
Domovinski rat
Ovo je jedna skoro potpuno zanemarena bitka a po mom misljenju jedna je od najznacajnijih za kraj rata.
Nakon Oluje gardijske su poslane na odmor, crtu od Grahova prema Resanovcima uzela je 141. odnosno dvije bojne, prva splitska i druga kastelanska, brigada je mjesec dana ranije formirala i trecu pjesacku bojnu uglavnom od mladje ekipe iz Kastela, do 20. godina starosti.
Mladic je to znao, okupio je jednu jaku borbenu skupinu specijalne policije iz Banjaluke i specijalnih postrojvi drugog i prvog krajiskog korpusa, procjenjuje se do 800 ljudi, i napao frontalno posebno crtu koju su drzali neiskusni klinci iz 3. bojne na Vidovica glavici. Panika ocekivana, bjezanija, 2. bojna krece u protunapad bez artiljerijske potpore, najvise ljudi gine zbog nejasne situacije na terenu odnosno ne znajuci gdje su srpski polozaji. Sve se odigrava neka dva kilometra od Grahova, drugi ili treci dan dolazi jedna bojna 7 gardijske iz Knina koja nakon par frontalnih napada vraca izgubljene polozaje na Vidovica glavici i Cigelju koji je kljucna kota na prevoju Derala, 7. gardijska ima par poginulih boraca u ciglani kod Vidovica, sve ukupno u gubitku polozaja i vracanju istih gine preko 40. nasih boraca. Kastela ne pamte gore dane, svaki dan po nekoliko sprovoda.
4. gardijska dolazi iz Splita, ali udaraju sa bocne strane od Srba u Hrvatskoj, tocnije iz Dugopolja i osvajaju vrhove velika i mala Metla sjeverno od Resanovaca, izlaze preko Trubara na Resanovce iza ledja, inace Resanovci su bili najjaci srpski bedem na tom dijelu bojista. Nakon sto 4. uzima Resanovce, dolazi do opkoljavanja Mladicevih snaga koje juznije kidisu na Grahovo.
Tu su Srbi imali velike gubitke u tom okruzenju, ne znaju se brojke oni obicno ne vole iznositi tocne brojke ali citao sam po stranicama grahovske dijaspore u Kanadi i neke tekstove jednog njihovog publiciste sa Kupresa, kazu da se nisu oporavili od gubitaka skoro do kraja rata. Ne toliko brojcano, vjerojatno nije rijec o stotinama poginulih boraca vise stotinjak mozda, koliko sto su to bile njihove udarne postrojbe drugog krajiskog korpusa pa su kasnije morali popunjavati redove postrojbama iz Semberije, Sarajeva i Romanije, a oni niti su poznavali teren niti su imali vremena da se rasporede kako spada.
Sa nase strane procjena je izmedju 40 i 60 poginulih i preko 100. ranjenih, u tih nekoliko dana.
Strasne brojke svakako.
Dosad nitko, pa ni Milorad Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju o slučaju dr. Ivana Šretera
Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca.

