Captain Jack

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 21.09.2008.
Poruka: 25.368

18. studenog 2011. u 22:30

U jbt allen,baš dirne ova tvoja priča..

Meni je bil bed dok bi se sirene (koje su bile točno preko puta moje kuće) uključile i dok smo morali u podrum,al ovo je prestrašno..Taman dok netko pita zbog čega ne oprostit,ovaj post ti dođe ko odličan odgovor..

oskotok je napisao/la:

isto tako, ja vam mogu iz prve ruke potvrdit da je veliki broj mladih ravnodušan prema tome. meni je to neshvatljivo, dal je problem u njima samima ili u nekima koji su im ipak trebali usadit neko poštovanje i zahvalu, ne znam.

Vidi cijeli citat

Da se vratim još malo na ovo tu..Dio krivice snose i udžbenici iz povijesti koji sadrže sramotno malo gradiva o Domovinskom ratu,i to se obrađuje na kraju 4.razreda srednje škole,na svega par desetina stranica,taman da obradiš to gradivo za koji tjedan (bar je tak bilo dok sam ja bil u srednjoj,sad jel se možda nekaj promijenilo,ne bi znal,ali čisto sumnjam)..
Da je pameti o Domovinskom ratu bi se učilo barem jedno cijelo polugodište,ako ne i duže,da se do najsitnijih detalja zna kroz kaj su naši ljudi prolazili..

nek i Krušlin vidi Rija, al Hrvatsku sine voli

Obrisan korisnik

Pristupio: 12.05.2008.
Poruka: 50.334

18. studenog 2011. u 23:29

inače ko je gledo ovaj dokumentarac Posljednji rez što su Srbi snimili možda je primjetio jednu stvar,Srbi prvo bacaju cvijeće na tenkove što idu na Vukovar,a onda jako brzo,možda mjesec-dva nakon toga drme ispred vojarne ili što bi oni rekli kasarne i ispitivaju di su im djeca i tak to,veoma interesantno kak se sve jako brzo promijeni......ali isto tako je interesantno kak nikad,al baš nikad,ne čuješ o njihovim poginulima,nit ikakvih udruga poginulih,ali ništa,ono znaš šta znači ništa,nula,nada,zero

Obrisan korisnik

Pristupio: 12.05.2008.
Poruka: 50.334

18. studenog 2011. u 23:54

ovdje se vide svi murali u vukovarskoj u Splitu

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.01.2008.
Poruka: 3.935

19. studenog 2011. u 00:03

dimnjacar je napisao/la:

leonard cohen je napisao/la:

O Andriji MarićU Pauku mi je pričao prijatelj, njemu su pričali u vojsci o njemu, da je čovjek ranjen masu puta, da su ga geleri izrešetali i čovjek pobjegne iz bolnice takav da može stati na prvu crtu. Kasnije su ga navodno naši slučajno ubili u BiH, ne znam da li je to istina, tko zna više može potvrditi.
Evo sad kad vidim na stotine lumina u gradu, stegne me oko srca, izmješami se ljutnja na četnike, ponos, zahvalnost i još tisuću drugih osjećaja...

Vidi cijeli citat

Matijas, nije Maric.

On je bio zapovjednik oklopnomehanizirane bojne 4. gardijske. Njegovi su oklopnjaci rasturili Mladicevu vojsku, sve sto su poslali, Matijas je potaracao.

Rojsovi bageri naprave "grudobrane", tenkovi se pozicioniraju, Matijasev zapovjedni tenk uvijek je bio na prvoj crti, i onda nastane tarapana po srpskim polozajima koji su se ukopavali panicno i na brzinu tijekom povlacenja na rezervne polozaje, dole tenkovi a od gore Mi 24, ono sto prezivi od Mladicevih trupa, bjezi glavom bez obzira. Mnogi nisu znali ni gdje se nalaze jer su Srbi slali pojacanja iz Istocne Bosne, lokalni Srbi su se razbjezali kad su vidjeli sta na njih ide.

