1000. post, i to u ovoj temi. 

pantela  Tako su se u mojoj srednjoj (mislim da čak par mjeseci nakon tog izleta, nisam siguran) fino osramotili kada je Ante Nazor imao predavanje o tome što uzeti za početak rata, tj. koji događaj, bio je i HRT, ispitivao učenike... I krasno, pitaju što je Krvavi Uskrs (još je bilo na večernjem Dnevniku), curice se smiju u kameru i kažu kako nikad čule nisu. A nije da su tik prije toga test pisale. Svakome imalo upućenijem se dizala kosa na glavi....

vejn, fora kod tog izleta je to što se u Vukovaru sve zna u najsitnije detalje prema svima koji su nas vodili (posebno u bolnici), a u Jasenovcu od 30ak "vodećih" ljudi čuješ 30 različitih priča, da ne dodajem tu profesorske... Variraju od 10 000 ubijenih pa sve do par stotina tisuća. Mislim, ako već ideš vodit ljude na takvu, ajmo reć edukaciju, valjda moraš znati približno točne podatke, a ne da, kao i uvijek, znamo sve točno što su srbi radili, a za Hrvate se ne zna jesu li ubili deset ili deset milijuna ljudi. I još to sami Hrvati "ne znaju".

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.