Foto: HRT screenshoot
Dr. Ivan Šreter
Navršila se još jedna obljetnica nestanka i mučkog ubojstva pakračkog liječnika dr. Ivana Šretera, koji je početkom Domovinskog rata postao šef pakračkog HDZ-a i šef regionalnog kriznog stožera za Zapadnu Slavoniju. Svi koji su ga poznavali svjedoče da je bio sjajan čovjek, i liječnik i političar, da se zalagao za nenasilje, da se istaknuo po razboritosti i dobroti...
Na njegovo mirotvorstvo nije utjecala ni činjenica da je za vrijeme komunističkog režima, polovicom osamdesetih, osuđen jer je pregledao, kao liječnik bolnice u Lipiku, pacijenta Stevu Majstorovića i pri upisu liječničkoga nalaza u zdravstveni karton u rubriku zanimanje upisao izraz "umirovljeni časnik" umjesto "penzionirani oficir".
Taj izraz „časnik“ stajao ga je pedeset dana zatvora jer je „na javnom mjestu pisanjem vrijeđao i omalovažavao socijalističke patriotske i nacionalne osjećaje građana“! Predsjednik Franjo Tuđman ga je odmah 1990. uočio i imenovao kao pravog čovjeka za vođenje zapadnoslavonskog kriznog stožera, što je smetalo drugoj, srpskoj pobunjeničkoj strani. I to je Šretera na kraju stajalo glave!
Uoči napada na Pakrac, četnici su 18. kolovoza 1991. postavili barikadu na cesti sa ciljem da otmu upravo Šretera, jer su ostale automobile propuštali, a barikada je sutradan uklonjena. Zarobljeni Hrvati odvođeni su u selo Bučje, ali je Šreter zatočen nedaleko Bučja u napuštenoj kući u selu Branešci. Zna se da je bio psihički i fizički zlostavljan i otada mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je odveden u zloglasni logor Bučje gdje je trpio strašna mučenja. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991. godine. Šreterovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Dosad nitko, pa ni Milorad Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju, jednog od osnivača HDZ-a, koji je u svojoj knjizi sjećanja „Nije bilo uzalud“, izdanoj početkom 2008. godine, teško optužio Pupovca upravo za Šreterov slučaj. Degoricija je početkom 90-ih bio član i voditelj izaslanstva RH za pregovore s lokalnim vlastima Srba u RH i prisutnim međunarodnim organizacijama.
U knjizi je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave. A naša je strana pak tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Pupovac je obećao i dalje zašutio. Poslije se pokazalo, što je ovaj znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob.
S Degoricijom sam vodio intervju u povodu izlaska njegove knjige, pisao prikaz knjige, o tome je bilo opširno pisano svojedobno u Večernjaku, a ovdje donosim dio iz njegove knjige koji se odnosi na Šretera:

