Smeće ti je stvorilo, državu i dalo slobodu ako ništa bar da nas tu sve zajebavaš sa 16 profila. 

Jel tako... 

Eh da bar imamo državu, pa mi moramo pitati Brisel i razne ambasade apsolutno sve i u Zagrebu se ne odlučuje ni hoćemo li zgradu Vlade okrečiti u bijelo ili žuto. Od države imamo samo zastavu, grb i himnu i možemo se obući u dres i mahati zastavom, pa ko jače zamahne taj je veći domoljub. To je sve što imamo.

Državu je stvorio narod, bez naroda nema države. To ćete spoznati kad nas bude manje od 3 miliona sa prosjekom starosti 60 godina. A taj dan je jako blizu. Sve zahvaljujući takvima koji sebi pripisuju zasluge da su stvorili državu. Narod je stao iza svakoga tko je davne 1990 promicao ideju i inicijativu samostalne Hrvatske. Ali nikome nije dao za pravo da od te države uzima i otima šta hoće i kad hoće. 

Ja sam stvarao državu pa sad mogu šta hoću... Državu smo stvarali ne da radi tko šta hoće nego da ne radiš ono što nećeš. Ali svi ti silni krčmari, šoferi, staklorezači, cvjećari, a danas poduzentici, generali, ministri... malo su pobrkali pojmove i prioritete.

tema je Domovinski rat,za ovakve stvari imate temu hrvatska politicka scena

kad već gosp. bobetka spominješ,,,,

Nakon uspješne osloboditeljske akcije Hrvatske vojske i policije, u rujnu 1993. pod nazivom Medački džep, na Hrvatsku je od strane takozvane međunarodne zajednice izvršen snažan diplomatski pritisak sa zahtjevom da se hrvatske snage povuku s upravo oslobođenog područja. Uslijedili su višednevni pregovori u Gospiću i Zagrebu u kojima sam i sam sudjelovao. U namjeri da razgovara o povlačenju Hrvatske vojske i policije iz Medačkog džepa, jednog dana u ured generala Bobetka došao je tadašnji zapovjednik UNPROFORA U Hrvatskoj, francuski general Jean Cot. I ne spustivši se još na stolicu za stolom na kojoj je već sjedio general Bobetko, Cot je onako s visoka i prilično povišenim tonom počeo recitirati svoj ultimativni zahtjev.

Izazvan takvim arogantnim Cotovim nastupom, general Bobetko je svom snagom lupio šakom po stolu i uzviknuo: “Prekinite, generale! Ne dopuštam da se na taj način i takvim tonom razgovara u uredu Načelnika stožera Hrvatske vojske.”

Francuz je ostao zabezeknut i istog trena prekinuo svoju prepotentnu tiradu. General Bobetko je nastavio vrlo oštrim i odrješitim tonom:

“Generale, prije svega mora se znati tko ovdje s kim razgovara. Vi ste došli na razgovor s Načelnikom stožera pobjedničke Hrvatske vojske, vojske koja, za razliku od vaše u 2. Svjetskom ratu, ne kapitulira u tjedan dana. Primite ovo znanje i tek tad možemo nastaviti razgovarati.

Sastanak je nastavljen, ali je sad Cotov ton bio vrlo tih a spušteni pogled gotovo do kraja razgovora nije mu se odvajao od stola.

“Promatrajući, kasnije, mnoge hrvatske diplomate kako smjerno i bez potrebe i mjere ‘mašu repićem’ pred umišljenim inozemnim činovnicima i diplomatima, često mi je u sjećanju oživljavala prepričana zgoda, koju sam onako za sebe označio kao ‘Diplomatski poučak generala Janka Bobetka’. Uopće ne sumnjam da bi mu, bilo mjeto u svakom boljem hrvatskom diplomatskom udžbeniku i priručniku.”

Ja Bobetku skidam kapu do poda, kao i Gotovini i svim našim ljudima koji su časno branili i stvarali Hrvatsku.

Njihova imena i prezimena izgovaram(i pišem) sa velikim poštovanjem, što ne mogu reći za Franceka koji je nedodirljivi idol jedino hadezeovim poltronina i botovima i onima koji će to tek postat.

Kanadjani i danas slave nekau u njihovim glavama izmisljenu bitku protiv hrvatske vojske u Medackom djepu.

Prilicno kurcevito od vojske ciji je general McKenzie posjecivao zloglasni pansion Kontiki ili Kod Sonje u Vogosci, gdje su srpski vojnici zarobljene civile nesrpkinje drzali kao seksualno roblje.

Svih njih je Franjo izmislio, Franjo postavio, Franjo im naređivao i Franjo im stvorio uvjete za pobjedu.

Veliki strateg i političar je bio Franjo.