Piše: Tomislav Šarlija, prof. savjetnik

Okupacija zadarskog zaleđa

U geostrateškom pogledu područje Zadra bilo je iznimno važno u planovima srpskih pobunjenika i JNA. Preko ovoga dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je namjeravao ostvariti svoj vjekovni san – izlazak na more. Osim toga nastojao je presjeći glavnu prometnu komunikaciju koja je preko Novskog ždrila vodila prema unutrašnjosti Hrvatske. Stoga ne čudi što je za prve ciljeve na zadarskom području izabrao sela Kruševo i Jasenice, jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim stanovništvom u bivšoj općini Obrovac.

Pogled sa Svetog brda na Rovanjsku, Novsko ždrilo i Novigradsko more

Napadi na Kruševo zabilježeni su još početkom ljeta 1991., ali su pripadnici postrojbe Specijalne policije Zadar – Poskoci, potpomognuti od početka kolovoza 1. i 3. bojnom 4. gardijske brigade, uspješno odolijevali svim neprijateljskim provokacijama i sprječavali ostvarenje njihova cilja: zauzimanje Kruševa i povezivanje četničkih uporišta u Obrovcu i Karinu u jednu cjelinu te istodobno izbijanje na Novigradsko more u predjelu primorskih zaselaka Kruševa – Meke Drage, Ribnice i Crne Punte. Usporedo s napadima na Kruševo neprijatelj je sredinom ljeta povremeno granatirao Jasenice, a opći napad na Jasenice iz pravca Obrovca započeo je 11. rujna 1991. pod zapovjedništvom pukovnika Ratka Mladića. Malobrojna obrana predvođena postrojbom specijalne policije u početku se uspješno odupirala te je uništila i prva oklopna vozila na zadarskom području – jedan oklopni transporter i jedan tenk. Ipak, neprijatelj je u popodnevnim satima probio obrambene crte, a branitelji su se morali povući iz Jasenica, Maslenice i Rovanjske. Ovime je na predjelu Maslenice presječena Jadranska magistrala i komunikacija prema Rijeci i Zagrebu, a neprijatelj je ovladao Masleničkim mostom i Novskim ždrilom. Padom Jasenica i Maslenice branitelji Kruševa našli su se u potpunom okruženju, morali su napustiti položaje te se morem izvlačiti i prebacivati u još uvijek slobodni Novigrad.

Ova događanja bila su uvertira u napade na ostala mjesta na zadarskom području i na sam Zadar. Već 16. rujna neprijatelj je topništvom napao grad, u kojem je prvi put označena zračna opasnost. Počinju zauzimanja hrvatskih sela u zadarskom zaleđu, a neprijatelj je bio sve bliže gradu. Jedan pravac napada kretao se od Murvice preko Briševa prema gradskoj četvrti Bokanjac, a drugi preko Babinduba i Crnog prema istočnim dijelovima grada. Krajem rujna i početkom listopada 1991. Zadar se našao u potpunom okruženju s obzirom na to da je Jugoslavenska ratna mornarica blokirala i napadala grad s mora. Najžešće granatiranje Zadra dogodilo se 4. listopada, kada je najveći dio povijesne jezgre teško oštećen. Istodobno, stanovnici su bili bez vode budući da je opskrba s vodocrpilišta na Zrmanji već odavno bila u rukama neprijatelja, a struje je bilo sve rjeđe. Ipak, Zadar je obranjen i deblokiran. Neprijateljski tenkovi zaustavljeni su u Dračevcu i Bokanjcu, na samom ulazu u grad. JNA se povlači iz vojarni u gradu te se utvrđuje na Musapstanu, Crnom i Križu, točkama s kojih je vršeno svakodnevno granatiranje, a s kojih se grad vidio kao na dlanu. Osim toga četnici su na okupiranom području uništili i spalili najveći dio stambenih, vjerskih i gospodarskih objekata, a 21. studenog srušili su Maslenički most.

Dio srušenog Masleničkog mosta	Srušeni Maslenički most

U pojedinim selima zadarskog zaleđa počinili su teške zločine masakrirajući nedužne i nemoćne civile, koji nisu uspjeli pobjeći pred nadiranjem neprijatelja. Najstrašniji zločin dogodio se 18. studenog 1991. u Škabrnji i Nadinu, gdje su četničke horde zaklale, a potom izmasakrirale 81 osobu. Uz događanja na Ovčari ovaj zločin spada među najstrašnija zlodjela srpskog okupatora u Domovinskom ratu.

Uoči potpisivanja Sarajevskog sporazuma početkom 1992. okupator je poduzeo još jednu operaciju zauzimanja teritorija zadarskog zaleđa okupiravši Novigrad, Paljuv i Podgradinu, čime se u poluokruženju našlo Posedarje. Ovime je stvorena bojišna crta koja će takvom ostati do vojno-redarstvene operacije Maslenica, u kojoj je veliki dio zadarskog zaleđa oslobođen, a sam grad Zadar potpuno deblokiran.

