Dovoljno ti je vidjeti kakva se izdrkotina od muzike najčešće sluša vikendom u kafićima i klubovima pa da skužiš kud je sve otišlo..Ne ide mi u glavu da se neko može zabavljat uz zvukove arkanove četnikuše i inih izvođača..

pa tko sluša cajke?
debili bez iti jedne moždane stanice,te gradske droljetine
dovoljno ti je samo bacit pogled na takvo mjesto i vidjet ces upravo ovakve gore nabrojane

problem je ovaj....ljudi koji to nisu dozivili i nisu nikog izgubili,njima je to malo teze za shvatiti
pogotovo mlađim generacijama koje su rođene poslije rata...vjerujem da većina njih pogled na rat imaju kao mi na hitlera i ww2...(dobro ne bas tako jer je to ipak dosta davno bilo...ali nije ni to daleko od istine)...sto bi bilo...''ah bio je to jedan idiotski rat,di su nas srbi napali...al nit sam ga vidio nit prozivio...pa ono...sta ja imam s time?''...vjerojatno im se to mota po glavi

gledam danas ovaj vukovar kako je to bilo u to doba...sjecam se bas tog vremena...cijela nasa ulica (od nas malo preostalih koji nisu pobjegli) se skupili u jedan podrum kod nekog susjeda i tu zimu smo proveli tamo prakticki non stop...vani minus 15 a mi po cijeli dan u podrumu koji je bio kao hladnjača jer naravno da nije bilo grijanja a okolo nas tutnje granate...geleri...meci...
uvijek sam imao osjecaj (pogotovo kad sam se sjetio americkih filmova) da kad padne granata u ulaz od podruma da ce nas sve unutra zive zakopat...jedno vrijeme smo cak proveli u jebenoj pušnici kod susjeda.......posto nitko nije imao podrume u blizi moje kuće jer su podzemne vode vrlo visoke,morali smo se tako snalaziti
pa je susjed zazidao zid oko pusnice...i doneo velikih stabala iz sume pa ga cijelog prekrio ..i onda jos okolo postavio vrece s pijeskom...i bas na moj rođendan vojarna u vinkovcima u kojoj je jos bila JNA objavi rat nasoj vojsci i krene udarat po cijelom gradu oko 4-5 popodne...i svi gosti koji su mi dosli na rodjendan i ljudi okolo usli u tu pusnicu...znaci jbt nas skoro 30 je bilo u prostoru 2 sa 2m...i nismo izasli odatle ni na zrak 2 dana...jer su granate fijukale svuda okolo...
par dana kasnije naravno kako djeca uvijek budu znatizeljna....pao mrak i vidimo nesto malo dalje od nas gori...a granate padaju...mi misli da su srbi zapalili centar grada i nas 2 kretena se popnemo na njegovu garažu i uzeli mi majstori dalekozore i idemo gledat sta to gori...kad ono snajper opali i metak mi proleti 20-30 cm udesno od moje glave...nemoram ni pricat kako smo se tad bili usrali da smo skoro skocili dolje s garaze...al sam tada dobio batina u pm.....isto tako i kad smo se igrali ispred kuce u pijesku i nasli neexplodiralu minobacacku granatu...i moj bratic krene to dirat rukama...sreca pa ja oso na vrijeme po staru da zove starog da dodje s polozaja da to odnesu...
sve ostalo vrijeme sam proveo u svojoj kuci,koja nit je bila skroz dovrsena (jer ju poceli radit 1989) nit je imala podruma nit ista...i svako vecer kad sam lezao u krevetu a granate padaju oko moje kuce,jedino sto sam radio je gledao u strop i samo cekao kad ce past granata na moju kucu i da vise zavrsimo s time da se nemoram bojat...
sreca pa su mi u bascu pale 3-4 i u dvoriste 1 granata,a niti jedna direkt na kucu...pa je kuca bila samo od gelera i metaka izresetana...
imao sam punu ogromnu kutiju gelera i metaka i igrao se s time po cijele dane...(nazalost neznam di mi je to sve nestalo...vjerojatno stara bacila kad je prosao rat jer joj bilo dosta toga...)
inace i moj pas je prozivio cijeli rat u svojoj kucici...pa nakon kraja rata tamo krajem 1995...i dalje je cim cuje bilo kakve sirene..ili pucnjeve (pogotovo za novu godinu) a nedaj bože da grmi...on se tresao uvijek u kucici i zavijao i stenjao od straha...