Poginuo je kod Mrkonjic grada od neprijateljske vatre, jer je uvijek bio na prvoj crti kao i ostatak zapovjednistva cetvrte.

Vidi cijeli citat

Ovo nije istina jer pouzdano znam da je Matijašev tenk pogodio hrvatski vojnik na položaju kod Mrkonjić grada u akciji Južni potez. Pogodio ga je na zapovijed nadređenog jer nisu mogli znati je li se to vraća zapovjednikov tenk koji je išao iza brda u izvidnicu ili je to bio srpski tenk koji kreće u napad. Naši i srpski tenkovi su bili istih modela, a razlikovali bi se što bi naši skidali prednji mislim lijevi branik kad nisu bili u borbi. Matijašev tenk je imao oba prednja branika.

Velika tragedija na zadnji dan rata...

Obrisan korisnik

Pristupio: 21.10.2006.
Poruka: 8.242

19. studenog 2011. u 09:26

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/necuveno-unisten-spomenik-hrvatskim-braniteljima-u-borovu-selu.html

Obrisan korisnik

Pristupio: 06.03.2010.
Poruka: 28.213

19. studenog 2011. u 09:55

Captain Jack je napisao/la:

U jbt allen,baš dirne ova tvoja priča..

Meni je bil bed dok bi se sirene (koje su bile točno preko puta moje kuće) uključile i dok smo morali u podrum,al ovo je prestrašno..Taman dok netko pita zbog čega ne oprostit,ovaj post ti dođe ko odličan odgovor..

oskotok je napisao/la:

isto tako, ja vam mogu iz prve ruke potvrdit da je veliki broj mladih ravnodušan prema tome. meni je to neshvatljivo, dal je problem u njima samima ili u nekima koji su im ipak trebali usadit neko poštovanje i zahvalu, ne znam.

Vidi cijeli citat

Da se vratim još malo na ovo tu..Dio krivice snose i udžbenici iz povijesti koji sadrže sramotno malo gradiva o Domovinskom ratu,i to se obrađuje na kraju 4.razreda srednje škole,na svega par desetina stranica,taman da obradiš to gradivo za koji tjedan (bar je tak bilo dok sam ja bil u srednjoj,sad jel se možda nekaj promijenilo,ne bi znal,ali čisto sumnjam)..
Da je pameti o Domovinskom ratu bi se učilo barem jedno cijelo polugodište,ako ne i duže,da se do najsitnijih detalja zna kroz kaj su naši ljudi prolazili..

Vidi cijeli citat

u 4. razredu srednje nema povijesti, barem kod mene.

u 3. razredu se uči zavičajna povijest, a domovinski rat pred kraj drugog, ono kad je skoro kraj, kad svi već čekaju da završi i slično.

u udžbenicima npr. o Oluji stoje ravno 2 rečenice.

jedino treba imat sreću da ti predaje neki profesor koji želi te mlađe generacije podučit. ja sam imao tu sreću - govorio je puno o tome, pogledali smo mislim 4 dokumentarna filma o ratu, izrađivali plakate.

Vilenjak

Moderator

Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 93.039

19. studenog 2011. u 11:04

Nečuveno: Uništen spomenik hrvatskim braniteljima u Borovu Selu

Vukovar, 19.11.2011., 08:24

Naš čitatelj nam je poslao fotografije uništenog spomenika hrvatskim braniteljima u Borovu Selu.

Uništen spomenik hrvatskim braniteljima u Borovu Selu (Foto: Čitatelj) - 3

Uništen spomenik hrvatskim braniteljima u Borovu Selu (Foto: Čitatelj) - 2

Uništen spomenik hrvatskim braniteljima u Borovu Selu (Foto: Čitatelj) - 1

Uništen spomenik hrvatskim braniteljima u Borovu Selu (Foto: Čitatelj) - 3

Čitatelj je jutros slučajno prolazio pored spomenika i zatekao ovaj užasan prizor. Svijeće su slomljene na komadiće i aranžmani su razbacani, a na spomenik je bačen vosak iz svijeće. Čitatelj kaže da je prizor strašan, posebno sada na 20-tu obljetnicu pada Vukovara.

