12 SIJEČANJ 2012
POSTED IN GRADSKE VIJESTI

Đurđica Pankas, Vukovarka koju su 1991. godine silovali pripadnici agresorske vojske i srpskih paravojnih formacija, prvu je izjavu o zločinu dala 1992, nedugo nakon toga drugu, 2001. treću i prije četiri godine četvrtu; pravnog epiloga nema. Zbog ovog, ali i na desetke sličnih slučajeva danas su predstavnice sindikata Brodosplita, koje su se solidarizirale sa žrtvama ratnog silovanja, predale Državnom odvjetništvu u Zagrebu više od 1.700 potpisa te su tražile hitno procesuiranje odgovornih za silovanja za vrijeme Domovinskog rata.

Pankas kaže da je nitko nikada nije pozvao niti pitao za te prijave. Vukovarka Ružica Erdelji, koja je prošla sličan križni put nakon pada Vukovara i iživljavanje četnika, dala je pravosudnim organima dva iskaza. Prije nekoliko je godina, kaže, pozvana na saslušanje, no nakon toga ništa se nije dogodilo, poznato joj je samo da su osobe koje su je silovale u Srbiji.

Zanimljivo je da je Erdelji u rujnu prošle godine bila kod glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji joj je predočio njezin spis. 'On je meni pokazao moj predmet i nikome ništa. Svi su nakon izlaska iz logora morali dati iskaze. Ti su iskazi kod krim policije, a ima ih i udruga logoraša. Ja mislim da to namjerno stoji nekome u ladicama', tvrdi Erdelji.

'Stanimirović je u vojarni pljuvao po nama'

Pita se zašto počinitelji i danas slobodno šeću Vukovarom, zašto hrvatsko pravosuđe ne radi svoj posao. Sumnja da je razlog tome i nedostatak političke volje s obzirom na to da je Vojislav Stanimirović, koji je ponovno u novom sazivu sjeo u saborsku fotelju u ime SDSS-a, za vrijeme agresije i okupacije bio voditelj saniteta 'zapadnog Srema'.

No Erdelji tvrdi da je i bio upoznat i svjedočio zvjerstvima nakon pada Vukovara. 'Stanimirović je na silovane žene doslovno pljuvao u vojarni zajedno s Goranom Hadžićem, a sada se gotivi po Hrvatskoj. Ne može on tvrditi da nije bio u Vukovaru kada sam ga vidjela ja i još mnogi', rekla je Erdelji medijima ispred DORH-a. 'Ja sam ponosna Vukovarka, ja se ne bojim jer se istine se ne treba bojati', zaključila je.

'Obilježeni'

Nakon pada Vukovara, okupatori su na kuće u kojima je još bilo hrvatskih civila, uglavnom žena i djece, izvjesili bijele krpe. To je bio znak da, tko želi, može ući i 'poslužiti se'. Bijela krpa bila je i na kući Đurđice Pankas. 'Ušli su u kuću, sjeli, na stol izvadili bombe i kalašnjikove i tražili nešto za jelo i rakiju. Rekli su mi da ustanem i da idem s njima u drugu sobu. Ako to ne napravim, da će naći načina da do toga dođu. U drugoj je sobi bila moja 12-godišnja kći i 11-godišnji sin, a na stolu bombe. Mislila sam da će ih raznijeti ako se pobunim. Drugi je moju strinu odveo u drugu sobu i onda su se samo zamijenili', prepričala je ova Vukovarka.

Izaslanstvo iz Brodosplita predalo je potpise zamjenici, trenutno odsutnog, glavnog državnog odvjetnika 'Rekli su nam da oni sve to znaju, da će sve što imaju procesuirati, no da bez pojedinih iskaza žrtava ne mogu ništa napraviti', rekla je Blaženka Ercegović iz Nezavisnog sindikata Brodosplita.