»Doktora Ivana Šretera upoznao sam u Baraci HDZ-a u Zagrebu. Sam susret i upoznavanje bio je, ja bih rekao, poseban. Živio sam i radio dvadesetak godina u Kutini, obojica smo se začudili da se nismo ranije upoznali, jer je doktor Šreter živio u Pakracu i Lipiku, a to je neposredna blizina Kutine. Ja sam često dolazio u Pakrac i Lipik, a doktor Šreter u Kutinu. Eto, slučajno, prvi naš susret dogodio se u sjedištu HDZ-a u trenutku osnivanja HDZ-a na razini Republike Hrvatske, pa i Pakraca.
Na mene je ostavio snažan dojam. Čovjek velikoga obrazovanja, silne energije, okretan, poduzetan. U to vrijeme naša suradnja bila je velika, dosta česti susreti su nas zbližili. Vrijeme je brzo teklo. Politički događaji iz dana u dan su se mijenjali. Pakračko područje je kipjelo. Osnivanjem HDZ-a i SDS-a, odnosi su se pogoršali na relaciji srpskog i hrvatskoga stanovništva. Srbe vodi radikalni Veljko Džakula, a HDZ doktor Šreter. Džakula je samouvjeren, prepotentan, radikalan, povezan s Goranom Hadžićem i Nikicom Šašićem (Zapadna Slavonija). (...)
Druga strana, na čelu s doktorom Šreterom drži pomirujuće govore.
Traže zajedništvo, razgovore i pregovore. Srbi sve to odbijaju i dovode do već spomenute pobune Srba u Pakracu (razoružanje policajaca Hrvata u policijskoj postaji), a spomenuli smo da je na tu pobunu Hrvatska oštro reagirala i sam pokušaj udara brzom akcijom specijalne policije spriječila. Od toga događaja kod jednog dijela članova SDS-a dolazi do reklo bi se, radikalnih promjena, barem verbalno. Ta promjena najviše se osjetila upravo kod Veljka Džakule. Odnosi Džakula–Šreter nisu se promijenili, dapače, osjećao se sve veći antagonizam i nepovjerenje. Na tu činjenicu u više navrata upozoravao sam doktora Šretera. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek.
Međutim, dana 18. kolovoza 1991. godine dogodilo se njegovo presretanje i zarobljavanje. Odveden je u prostor Bučja ili Kusonja, gdje su ga utamničili, premlaćivali i na koncu likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište, a pogotovu nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno! Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas je obavijeno velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije doktora Ive Šretera.
Nitko od Srba s toga područja nije reagirao niti na vapaj njegove majke prije smrti, da ga barem može sahraniti uz grob njegova voljenog oca, prije nego umre. Ni na taj vapaj nitko se nije oglasio i tu se potvrdila stara narodna izreka: „Stara se dobročinstva brzo zaboravljaju.“
Međutim, jednoga dana, ukazala se neka nada u njegov spas. Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih veći kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i doktor Branko Krivokuća.
Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugoga sanitetskog materijala namijenjenoga pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Kada sam ga saslušao do kraja, dao sam mu prijedlog: „Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku.“ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji. „Dobro, idemo u akciju, i to odmah.“ - odgovorio je. Nije imao nikakvih dodatnih pitanja. Ne pita on: „Kako ću ja do pobunjenih Srba u Pakracu?“
Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći. Popili smo, koliko se sjećam kavu i krenuli u akciju.
Nazvao sam Đuru Brodarca u Sisak. Potvrdio mi je da su ti liječnici zaista uhapšeni s prilično velikom količinom lijekova i drugog materijala, što nije uobičajeno nositi u liječničkoj torbi. Đuri sam objasnio moj razgovor pa i dogovor s Pupovcem. Kad je u pitanju spašavanje doktora Šretera, idemo odmah u akciju. Đuro mi napomene da on ovu dvojicu uhapšenika, ne smije pustiti u Sisku, jer im ne može jamčiti sigurnost.
Cijeli Sisak već bruji o njihovu hapšenju. Rekao sam: „To znaš ti najbolje što možeš učiniti pa mi samo javi da znam što si dogovorio na razini policijske uprave u Sisku.“ Negdje u popodnevnim satima Đuro mi javlja. Dogovorili smo se da ih odvezemo u Karlovac i pustimo jer jedan od njih (Branko Krivokuća) tamo negdje rodom (mislim da je rekao Vojnić). Složili smo se da je to možda najbolja solucija.
Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao a ja za sada nisam.“, pitam „Zašto?“ „Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.“
Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke.
Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila«.
[uredio Vilenjak - 18. kolovoza 2020. u 15:12]
Domovine sin
Na današnji dan 1995. godine Split je dočekao svoje heroje koji su oslobodili hrvatski grad Knin - 4. gardijsku brigadu Hrvatske vojske!
Na čelu mimohoda nalazio se heroj Domovinskog rata Andrija Matijaš Pauk koji je mjesec dana kasnije poginuo u operaciji "Južni potez". Njemu u čast 4. gardijska brigada uskoro je dobila naziv "Pauci".
Autor ove legendarne fotografije je Božidar Vukičević.