Danas će se u sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, ispred ostataka nekadašnje zgrade Borovo Commercea u čijem se podrumu nalazio odjel vukovarske ratne bolnice i sklonište, komemorativnim programom 'Žrtva Borovo naselja za domovinu' obilježiti 20. obljetnica stradanja te vukovarske gradske četvrti u Domovinskom ratu.

Domovine sin

Obrisan korisnik

Pristupio: 08.04.2011.
Poruka: 548

19. studenog 2011. u 11:06

ugledni lijecnik, psihijatar...vojo stanimirovic..za cetnikovanje po hrvatskoj..
kazna..saborska mirovina..

Obrisan korisnik

Pristupio: 23.10.2011.
Poruka: 10.240

19. studenog 2011. u 12:16

Ti koji su to napravili bi da se mene pita ostali bez ruku i deportirani u Srbiju. Četnik uvijek ostaje četnik...

šef

Mali dioničar

Pristupio: 18.06.2011.
Poruka: 5.221

19. studenog 2011. u 13:02

Rijetko o ovome razgovaram, nadovezat ću se na oskotoka i Kapetana.

Rođen sam sredinom rata, prošao sam svega i svašta, a da se ne sjećam ničega. Saznaš sitnice kroz priče bližnjih... Moram reći da sam bio prilično ravnodušan u vezi svega toga, kao što kaže oskotok. Rekao bih da je stvar u neinformiranju. Jednostavno nisam znao što se sve događalo, kako ni zašto.
A kako dolazi do te opće neinformiranosti? To je ono što me najviše zanima. Većina o ratu i svim tim stvarima samo šuti i ponavlja neke floskule tipa "bilo pa prošlo", "nećemo o tome", čak i one "bilo je bolje prije" u smislu omalovažavanja i neopravdavanja rata... E sad, kako je bilo prije - ne mogu komentirati, no sumnjam da je bilo upola ovakve slobode govora i kretanja kao što je danas. Danas svaka budaletina može reći što god poželi. Meni paše, radije nego da strahujem da me netko lažno optuži da sam nešto samo rekao, kamoli učinio, te da me se zato sankcionira ili što već. Možda ulazim u ekstreme, ali shvaćate što hoću reći.
Allene, istina, tko nije nikoga izgubio niti doživio tako nešto, teže će shvatiti. Bitno je da - može shvatiti. Ako želi. Držim da svim mladima, posebno nadolazećim generacijama, moramo pružiti šansu da shvate. Objasniti sve što se i kako se dogodilo, neka dalje sami procijene. Naglasak na "sami".
Hrpa diletanata sluša cajke, to stoji. Sve oke, slušaj što hoćeš, ali nemoj mi odmah nakon toga lomit čaše i plakat i skakat na Thompsona ili Škoru.
U srednjoj školi su nas vodili u Vukovar i Jasenovac na isti dan. Vjerovali ili ne. Ne razumijem tu praksu. Prije mi to nije budilo neke osjećaje, kamoli neko nerazumijevanje. Onda su mi se starci lagano pobunili i malo razvezali jezik o cijeloj priči. Javilo se zanimanje i cijenjenje. I tako, odemo mi do Jasenovca, slušamo bajke o apsurdnim brojkama od tko zna koliko stotina tisuća žrtava, da bi kasnije završili u Vukovaru, bolnici, groblju, Ovčari... Neću zaboraviti taj posjet bolnici. Pokrenuli su nam onaj kratki memorijalni filmić i jednostavno vrijeme stane. Da ne spominjem tjeskobu i gnušanje na daljnjem razgledavanju. Muka je gledati sve one krevete, skučene hodnike i sobice, razrušene zidove, slušati priče o granatama od ljudi koji su tada bili unutra, gledati ona imena na zidovima... Nemoguće je ostati ravnodušan. Posjet Ovčari neću ni spominjati, nešto prestrašno... Eto, još ovo pišem s povećom knedlom u grlu.
Putem tamo ekipa (dobar dio srednje) je pila i pjevala cajke u busu. Pri povratku - ista stvar. Nevjerojatno kako ljudi nemaju nikakvog suosjećanja. Mnogi čak i nakon što saznaju sve iz prve ruke. Tih par dana (taj i par poslije) značilo mi je zaista previše. Nakon što sam se pozanimao za jedan od najvećih vojnih pothvata (simpatična usporedba s Termopilom u jednom prethodnom postu), to mi je potpuno promijenilo poimanje (S)Lijepe naše, posebno žrtvi koje su uzete da bi nam se omogućilo sve ovo, čak i ovaj forum.
Tražio sam sada klip na YT o jednom posjetu HRT-a bivšoj srednjoj i ispitivanju učenika o Domovinskom ratu (i to onih s dodatne iz povijesti pri predavanju Ante Nazora), no nisam našao. Svi se nešto smijulje, nitko ne zna 2 riječi reći, čak ni što je Krvavi Uskrs.