Davorka Čolak iz odsjeka za ratne zločine DORH-a kaže pak da im je današnje izaslanstvo ukazalo na probleme, no da DORH procesuira sve slučajeve u kojima postoji prijava, ali da je bez međusobne suradnje žrtava nemoguće išta pokretati. Iz DORH-a kažu da su zakonski okviri takvi, ne precizirajući nalažu li ti zakonski okviri da prijave najprije moraju odležati u ladicama, skupljati prašinu, pa tek kada se žrtve javno pobune, postupke intenzivirati.

Iako su predstavnice Brodosplita pismenim putem tražile prijem u Vladi i u Saboru, do danas im nije dogovoreno. Potpise podrške stoga su urudžbeno predale u zgrade na Trgu Svetog Marka 2 i 6.

Stanimirović: To je laž

Vojislav Stanimirović pak kaže da Erdelji laže jer navodno govori o sredini rujna 1991. godine dok je on u Vukovar stigao tek 20. studenog, nakon pada grada. 'Ona laže i insinuira. Ljudi mi govore da ju tužim no to bi bilo samo dolijevanje ulja na vatru. Želi samo izvući rentu i spominje moju saborsku plaću', rekao je za tportal Stanimirović. Na pitanje imaju li silovane žene pravo na, rentu, kako kaže, s obzirom da su civilne stradalnice, Stanimirović dodaje kako imaju pravo tražiti svoja prava no kako motivi Ružice Erdelji nisu čisti. 'Pljuvanje po nekom nije u duhu moga ponašanja', rekao je i zaključio kako Državno odvjetništvo nije reagiralo na optužbe Ružice Erdelji, pa po njemu tu nema elemenata za proces.

12 SIJEČANJ 2012
POSTED IN GRADSKE VIJESTI

Pozivanje žena silovanih u ratu da se jave, kako je to poručio DORH, pokazuje da država 20 godina okreće glavu od zločina ratnog silovanja te da masovna silovanja nikad nije sustavno istraživala zbog čega su ta zlodjela ostala prešućena i nikad procesuirana, kaže Marija Slišković, predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu.

DORH-ov je poziv uslijedio nakon što su žene Nezavisnog sindikata Brodosplita najavile da će im danas donijeti 1700 pisama podrške zahtjevu, da se masovna silovanja počinjena tijekom agresije na Hrvatsku zakonom proglase ratnim zločinom i procesuiraju. DORH je podsjetio da Kazneni zakon, kao i prije Osnovni krivični zakon RH, koji se primjenjuje na kaznena djela ratnih zločina počinjena tijekom Domovinskog rata, među ostalim zlodjelima obuhvaća i silovanje. Iste odredbe postoje i u Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, dodaju.

Optuženice za logore

– Stoga je skupljanje pisama cilj kojih je da se silovanja priznaju kao ratni zločin bespredmetno – poručili su priopćenjem iz DORH-a. Naveli su i da je u tijeku određeni broj kaznenih predmeta ratnog zločina silovanja, da se dio slučajeva još istražuje te da su u travnju prošle godine optužena po zapovjednoj odgovornosti dvojica zapovjednika bivše JNA. Inače, riječ je o Aleksandru Vasiljeviću i Miroslavu Živanoviću i optužbama za mučenja, silovanja i ubojstva u logorima Begejci, Stajićevo, Srijemska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška.

– Mnogo je žena dalo iskaz još 1991. ili 1992. godine, ali ih odonda nitko nije zvao. A treba i te kako puno snage i podrške da žrtva o toj traumi govori. Čak se dogodilo da su žrtvu naknadno pozvali da svjedoči protiv istog zločinca, ali po nekoj drugoj optužnici, ne zbog njena slučaja! Kakva je to pljuska žrtvi! – govori M. Slišković. Ona je iskaze 14 žena zatočenih u srpskim logorima ujedinila u knjigu "Sunčica". Iz nje izdvajamo jedan iskaz.