Domovine sin
rodjen 10.9.1950🙏
Miro Barešić se početkom srpnja 1991. vratio u Domovinu, ali je poginuo već u prvoj akciji 31. srpnja pokraj Miranja Donjeg, u zaleđu zavičajnih Pakoštana. S obzirom da okolnosti njegove smrti nisu bile adekvatno profesionalno istražene, kao i na činjenicu da su u to vrijeme ključne pozicije u sigurnosno-obavještajnom aparatu držali njegovi dojučerašnji neprijatelji, u znantnom dijelu javnosti prevladava mišljenje da Barišićeva pogiblja nije bila slučajna. Kao takva, i dandanas je ostala jedan od nerazjašnjenih misterija Domovinskog rata.
https://www.youtube.com/watch?v=NqyA9l1VDMY&feature=emb_title
joe2 je napisao/la:
rodjen 10.9.1950🙏
Miro Barešić se početkom srpnja 1991. vratio u Domovinu, ali je poginuo već u prvoj akciji 31. srpnja pokraj Miranja Donjeg, u zaleđu zavičajnih Pakoštana. S obzirom da okolnosti njegove smrti nisu bile adekvatno profesionalno istražene, kao i na činjenicu da su u to vrijeme ključne pozicije u sigurnosno-obavještajnom aparatu držali njegovi dojučerašnji neprijatelji, u znantnom dijelu javnosti prevladava mišljenje da Barišićeva pogiblja nije bila slučajna. Kao takva, i dandanas je ostala jedan od nerazjašnjenih misterija Domovinskog rata.
https://www.youtube.com/watch?v=NqyA9l1VDMY&feature=emb_title
Vidi cijeli citat
Ja sam gledao jedan intervju u kojem govori bivši agent UDBA-e o tome zašto je Miro Barešić ubijen. Navodno je tijekom nekih razgovora u saboru gdje je bilo dosta utjecajnih ljudi toga doba na pitanje što će učiniti s onima što su ga progonili, odgovorio da će se prvo obračunati sa Srbima a onda ovi dolaze na red. Da je tu potpisao smrtnu presudu, a ti što su bili s njim na terenu u trenutku ubojstva su svi dobili istaknute pozicije nakon toga.
Liverpool i Chelsea upisali tri boda, Salah ušao u povijest, a Palmer zabio prvi puta nakon ozljede
Garcia: 'Nisam osjećao pritisak, rezultat je važan navijačima, kad si trener najvažnija je igra'
Kopenhagen potvrdio prolaz u polufinale Kupa, Kotarski sačuvao mrežu čistom
Jelavić: 'Još smo dobro i prošli, Hajduk nas je potukao u svim segmentima igre'
https://www.youtube.com/watch?v=yUj8CMWuuq0
teško je reći "šta bi bilo,da je bilo" ali ne dao bog da su srbi uspjeli zauzeti nuštar u desetom mjesecu 91,,,mozda bi danas tema sabora bila zašto je srpska granica dvadesetak kilometara do zagreba a ne korona i maske
kako volim ovakve emisije kad se slavonski priča😀
joe2 je napisao/la:
https://www.youtube.com/watch?v=yUj8CMWuuq0
teško je reći "šta bi bilo,da je bilo" ali ne dao bog da su srbi uspjeli zauzeti nuštar u desetom mjesecu 91,,,mozda bi danas tema sabora bila zašto je srpska granica dvadesetak kilometara do zagreba a ne korona i maske
kako volim ovakve emisije kad se slavonski priča😀
Vidi cijeli citat
34:55 Mile Dodik bio hrvatski branitelj, potvrđeno 😁
- Najnovije
- Najčitanije


Ante Rebić okrunio odličnu večer drugim golom na utakmici
1 sat•Nogomet

Lokosi tražili prekršaj, Hajduk proslavio pogodak
1 sat•Nogomet

Kruno Jurčić ipak bez iznenađenja, Flamengo prolazi u finale Interkontinentalnog kupa
2 sata•Nogomet

Odbijanac stigao do Rebića, Hajdukova 'devetka' poravnala rezultat
2 sata•Nogomet

Lokomotiva iz prve šanse do vodstva protiv Hajduka
2 sata•Nogomet

Kopenhagen potvrdio prolaz u polufinale Kupa, Kotarski sačuvao mrežu čistom
2 sata•Nogomet

Hajduk na krilima briljantnog Rebića preokrenuo protiv Lokomotive
4 sata•Nogomet

Kronologija: Hajduk do pobjede na Maksimiru protiv Lokomotive
6 sati•Nogomet

Hajduk na krilima briljantnog Rebića preokrenuo protiv Lokomotive
4 sata•Nogomet

Garcia: 'Nisam osjećao pritisak, rezultat je važan navijačima, kad si trener najvažnija je igra'
4 sata•Nogomet

Jelavić: 'Još smo dobro i prošli, Hajduk nas je potukao u svim segmentima igre'
4 sata•Nogomet

Kronologija: Osijek remizirao protiv Gorice na Opus Areni
9 sati•Nogomet

Dvoboj između Lokomotive i Hajduka proglašen utakmicom visokog rizika
14 sati•Nogomet

Jakirovićev Hull slavio na teškom gostovanju i došao na bod do trećeg mjesta
3 sata•Nogomet

Hajduk ponovno na Maksimiru, ovaj put ugostit će ga Lokomotiva
10 sati•Nogomet