Boli me ravnodušnost većine sunarodnjaka u pitanju 20. obljetnice masakra.
Boli me kada vidim udžbenik koji svemu tome posveti dvije stranice.
Boli me kada klinci kao muhe bez glave skaču na pjesme Arkanove žene.
Boli me kada sam državni vrh radi kontra svih domoljubnih uvjerenja i prodaje one koji su nas spasili.
Boli me kada se te iste ljude ocrnjuje po svim mogućim medijima.
Boli me izjednačavanje obrane i napada u svim događanjima prije 20 godina.
Boli me Yusipovićevo pozivanje Tadića na Oluju.
Boli me nekažnjeno uništavanje svih tih spomenika.
Boli me hrvatska stvarnost i stav hrvatske stvarnosti.
Boli me kada vidim da jedan Francuz prepozna veličinu Vukovara nauštrb naših "patriota".
Boli me opraštanje i zaboravljanje.
Boli me nezahvalnost i nepoštovanje.
Boli me podanički mentalitet.

Opće je poznato da Hrvati najbolje reagiraju u daleko najtežim situacijama. Opće je poznato da smo ratnički narod koji nikome nije ostao dužan (iako se uporno trudi prikazati dužnim). Harali smo Europom u vrijeme seobe naroda i onih divljaka, tukli smo Turke prije 500 godina i prije 5 dana.
Želim da se probudi ta trunka hrvatske krvi u svakome i da se jednom počne cijeniti ono što imamo. Ono što jesmo. Dug je to i gotovo nemoguć proces, no zaista se iskreno nadam da će jednom početi. Makar to bilo kada stanje bude nepodnošljivo i kada nam bude višestruko teže nego sada.
Jučer je u Jutarnjem izašao jedan putopisni tekst o Vukovaru prije 20 godina. Ispod njega je bio komentar autora kako se sve to kad tad zaboravi ("...ali i Vukovar će ovakav, brončan i dosadan, jednog dana biti zaboravljen, tek jedna petina Hrvata pamtit će Domovinski rat, druga će teoretski pamtiti tek smiješne filmove o njemu, treća će ga smatrati relativnim, četvrtu odavno više neće biti briga, a peta o tom, kako ste rekli, Daruvaru, Bjelovaru, Vukovaru, ili kako već, iskreno – neće imati pojma")
Veliko hvala svim (palim) borcima koji su nam omogućili našu zemlju i našu domovinu. Potrudimo se da Vukovar živi s nama i u nama. Da se taj ponos prenosi s koljena na koljeno. Da se ne oprosti i da se ne zaboravi.
Hvala!

...uz jednu prigodnu

[uredio šef - 19. studenog 2011. u 13:03]

Growing up means choosing how you're gonna live your life.