U svakom ratu - bio on o(d)bramben, napadački, zajebantski, vaki-naki... su mogući ZLOČINI. Za mene lično je to već u startu apsurd, jer je svaki rat po meni zločinački, po defaultu, ali ostavimo sada po strani moje anarho-liberalne predrasude. Elem, postoji nekakva ženevska konvencija o ratovanju, postoji nekakvo medjunarodno pravno odredjenje rata, a u produžetku i ZLOČINA u ratu, tj. RATNIH ZLOČINA.
Ja mogu da razumem ozlojedjenost običnog hrvatskog gradjanina kada se na tapetu nadju hrvatski vojnici ili oficiri jer je za njih najbitnija činjenica da je Hrvatska bila napadnuta, tj., da je vodila o(d)brambeni rat protiv srpskog (ili jugo-četničko-komunističko-velikosrpskog) agresora. Kažem, "mogu da razumem", ali na njihovu žalost, tu se priča ne završava. JER, prema istim kodeksima ratovanja, čak i napadnuta strana je kadra izvršiti (RATNI) ZLOČIN!!! Štaviše za utvrdjivanje odgovornosti u nekom zločinu UOPŠTE NIJE BITNO ko je agresor a ko je se branio!!! Ergo, činjenica da je se Hrvatska - kao suverena država i kao narod unutar svojih medjunarodno špriznatih- branila nikako UNAPRED NE ABOLIRA sve njene oružane snage od onoga što i dalje, prema medjunarodnim konvencijama o ratovanju, potpada pod RATNI ZLOČIN.
Da se poslužim krajnje banalnim i zasigurno, odvratnim primerom (Bogu hvala i hipotetičnim). 1941. godina je. Srbija je okupirana - što od Nemaca, što od Madjara i Bugara. U nekom malom mestu kraj Pirota, grupa četnika kreće u akciju. Upadaju u kuću koju su uzeli za sebe glavnokomandujući Bugarske okupacione vojske i njegov zamenik. Ubijaju 2 stražara, uleću unutra i tu zatiču supruge od oba bugarska komandanta. Po kratkom postupku ih prvo siluju, a potom odvlače u šumu gde ih potom muče, opet siluju u naredna dva dana i na kraju - likvidiraju (utvrdili su da od njih "nema vajde") .
Bugari jesu okupatori, jesu - u principu zločinci - ali je i ova akcija "hrabrih" bradobja - zločin i oni će kad tad odgovarati pred nekakvim tribunalom.
Sledi nastavak... ili "Šta Trileone misli o akciji Oluja".