Vojno-redarstvena operacija Maslenica („Gusar”)

Operacija Maslenica

Vojno-redarstvena operacija Maslenica (kodnim imenom Gusar) prva je veća oslobodilačka operacija kojom je u siječnju 1993. (22. – 27.) oslobođen veliki dio zadarskoga područja, a neprijatelju je pokazano kako su oružane snage Republike Hrvatske spremne i na oslobađanje ostalih okupiranih područja, čim politička situacija to dopusti. Operaciju je zajedno sa svojim suradnicima osmislio general Janko Bobetko, a imala je nekoliko osnovnih zadaća:

1. Ovladati vršnim dijelom Velebita od Svetoga brda do Tulovih greda

Ovaj pravac napada hrvatskih snaga kretao se krajnjim sjevernim dijelom sjevernodalmatinske bojišnice. Zadatak hrvatskih postrojbi bio je ovladati vršnim dijelom Velebita od Svetoga brda do Tulovih greda.

Vršni dio južnog Velebita od Svetog brda do Tulovih greda

Na taj način Hrvatska bi vojska stvorila preduvjete za daljnje oslobađanje Like, koja se mogla lako kontrolirati s dostignutih položaja na Velebitu. Krajnji cilj operacije na ovom dijelu bojišta bio je zauzimanje Obrovca i presijecanje komunikacije Obrovac – Gračac. Napadna djelovanja hrvatskih snaga započela su s predjela Gornje bukve prema Kraljičinim vratima, Malom Alanu i Tulovim gredama. Neprijateljske postrojbe bile su prisiljene povući se s položaja oko Tulovih greda, odakle su se hrvatske postrojbe preko Mekih dolaca spustile do Velike i Male Bobije, dominantnih visova iznad Obrovca.

Pogled na Malu Bobiju (u stražnjem planu), dominantnu kotu s koje je Hrvatska vojska nakon operacije Maslenica kontrolirala neprijateljsko uporište u Obrovcu	Pogled s Tulovih greda na Veliku Bobiju

Takav razvoj događaja, uz borbena djelovanja hrvatskih branitelja na podvelebitskom pravcu (Rovanjska – Maslenica – Jasenice), prisilio je neprijatelja na izvlačenje iz Jasenica. Istodobno je neprijatelj svoje snage iz Obrovca povukao na rezervne položaje u Kruševo, na raskrižje putova prema Kninu i Zadru. Daljnje napredovanje hrvatskih postrojbi zaustavljeno je na traženje međunarodne zajednice, tako da hrvatskim vojnicima nije bio dopušten ulazak u Obrovac. Takvu situaciju nastojao je iskoristiti neprijatelj koji je na zadarsko područje doveo svoje najelitnije postrojbe iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Na velebitskom dijelu bojišta neprijateljski su vojnici dobili zapovijed da vrate izgubljena područja na Velebitu te da u što kraćem roku ovladaju njegovim vršnim dijelom do Svetoga brda. Zbog toga su se u narednim mjesecima (do ožujka) na Velebitu vodile žestoke borbe s jakim snagama srpskog agresora. Posebno snažna borbena djelovanja izvođena su na predjelima Tulovih greda i Malog Alana. Neprijateljske postrojbe uspjele su ovladati dijelom prijevoja Mali Alan, ali su dobro organizirane postrojbe hrvatske policije i vojske uspjele zaustaviti planirana napredovanja neprijatelja te držati dostignute položaje oko Tulovih greda sve do operacije Oluja i konačnog oslobođenja Hrvatske.

Tulove grede na Velebitu	Velebitski prijevoj Mali Alan zbog svoje je strateške važnosti bio poprište snažnih borbi između hrvatskih branitelja i srpskog agresora

2. Osloboditi područje Novskog ždrila kako bi se uspostavila prometna komunikacija Zadar – Maslenica – Karlobag – Rijeka te istodobno presjeći prometnicu Gračac – Obrovac

Na ovome pravcu djelovanja hrvatskih snaga problem je bio u vrlo nepristupačnom, brdovitom i krševitom terenu te iznimno dobro utvrđenim neprijateljskim položajima, u prvom redu na brdu Dračevac u Jasenicama te na prostoru vodospreme u istome mjestu. Napad je započeo 23. siječnja 1993. iz pravca Selina prema Rovanjskoj, a borbe su trajale puna dva dana. Pod kišom neprijateljskih granata HV je uspio zauzeti Rovanjsku, Maslenicu i Jasenice te se utvrditi u jaseničkom zaselku Rupine i na Priževačkoj glavici nadomak Obrovca. Tako su stvoreni preduvjeti za gradnju novog Masleničkog mosta, koja je započela već 30. siječnja, a krenulo se i s postavljanjem privremenog pontonskog mosta, koji je povezivao rivu u Maslenici i južnu stranu Novskog ždrila. Položaji koji su na ovome dijelu bojišta dostignuti u operaciji Maslenica uspješno su zadržani do Oluje, premda su granatiranja i četnički pokušaji njihova povratka bili česti, zbog čega je neprijatelj angažirao i posebnu borbenu grupu Željka Ražnatovića Arkana. Neprijatelj je poseban pritisak radio na položaje branitelja na Velikoj i Maloj Bobiji u Jasenicama, tako da je među braniteljima nakon operacije Maslenica nastala izreka: Bolje robija nego Bobija.