"Bili smo u kući kada su došla tri neprijateljska vojnika i pozvala da svi u kući izađu van. Jedan od njih odvojio je mog momka iza kuće u vrt i čuo se rafal, nakon toga pridružio se onoj dvojici. Smjestili su nas u neki auto i odvezli u Dalj, zatvorili su nas u neki svinjac ili šupu koji im je bio zatvor. Nisam ih poznavala. Tu su nas držali tri dana, a onda prebacili u logor Sremska Mitrovica. Mene su tu odvojili i stavili u samicu. Ubrzo nakon dolaska odveli su me u Beograd na saslušanje. Prvo silovanje dogodilo se tijekom noći kada su zatvorski čuvari u moju prostoriju pustili četiri zatvorenika – osuđena za razna kaznena djela. Bili su izuzetno grubi s naredbom: "Skidaj se." Ta silovanja odvijala su se kontinuirano svaku noć za vrijeme zatočeništva u logoru i izvodili su ga na sve načine, koji im je vladao u bolesnim umovima. U tim bestijalnim silovanjima došlo je do začeća, a kada sam već bila u odmakloj trudnoći, više od šest mjeseci, došlo je do spontanog pobačaja. Silovali su me za cijelo vrijeme trudnoće. Prijevremeno sam rodila u ćeliji na podu, gdje sam bila zatočena. Sjećam se da su ušli čuvari i pokupili nedonošče. Nalazila sam se u potpunom rastrojstvu i depresiji, nije mi jasno što se dalje događalo. Odvezli su me u civilnu bolnicu u Sremskoj Mitrovici, tu su me liječili tri dana. Dok sam se nalazila u bolničkoj sobi, bila sam policijskim lisicama vezana za krevet, a pred vratima je stajao čuvar. Vratili su me natrag u kaznionicu u kojoj sam bila do razmjene. U zatočeništvu sam bila devet mjeseci i razmijenjena sam u zadnjoj razmjeni. U logoru sam prošla najstrašnija maltretiranja i mučenja, često ih je provodila zatvorska čuvarica koja mi je rekla da ću, ako i izađem, izaći četveronoške. Silovanja su provodili noću, a mučenje, torture danju, bila je zabranjena komunikacija s ostalima. Čula sam jauke mnogih zlostavljanih. Nakon razmjene odvedena sam u Zagreb, gdje sam prošla sve liječničke preglede. Nakon pregleda smještena sam u prognaničko naselje Velika Gorica. Nisam ostvarila nikakva prava kao ratni stradalnik."

Suradnja s državom

– Žena je, dakle, prošla sve liječničke preglede, a nisu li liječnici dužni prijaviti takvo što? Ako jesu, tko prešućuje? Nema podataka koliko je žena dalo iskaze i kod koga. U vrijeme povratka iz zatočeništva ili dolaska s okupiranog prostora davale su iskaze različitim osobama i institucijama, policiji, inspektorima... Mnogi su bili uključeni u njihov prihvat jer su dolazile u grupama. Svi su davali iskaze, opisivali događaje, popise imovine, imena zločinaca... Gdje je to sve završilo? – pita M. Slišković.

Očekuju, kaže, suradnju s državom, prikupljanje iskaza uz zajamčenu tajnost te procesuiranje krivaca.

Vesna Teršelič: Samo 17 sudskih predmeta

Po našem uvidu, samo je 17 sudskih predmeta o ratnim zločinima koji sadrže i seksualna zlostavljanja civila. U različitim su stadijima, počinjeni dijelom u logorima, a dijelom u privatnim stanovima. Svakako bi ih trebalo biti puno više – kaže Vesna Teršelič iz Documente.

Žene Brodosplita danas će sa zahtjevom da žrtve ratnog silovanja dobiju status žrtava ratnih zločina te 1700 pisama podrške tom zahtjevu doći u DORH, a upoznat će s njim i predsjednike RH, Sabora i Vlade – Ivu Josipovića, Borisa Šprema i Zorana Milanovića.

Britanski i američki topnički časnici: Uspješnost gađanja Hrvatske vojske u Oluji bila bi veliki izazov za najkompetentnije NATO snage

Jučer je Haaški sud dao dostupnim javnosti studiju britanskih i američkih visokih časnika o djelovanju Hrvatske vojske, posebice topništva, tijekom oslobodilačke akcije "Oluja". Posebno značajno kod ove studije je činjenica da su je spomenuti časnici izradili u svojstvu Prijatelja suda (amicus curiae) za drugostupanjski proces protiv generala Ante Gotovine i generala Mladena Markača, a ne kao eksperti obrane, odnosno tužiteljstva.