inace sjecam se i to kad su na tv-u objavili da je vukovar pao...i onda prikazuju vinkovce u plamenu....kino,knjiznicu.crkvu i ostale stvari koje su zapaljene...i onda ko dan danas se sjecam na tv-u kad su rekli da su vinkovci pali...ljudi oko mene svi placu nitko nezna sta ce...i na kraju je ispalo da su hvala bogu krivo objavili na tv-u...
sjecam se kad je stari doso do nas u podrum da vidi jel smo zivi...i svi pitaju jel su i nasi vinkovci pali...jel moramo i mi sad ici ko vukovarci van...oce nas sve pobit ovo ono...

ovo je samo mrvica jednog mog iskustva...ali nekome tko to nije doživio i ovo je dovoljno....
krasno djetinjstvo...zar ne...

tužna i dirljiva priča 

allen @ prestrašno..

Allene, bokte, pa napiši knjigu... hvala što si i ovo napisao.

"gledao u strop i samo cekao kad ce past granata na moju kucu i da vise zavrsimo s time da se nemoram bojat"
aj u qrac...

da, nisam htio ništa pisat, ali i ja sam na toj rečenici zastao dok sam čitao.

čovik se dobro zamisli

kad ti svaki dan tutnji oko kuce. a cijela kuca se trese i vibrira koda je potres a ti u strahu da je to kraj,valjda taj osjecaj zbog tolikog straha dođe sam po sebi jer valjda vise nemozes trpit iz dana u dana u dan sve to,a pogotovo jer sam tada isao u osnovnu skolu pa sam bio dijete jos,tesko je i starijima bilo to podnijet a ne djeci koja ni neznaju zasto se to događa (ja tada skoro pa nisam ni znao zasto se taj rat vodi..i zasto nas srbi napadaju)...i tako svaki sljedeci dan tko zna koliko mjeseci...i onda kad ujutro kad prestane granatiranje izadjes van pa vidis svaki dan sve vise srusenih kuca oko tebe i cujes...ovaj poginio...onaj poginio...uvijek imas osjecaj da ces i ti jos malo...i da je mozda vec danas tvoj kraj...a mislim i odrasli ljudi se boje u ratu a kamoli djeca...a posto sam tada bio dijete tako sam se tada osjecao....i bio sam pripremljen na to da je kraj (pogotovo nakon onog kad je vukovar pao i kad su govorili na tv-u da su i vinkovci gotovi...a posto smo udaljeni 15ak km maksimalno to je znacilo da su nam 100.000 ili koliko vec srba,prakticki na pragu....)
inace prezivjela vukovarska vojska je bila smjestena u mojoj osnovnoj skoli koja je nekih 100m od mene...pa su srbi iz susjednog sela (Mirkovci) znali da su ovi tamo pa su malo malo udarali po njima...tako da je cudo da mi kuca nije srusena...
mislim stvarno je to bilo cudno razdoblje...tesko zamislivo...mi odemo igrat nogomet na to igraliste ispred skole..kad izlazi vojska i postavlja minobacace da puca po srbima(jer su imali neke dojave da ce jos malo biti sprsko granatiranje vinkovaca)  a nas tjera kućama..i onda su ispaljivali minobacace upravo s betonskog igralista....sad kad o tome razmisljam ...bome nevjerojatno
al valjda posto sam bio dijete...svega toga nisam bio ni svjestan niti uzimao to sve tako ozbiljno...(zato mi stara i je izludila na živce jer sam ja budala uvijek negdje iso na nogomet ili nesto ,a oglasi se uzbuna a mene nema kod kuce...pa stara trci i trazi me )
sjecam se i kad sam iso sa starim na tekme od Cibalije...nikako mi bome nije bilo svejedno..uvijek bio neki cudan osjecaj da ce ovi iz Mirkovaca pocet raketirat....
tada je bome cijeli stadion bio u vojničkim odorama...svi su sa položaja dolazili na tekme...i što je zanimljivo..u ratnom stanju je dolazilo vise ljudi nego sada...nevjerojatno