Stari Maslenički most u izgradnji	Pogled iz Maslenice na Kruševo odakle je neprijatelj granatirao pontonski most

 Novi maslenički most na autocesti A1

3. Osloboditi Novigrad, Pridragu i Brušku pa tako presjeći prometnicu Obrovac – Benkovac

Ovaj pravac napada, koji se kretao iz Posedarja preko Podgradine i Paljuva prema Novigradu i Pridrazi, uspješno je vodila 4. gardijska brigada. Neprijatelj je istodobno napadnut iz Grgurica u pravcu Islama Grčkog te iz Poličnika u pravcu Suhovara i Kašića. Hrvatske snage uskoro su ovladale područjem od Posedarja do Pridrage, a uspostavljena linija kretala se od Narandžića preko Batura u Pridrazi prema Kašiću i dalje prema Zemuniku. Na ovom dijelu zadarskog bojišta neprijatelj je nakon operacije Maslenica poduzeo veliku protuakciju s ciljem vraćanja izgubljenih teritorija. U tu svrhu formirane su posebne jedinice koje su činili borci pristigli iz Bosne i Srbije, kao i odredi Kapetana Dragana i Željka Ražnatovića Arkana. Pritisak neprijatelja bio je toliki da su hrvatske snage izgubile pojedine položaje u okolici Novigrada, a prema svjedočenju generala Bobetka prijetila je opasnost da Srbi potpuno probiju crte obrane te da zauzmu i sam Zadar. Zbog toga je na bojište u Ravnim kotarima hitno prebačena 3. bojna 3. gardijske brigade (Slavonski Brod), koja je sljedećih dana ojačala obrambene linije i spriječila neprijateljske nakane. Teške borbe potrajale su sve do sredine ožujka, posebno oko Kašića i Paljuva, gdje su se nerijetko vodile i borbe prsa u prsa. Neprijatelj je iz svih raspoloživih sredstava gađao položaje hrvatskih branitelja nadajući se vraćanju oslobođenog područja pod svoju kontrolu. Prema svjedočenjima branitelja, borbena djelovanja u operaciji Maslenica bila su im daleko najteža u čitavom Domovinskom ratu. Nadljudskim naporima hrvatski su vojnici uspjeli očuvati dostignute položaje te neprijatelju dati do znanja kako su spremni osloboditi svaki dio okupiranog hrvatskog područja.

Novigrad

4. Osloboditi zračnu bazu u Zemuniku

Na ovom pravcu borbenih djelovanja hrvatske snage zauzele su Babindub, ovladale su zračnom bazom u Zemuniku, a 25. siječnja 1993. oslobodile su Škabrnju te se utvrdile na Ražovljevoj glavi, ponad samog mjesta. Neprijateljske postrojbe u Biljanama Donjim i Zemuniku Gornjem nalazile su se u poluokruženju i bilo je samo pitanje vremena kada će hrvatske snage ući u ta četnička uporišta. Međutim, pritisak međunarodne zajednice nije dopustio daljnja djelovanja HV-a budući da je tražen ne samo prekid napada hrvatskih snaga, već i povlačenje na početne položaje.
Operacija Maslenica imala je za zadarsko područje izniman značaj. Naime, Zadar je konačno počeo normalnije živjeti, bez neprijatelja na samom ulazu u grad, premda je i dalje granatiran s položaja na Debelom brdu. Normaliziran je promet pontonskim mostom preko Novskoga ždrila, započela je izgradnja novoga Masleničkog mosta, a uskoro je u promet puštena i zračna luka u Zemuniku. Akcija Maslenica u tom je trenutku značila spas za Zadrane, a prognanicima, kojih je u zadarskim hotelima bilo više od 25 000, vratila je izgubljenu nadu u konačni povratak svojim domovima. Istodobno, operacija Maslenica značila je i početak raspada srpske paradržave u Hrvatskoj. Prema dostupnim dokumentima srpske strane, očito je da su već u tom trenutku mnogi Srbi na okupiranom području postali svjesni da je propast „Republike Srpske Krajine” samo pitanje vremena. Ipak, rijetki zagovornici dogovora s hrvatskom državom vrlo su brzo ušutkani, a prevladala je radikalna struja koja je odbijala ikakvu mogućnost suživota s Hrvatima unutar Republike Hrvatske.