s@lko dinamita$ je napisao/la:
idukar17 je napisao/la:
Osjetio sam svu surovost domovinskog rata.Po činu sam Narednik HV. Teško sam ranjen kod Uskoplja Siječnja 94. Spasila me brza intervencija saniteta jer su me helikopterom prebacili za Split. 90% sam ratni vojni invalid. Da napomenem 91. čerkica tada osmogodišnja ranjena je prilikom avionskog napada kasetnim bombama na moje mjesto.Oporavila se i na kraju završila medicinu
Vidi cijeli citat
na koji si način došao na to bojište? dobrovoljno ili? koliko je pripadnika HV-a koji nemaju korijene iz BiH bilo na tom prostoru u to vrijeme?
Vidi cijeli citat
Možeš vidjeti iz kojeg sam dijela Hrvatske sve če ti biti jasno.DA došao sam dobrovoljno.Nisam morao ići,Imao sam zapovjednu odgovornost kao zapovjednik voda.Mogu ti reči da jednostavno nisam ja kao ni drugi pripadnici moje postrojbe imali izbora. Nije se išlo pjevajući. Tko kaže da je hrabar te da ga nije strah laže. Bezbrojni sastanci i uvjeravanja su održana. Psihički je jednostavno vršen pritisak ili ideš ili demobilizacija.
.Put do boišnice bijo je nevjerovatno dug.Od Osijeka Podravskom magisteralom,Zagreb,Karlovac,Senj pa trajektom Otok Pag.Na Maslenicu tada pontonski most nije se smjelo zbog UNTAESa.Preko Paga prema Zadru do Splita pa prema Aržanu pa u Bosnu do Tomislav grada gdje su nas u jedom selu Livade preuzeli autobusi HVO.Zatim je slijedio nevjerovatno naporan izastrašujuči put. Pt koi je bio probijen preko 2000 metara visoke Vran planine.To je taj famozni Put spasa.tada bi se spuštali prema Ramskom jezeru.Put je bio širok jedva autobus stane.Oko Ramskog jezera došli bi do Prozora pa dalje na crtu boišnice kod Uskoplja- muslimani kažu Vakuf.Put dulji od 30 sati. Tako da ja kao dočasnik jednostavno nisam imao izbora.