Studija o djelovanju Hrvatske vojske ima više dijelova a izradili su je Laurie R. Blank (profesorica međunarodnog humanitarnog prava na Pravnom fakultetu sveučilišta Emory), Bill Boothby (general, zamjenik direktora Pravne službe Britanskog zrakoplovstva/RAF), Geoffrey S. Corn (profesor prava na South Texas College, Houston, Texas, umirovljeni brigadir Američke vojske), William J. Fenrick (visoki pravni savjetnik ICTY-a (Haaški sud) od 1994. do 2004.), Odbaciti optužbuPrijatelji suda sa štovanjem traže da Žalbeno vijeće prihvati ovaj Podnesak prema Pravilu 74 Pravilnika o postupku i dokaznom materijalu i ponovno razmotri i odbaci nalaze o nezakonitim artiljerijskim napadima tijekom Operacije "Oluja"prof. C H B Garraway (pravni časnik Vojske Ujedinjenog kraljevstva za ratno pravo), Dean Donald J. Guter (dekan najstarijega Pravnog fakulteta na Sveučilištu South Texas, umirovljeni kontra-admiral Mornarice SAD), Walter B. Huffman (general-bojnik vojske SAD, pravni savjetnik Zapovjednika tijekom Pustinjske oluje), Eric Talbot Jensen (professor ratnog prava na Sveučilištu Brigham Young, bio Zapovjednik međunarodnog pravnog odjela Vojske SAD), Mark E. Newcomb (pravni savjetnik u Mornarici SAD), Thomas J. Romig (bojnik, služio kao glavni odvjetnik Vojske SAD), bojnik Raymond C. Ruppert (dugogodišnja aktivna služba u artiljerijskim900:1Ako se i prihvati svjedočenje sudskog vještaka Andrewa Lesliea da je prihvatljiva pogrješka prve granate od 400 m, u slučaju Knina, izvan tog područja pala je samo 1 granata, od njih 900 jedinicama Vojske SAD, kao časnik i kasnije kao pravnik), Gary Solis (28 godina časničke i zapovjedničke službe u artiljeriji pomorske pješadije (US Marine Corps), akademska karijera u UK i SAD).

Već iz ovoga popisa autora jasno je kako se radi o vrlo stručnoj studiji o čijim dijelovima ćemo šire izvijestiti u posebnim prilozima. Osnovni zaključak njezinoga prvog dijela je vrlo jasan i glasi:

Prijatelji suda sa štovanjem traže da Žalbeno vijeće prihvati ovaj Podnesak prema Pravilu 74 Pravilnika o postupku i dokaznom materijalu i ponovno razmotri i odbaci nalaze o nezakonitim topničkim napadima tijekom Operacije "Oluja".

Iz ekspertnoga dijela studije koja se bavi samo uporabom topništva, a koji potpisuje Robert H. Scales Jr., general bojnik američke vojske s više od 45 godina operativnog, taktičkog i akademskog iskustva izdvajamo nekoliko zaključaka:

Prema Sudu, oko 6% granata palo je izvan "prostora 200 metara" od središta mete. Dakle, 94% granata pogodilo je cilj.

Čak i za najkompetentniju NATO opremu, planiranje i izvršenje, tražiti da se postigne 94% pogodaka (u uvjetima bez izviđača i promatranja učinaka) bio bi vrlo težak izazov.

Ako se i prihvati svjedočenje sudskog vještaka Andrewa Lesliea da je prihvatljiva pogrješka prve granate od 400 m, u slučaju Knina, izvan tog područja pala je samo 1 granata, od njih 900.

Ove zaključke u vlastitim podnescima potvrđuju i generali Američke vojske, general pukovnik Wilson A. Shoffner i general Ronald H. Griffit.