuje radio, a ne samo televiziju, pa se postavlja pitanje zašto nije analiziran i radijski program, također je ukazano na nedostatak vremena, međutim, nije isključena daljnja analiza, baš kao što će, kako su najavili iz Documente, a željno ih se iščekuje, sljedeći rezultati biti oni iz istraživanja 'Dnevnika 3' i 'Pulsa Hrvatske' te 'Hrvatske uživo', emisija HTV-a s kojeg, premda zamoljeni, nisu imali komentar na Documentinu prozivku što i ne čudi s obzirom da je u međuvremenu v.d. urednika Informativnog programa HTV-a postao Dražen Miočić, koji je godinama za HTV izvještavao iz Haaga.