enfant terrible je napisao/la:
Bobetko, Gotovina, Ademi, bez premca.
Vidi cijeli citat
kad već gosp. bobetka spominješ,,,,
Nakon uspješne osloboditeljske akcije Hrvatske vojske i policije, u rujnu 1993. pod nazivom Medački džep, na Hrvatsku je od strane takozvane međunarodne zajednice izvršen snažan diplomatski pritisak sa zahtjevom da se hrvatske snage povuku s upravo oslobođenog područja. Uslijedili su višednevni pregovori u Gospiću i Zagrebu u kojima sam i sam sudjelovao. U namjeri da razgovara o povlačenju Hrvatske vojske i policije iz Medačkog džepa, jednog dana u ured generala Bobetka došao je tadašnji zapovjednik UNPROFORA U Hrvatskoj, francuski general Jean Cot. I ne spustivši se još na stolicu za stolom na kojoj je već sjedio general Bobetko, Cot je onako s visoka i prilično povišenim tonom počeo recitirati svoj ultimativni zahtjev.
Izazvan takvim arogantnim Cotovim nastupom, general Bobetko je svom snagom lupio šakom po stolu i uzviknuo: “Prekinite, generale! Ne dopuštam da se na taj način i takvim tonom razgovara u uredu Načelnika stožera Hrvatske vojske.”
Francuz je ostao zabezeknut i istog trena prekinuo svoju prepotentnu tiradu. General Bobetko je nastavio vrlo oštrim i odrješitim tonom:
“Generale, prije svega mora se znati tko ovdje s kim razgovara. Vi ste došli na razgovor s Načelnikom stožera pobjedničke Hrvatske vojske, vojske koja, za razliku od vaše u 2. Svjetskom ratu, ne kapitulira u tjedan dana. Primite ovo znanje i tek tad možemo nastaviti razgovarati.
Sastanak je nastavljen, ali je sad Cotov ton bio vrlo tih a spušteni pogled gotovo do kraja razgovora nije mu se odvajao od stola.
“Promatrajući, kasnije, mnoge hrvatske diplomate kako smjerno i bez potrebe i mjere ‘mašu repićem’ pred umišljenim inozemnim činovnicima i diplomatima, često mi je u sjećanju oživljavala prepričana zgoda, koju sam onako za sebe označio kao ‘Diplomatski poučak generala Janka Bobetka’. Uopće ne sumnjam da bi mu, bilo mjeto u svakom boljem hrvatskom diplomatskom udžbeniku i priručniku.”